pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na danasnji dan zakucan je posljednji cavao na lijesu moderne Srbije. Skup koji je protekao u pozivanju kosovskog zaveta na skup svih srpskih glava u obranu mitskog pupka svekolikog srpstva zatro je pomisao proeuropske Srbije za dulje vrijeme.
Ponovno gradjenje Srpskog nacionalnog programa objedinio je nacionalisticke, kvazi socijalisticke koje u simbiozi cine pravi nacionalsocijalisticki pokret i po nastupu i po idejama uz kvazi demokrate koji je prvi put u svojoj kostunicavoj povijesti podigao glas kako bi ustvrdio da je Kosovo Srbija. Uz to je bio i jedan vrhunski redatelj ali los covjek koji je postao Nemanja ali se jos odaziva kao Emir i koji je trazio miseve ali ih nije nasao. Onaj koji je proteklih godina tom svom smradnom drustvu koje se upravo gusi u mirisu kandila davao demokratski oblik i nekakvu nadu moderne Srbije sjedi u Rumuniji i razmislja sto i kako dalje jer njegov slogan osvajanja europe geslom i europa i Kosovo propao je kroz pojanje amfilohija i bradatih drugova. Na ovaj nacin Srbija se vraca Kosovskom mitu kao novom nacionalnom programu ili bolje receno programu polovine devetnaestog stoljeca.

Godina je bila 1989-ta. Srbi su htjeli obilježiti 600 godina od (još jednog) vojnog i političkog poraza i to baš na mjestu na kom se on i dogodio, na Gazimestanu, na Kosovu. Tom prigodom, došlo je do iskrenih izljeva ljubavi između nacional-šovinista predvođenih Miloševićem i Srpske pravoslavne crkve, ispred najmanje dva milijuna Srba dovedenih na to mjesto besplatnim vlakovima i autobusima. Slobo je izrekao glasovitu rečenicu: „Mi Srbi možda ne znamo raditi, ali znamo ratovati, i to neka je na umu svima“ (mislio je, dakako, na narode ondašnje SFRJ, prije svih na Slovence, Hrvate i Albance). To je bio nastavak provođenja Memoranduma SANU, započetog smjenom Ivana Stambolića, nastavljenog „jogurt revolucijom“ kada je prvi puta pogažen Ustav SFRJ i nasilno promijenjeno unatar-državno uređenje.
Ostatak priče poznat je autoru ovoga dnevnika, budući je bio na izvoru zla i sve to gledao vlastitim očima, često jedva spašavajući živu glavu i živote članova svoje obitelji. Tu su priču na svojim leđima osjetili Hrvati i Bošnjaci, a na poslijetku i Albanci.

Nek–aan-nek! To je flamanski (holandski) izraz, kojem je engleski ekvivalent „neck and neck“. što bi se kod nas prevelo trka prsa u prsa, ili tijesna razlika, ili mrtva trka. Gornji izraz je upotrijebljen u mailu kojeg mi je preko belgijskog prijatelja poslala naša zajednička prijateljica, članica Europskog parlamenta, i koordinator socijaldemokratskog euro-bloka (koji su pripremali deklaraciju o stanju hrvatskog pravosuđa u EU Parlamentu) u kojem doslovce stoji:

Po mom dolasku iz Ruande našla sam slijedeće izvješće u mom mail-box pod naslovom „SANADER - KOŠTUNICA SECRET AGREEMENT?“. Možda si to već vidio ali ga ipak šaljem za svaki slučaj. Postaje dakle jasnim da je nedjeljna utrka Nek–aan-nek, vrlo tijesna, ali ću držati „fige“ za naše drugove. Nažalost, nije bilo šanse već prije izbora u Hrvatskoj objaviti izvještaj o Hrvatskoj na plenarnom sastanku, no mislim da naše izvješće neće ostati bez rezultata, pogotovo ako tamo socijaldemokrati pobijede na izborima. Anne

Srbija više nije najveća nevladina organizacija u Europi. Izabrali su Vladu. Demokratsku, kažu. Europski orijentiranu, koja će imati i ministra za Kosovo i Metohiju. Bez Kosova iz Metohije. I Koštunica je demokrat, kažu EU birokrati. Onda sam ja budistički svećenik.

Podobnik, predsjednik slovenskih pučana, koji su dio vladajuće koalicije u «državi referenduma», kako deželu zovu u Brusselessu, posvetio se svojem starom hobiju – kartografiji. I nacrtao Veliku Sloveniju u čiji sastav (za sada) ne ulaze Zagreb i Dubrovnik. Ali ulazi veliki dio Međimurja. Slovenska vlada se ogradila od kartografa Marijana a njegov brat Janez ostaje potpredsjednik Vlade.

Prema najnovijem razvoju situacije najvecu dobit izvukli su radikali iz sve ove ujdurme za koju su optuzili Kostunicu koji ih je prevario ne zato sto su radikali naivni nego zato sto su posteni. Da ne bi bilo zabune ovo su rijeci Tomislava Nikolica. Prema onome sto sam postavio kao jednu od pretpostavki radikali nisu opstruirali rad skupstine i Nikolic je podnio ostavku dajuci "demokratskoj" opciji prostor da postavi vladu i predsjednika skupstine. Zanimljivost je da bi predsjednik skupstine trebao biti hrvat iz Subotice Dr. OLIVER DULIĆ, liječnik, rođen 1975. godine. Pred novo-starom vlascu u Srbiji dva su krucijalna pitanja.

Građani Srbije, njih mrvicu više od 53 posto s pravom glasa, usvojili su – nakon kampanje koja je imala sve značajke predizborne – ustav. Dovoljan postotak za legitimaciju akta kojim Srbija prekida s primjenom ustava iz 1990. godine i okreće se budućnosti. Iako je glavni povod za donošenje ustava trebalo biti (za mnoge neočekivano) stjecanje državnosti nakon što je Crna Gora napustila državnu zajednicu, ispalo je da je Kosovo ono oko čega se vrtjelo baš sve u tjednima prije referenduma.

Naime, pisci ustava sačinili su vjerojatno najkraću preambulu u povijesti ustavnog prava i prakse, pa su – uz konstataciju kako je Srbija država Srba i svih građana – u preambuli spomenuli i Kosovo, riječ koja kod dobrog dijela biračkog tijela izaziva iste onakve pobude i strasti kao nekoć RSK… Sve u svemu, glasati za ustav značilo je glasati za Kosovo u Srbiji…