Hrvatska je u ovoj godini ušla u završnu fazu definiranja svoje sudbine. Postojeći politički sustav definiran Ustavom iz 2000. godine pokazao se nedjelotvornim da bi se strateški riješili državni politički, socijalni, gospodarski i ostali problemi s kojima je zemlja suočena na pragu ulaska u Europsku uniju.
Jučer sam na faceboku i u jednoj diskusiji na pollitika.com prenio slijedeću poveznicu s index.hr: Propovijed: Tko glasa za Josipovića ostat će bez blagoslova, ispovijedi i posljednje pomasti. Tako je glasila nedjeljna propovijed, na dan izbora, u župnoj crkvi Svih svetih u mjestu Aržano u Općini Cista Provo, koju je predvodio župnik Ante Čipčić. Svoj je stav potvrdio u razgovoru za "Index".
onaj tko je glasao za Josipovića sam to traži, jer je on nevjernik. Isto tako ne možete reći da vam je sadržaj moje mise prepričao vjernik, jer vjernik ne govori vani što se u unutar kuće govori
Na pitanje novinara »Pa zar je moguće da su više od 60 posto Hrvata nevjernici« (u Hrvatskoj, Josipović je dobio 63% glasova), don Čipćić je odgovorio:
Milan Bandić je danas bio na razgovoru kod kardinala Bozanića (dva sata, molit ću lijepo!) i u izvješću Večernjeg lista o tom sastanku, naišao sam na sljedeću Bandićevu rečenicu:
Kao čovjeku koji cijeli život živi vjeru najveća mi je satisfakcija knjiga koju sam dobio na poklon, naslova "Čovjek, crkva i domovina" koji se slaže s mojim motom "Bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje".
Koja sprdačina :-)!
Dakle, Milan Bandić je CIJELI svoj život živio (katoličku) vjeru. Odnosno, barem u to pokušava uvjeriti hrvatske glasače (one “katoličkog usmjerenja”) boreći se kao lav za svaki glas kojim bi trasirao svoj put na Pantovčak.
Dvostruko lice u javnosti nije ništa novo. Zabilježio sam nekoliko bisera u zadnje vrijeme:
Toliko buke i prašine oko studentskih prosvjeda. Cijela javna rasprava čak i na HRT-u... Predstavnici ministarstva obrazovanja su branili svoje dosadašnje poteze. Tada, prije samo nekoliko mjeseci nije bilo za redovne studente koji izvršavaju obveze. Tek sada ih je Vlada odlučila financirati, a niti to još nije sigurno. Smatram da su studenti u zadnjim prosvjedima previše tražili, no sada će izgleda Vlada predložiti razuman zakon. Netko bi trebao odgovarati za vremensko odstupanje i pritom ne upirem prstom samo na jednog predsjedničkog kandidata. Tada su govorili nema novca.
Prije par dana započela je najduža predsjednička kampanja u hrvata, ali je predkampanja poslužila anketarima, piarovcima, interesnim lobijima i ostalim obmanjivačima da pozicioniraju tzv. favorite izbora. Kao posmatrač sa strane u ovoj uzavreloj političkoj situaciji vidim da se sva društvena energija usmjerava na pojedince, a opće stanje i briga za društvo padaju u drugi plan. No, već kad je tako, pogledajmo malo što pojedinac u hrvatskoj može, dali je jednakopravan i dali je ovakav istup poželjan, neobičan za ovo društvo koje je naviklo da apsorbira sve što mu mediji serviraju. Dali se tu radi samo o dobroj probavi, zaglupljenosti i totalnom apatijom pokazat će rezultati izbora.
Ovaj OSVRT NA IZBORE je vrlo poučan i širi obzore, poziva na razmišljanje, ali i na AKCIJU.
Sa velikom nostalgijom se sjecam Crkve iz doba komunizma. Svaku nedjelju sam s drustvom bio u Crkvi citajuci Kusticevog "Don Juru" u Glasu koncila.
