pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"GENOCIDE IN TIBET; WHAT THE WORLD SHOULD DO?The world slept and snored.What’s happening near you?
Today we are not concerned with the status of Tibet, or the invasion of Tibet, or whether the World should strive for Tibetan Independence or
Tibetan Autonomy.

Today we are concerned with Genocide in Tibet, gross violations of basic human rights, the trampling of Tibetan expression of aspirations under a military jackboot, with China not responding with words of solace and comfort but with bullets and ruthless repression.

What should the World do ?
Join Team Tibet !

Take action and become a member of Team Tibet!
Be a Facebook activist! Help spread information about Tibet among your facebook friends.

* Join the “Tibetan Freedom Movement” cause and become a member of the “Team Tibet” group on Facebook.
* Set the “I’m with Team Tibet” image as your profile picture.
* Post Tibet news and information to your profile. Tibetan news site Phayul.com and the SFT Blog are good places to keep up on breaking news and info.
ONE WORLD ONE DREAM FREE TIBET TO MAKE HISTORY FOR TIBET
August 8-24, 2008
www.FreeTibet2008.org
AN OLYMPIC OPPURTUNITY

Velika se prašina digla oko priče o navodnom potpisu naše i trenutno najbolje svjetske atletičarke Blanke Vlašić na jedan apel koji je upućen kineskim vlastima a započinjao je kako je niz medija naveo sa Molimo vas da poštujete ljudska prava u Kini kako bi postigli mir i poštivanje," stoji u apelu udruge "Sportom za mir"
……….. A kako Vlašići od politike bježe kao vrag od tamjana nije puno trebalo čekati da se oglasi i sama glava obitelji Joško Vlašić koji je sve natpise koje su mnogi mediji prenijeli demantirao i još jednom potvrdivši kako Hrvatska atletičarka Blanka Vlašić nije potpisala apel kojim se od kineskog predsjednika Hu Jintaoa traži poštivanje ljudski prava u Kini, istaknuo je Blankin otac i trener Joško Vlašić.

Europska Unija prolazi kroz unutarnje poteškoće koje se teško usuglašavaju. Naime, EU je div u ekonomskim razmjerima (i ima još uvijek svijetlu budućnost da ostane jedan od najjačih svjetskih igrača na tom planu) ali je politički patuljak. Naime, od jednog prostora, s kojeg je krenula samosvjesna civilizacijska inačica (koja je donedavna bila i civilizacijski sukus cijelog nama poznatog svijeta), sazdana od isto tako samosvjesnih i ponosnih ali minijaturnih političkih subjekata s milenijskim povijesnim pamćenjima, je jako teško napraviti nešto tako jedinstveno i djelotvorno kao što su to danas recimo Sjedinjene Države (ili što trenutno postaje Rusija, a sutra će postati Kina). Iz naše europske perspektive malo vodimo računa o činjenici da je recimo USA složena država u kojoj politička i pravna samostalnost pojedinih saveznih država prelazi praktičnu samostalnost mnogih europskih državica izgubljenih u međusobnim sukobljavanjima.

Poštovani čitatelji, evo pred Vama i drugog broja „Zvoninog The Economist Newslettera“.

Odziv i kritike na prvi broj su bile odlične pa rekoh da nastavim dokle ide (a za one koji, kao što je najavljeno u prethodnom postu, čekaju nastavak „fajta“ s kolegom tragicnamisao – strpite se još jedan dan ;-).

E da, A ŠTO BI TO BIO „Zvonin The Economist Newsletter“ ???

Ukratko, izbor najzanimljivih/najrelevantniji i općenito naj naj naj članaka iz zadnjeg broja Economista – naravno, po mom ukusu. Počinjati ćemo s tzv. Leaderom („članak vođa“ :-), što će biti THE članak iz tog broja, zatim nastaviti u nešto revijalnijem tonu (što bi rekli „žuta rubrika“ – iako je to poprilično misleading opis bilo kojeg članka u Economistu), i na kraju dati pregled „ozbiljnijih“ (analitičkih) članaka koji vjerojatno neće biti tako široko zanimljivi (a možda sam i u krivu).

A leading story u ovom broju Economista (naglašavam još jedanput - po mom izboru) je članak o bosanskoj politici s naslovom Cracking up. Rezime:

(izazivanje prognoze za iduće dane, u cilju smanjenja napora i troška)

Gospodarska logika i svijest nisu za sebe i po sebi, nego dio uspjeha. Nisu švedski stol sa desetak stvari nego fluidna materija, ni duh ni čista fizika, nešto sličnije kemiji, pa je gospodarstvo uspjeh sam. Ako se to nekako razumije, onda beskrajna naprezanja oko logike uspjeha nisu potrebna i duh je time već u jasnom polju uspjeha, bavi se finesama, uživa skoro kao u vizijama. Svijet čuđenja, bajanja i naprezanja koji znamo, pod pretpostavkom takvog opuštanja jest nešto sasvim drugo.

Uz dužno poštovanje ostalom, kičma naših uspjeha zadnjih desetljeća su građevinarstvo i nekretnine, ekstrakt uspjeha sastavljen od razvoja i (ne)svijesti, uspjeh sam. Svaki pokušaji promjene oko toga su dolijevanje ulja na vatru, neznalačko izazivanja vraga. Tu upravo padaju i najjači, Čačić ne može ostvariti ni četvrtinu rezultata hdz-a, tu ukupna fizika zorno odlučuje, kao što nitko nije mogao pratiti Fižulića u rastu trgovine u turizma. Toliko o stabilnosti uspjeha, iza čega i u vezi čega je sve drugo pretežno u službi toga, samog uspjeha. Tu ni najveća iznimka ništa ne pomaže, Milka Planinc od najvećih svjetskih rekorda do ništa (zabrane svih gradnji), jer to daje ne samo potvrdu uspjeha nego i novu snagu, eksplozivnih razmjera, sličnu fuziji i fiziji specifične materije s kojom se igrati nije.