pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Gledao sam prekjučer Dnevnik HTVa kojeg je vodio Zoran Šprajc. U posljednjih nekoliko mjeseci ustalila se praksa da u Dnevniku imamo direktna uključenja i dok je donekle zanimljivo vidjeti uključenje u živo s nekog mjesta događaja, definitivno je neprirodno direktno uključiti primjerice Damira Polančeca u prvi program Hrvatske televizije usred prime-time termina.

Naime, televizija u osnovi (a vijesti posebice) nisu medij za uključenja uživo - televizija je medij u kojima novinar kondenzira desetke minute razgovora s različitim pojedincima u prilog od 180 sekundi. Novinar je taj koji oblikuje i kondenzira vijest, koji raspoznaje bitno od nebitnog, koji odlučuje što je spin a što je istina.

U utorak slijedeći tjedan u americi su tzv. midterm elections za američki kongres i senat. Kako trenutno stvari stoje, demokrati će preuzeti vodstvo kongresa, a postoji mogućnost da se ista stvar dogodi i u senatu. Nešto više o tome, te podatke u skoro pa real_time-u možete čitati na dailykos.com (dailykos je uzor za pollitika.com) ili mydd.com.

Sjajan komentar na temu američkog predsjednika dao je Keith Olberman na američkom MSNBCu. Preporučam da pogledate komentar koji iako dugačak (desetak minuta) sjajno govori o situaciji u americi, o tome kako se došlo do pozicije u kojoj se amerika danas nalazi, te u krajnjem slučaju odnos američke politike prema svojim glasačima. Ovaj iznimno oštar komentar dobro je pogledati i iz pedagoških razloga, jer slične stvari mi nemamo prilike gledati na našoj televiziji a trebali bi. Naime, kritički pogledi prema vlasti (i/ili oporbi) kod nas su sterilizirani do krajnjih granica. Televizija, koja bi po svojoj funkciji morala biti javna postala je najčešće u cijelosti neutralna, a ja nekako mislim da bi morali svojim gledateljima pružiti povremeno neki “guidance” objašnjavajući što je dobro ili loše. Ovako, imamo moderatore u studiju koji su zaduženi da svaku obojenu ideju ofarbaju u sivo, a političarima se daje za pravo da guraju na svoju stranu neovisno o tome tko je u pravu ili u krivu, pa tako pobijedi onaj koji zna bolje govoriti (ili, da budem precizniji), onaj koji govori “manje loše” od onog prvog.