pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Svake večeri sam na mome otoku znao s društvom uživati gledajući ljetno zvjezdano nebo, duboko tamno i zagonetno na kojem su treperave zvijezde predstavljale nešto živo, blistavo i blisko, naše, nas same, jer smo u svakoj zvijezdi vidjeli ljudske duše, a kad bi zvijezda pala natezali smo se da li je to netko umro i gdje se preselio. Pa bi neki birali tajne želje, jer su nas po predanju predaka, uvjeravali da će nam ih odlazeće duše tamo negdje ispuniti. U našem djetinjem poimanju nije bilo mjesta egzaktnosti (da su padajuće zvijezde meteoriti) jer su nas opčinjavale ljepote svemirske misterije. Život je bio lijep, ne zato što okružen ljepotom, nego radi međusobna bliskost koja nas je prožimala do dna duše, isto tako duboke i misteriozne kao i svemir.