Svake godine smo s nestrpljenjem cekali propovijedi Kuharica na misama zadusnicama Stepincu 10. veljace slusajuci dokaze o kardinalovoj nevinosti. Bozicne ponocnice su bile posebne jer smo masovnim odlaskom u Crkvu svjesno iskazivali bunt protiv komunizma. Dakle Crkva je u to vrijeme bila svjetlo u tunelu a istovremeno skromna i nadahnuta njegujuci duhovno a ne materijalno. Druzili smo se sa svecenicima pa i ponekad biskupima uzivaju u njihovoj produhovljenosti ali i pourkama u kojima se jasno ocrtavala briga za narod i buducnost Hrvata u tadasnjoj Jugoslaviji. Tada je Crkva zivjela od milodara odnosno lemozine koja nisu bila bas izdasna ali sasvim dovoljna za njeno normalno djelovanje.
Gdje je ta Crkva danas?
Bio sam obećao da će moj slijedeći dnevnik biti na neku posve drugu temu (pa i pišem nešto o ekonomiji), ali eto naletilo je, gledao sam dossier na HTV i dolje navedeni šmrkavac naprosto me izbacio iz takta.
Obilježavanje dana hrvatskih mučenika, u subotu, 12. rujna, po svemu sudeći nije moglo proći bez još jednog skandala u nizu s artikulacijom kroz crkvene redove.
Naime, crkva se , iako odvojena od države Ustavom, uporno gura među "mišljenje" građanstva, pa smo tako, po ko zna koji put bili prisiljeni poslušati još jedan govor u nizu koji po svom sadržaju i cilju, nikako ne bi trebao biti artikuliran od strane Crkve, kao ni nikoga drugog.
Hvarsko - bračko - viški biskup Slobodan Štambuk očito je iskoristio svoj "poziv" i ni više ni manje nego izrekao grubu, neprimjerenu i nadasve ne etičku konstataciju koja ne samo da je u strogoj opreci sa Ustavom RH, već i strogoj opreci sa Crkvenim normama.
Biskup Štambuk naime smatra da bi bilo poželjno da slijedeći predsjednik bude katolik i to ne samo na krsnom papiru, nego i po svjedočanstvu života po vjeri.
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=48088&tx_ttnews...
Postavlja se pitanje tko to sebi uzima za pravo igrati se Boga te ofanzivno stvarati raskol među građanima? Kome je u interesu, uz Vladu, građane RH staviti u šah - mat poziciju?
Ova članak je nastavak mog teksta "rat simbolima" samo naopako. Tada je bio naglasak na simbolima, a sada na ratu. Naravno ne oružanom, ali kao što je izvjesni gospodin rekao — ako ustreba... srećom, posezanje za argumentima noža i pištolja je, nadam se, ostalo u prošlosti.
Da se opet odmah izjasnim čisto da nismo znali — smatram se agnostikom, tako se deklariram na popisu stanovništva, a u crkvu i džamiju idem samo iz intelektualne radoznalosti. Nisam nikakav stručnjak za kršćanstvo a ono malo knjiga što sam pročitao je tek zanemariv dio literature što je o tom napisana. I ne mogu reći da poznajem previše svećenika — no svejedno ću probati nešto napisati o tome, naročito nakon što sam temeljito pročitao Glas koncila koji je bio uglavnom posvećen tome.
U odnosu Katoličke crkve, naroda i države najbitnija je sljedeća činjenica: crkva je bila ovdje prije naroda i prije države. Katolici nemaju veze s jednim narodom, uostalom katolički i znači opći. Što proizlazi iz toga?
Zasto je Mesic protiv vjerskih simbola u javnim ustanovama? A 1990 nije ga
smetao kriz koji su nosili hrvatski dragovoljci, nije ga smetalo sto vjernici
doniraju hrvatsku vojsku, sto je Vatikan prvi priznao Hrvatsku i financijski
dobro pomogao proracun /bila je dobro smisljena velika transakcija na rubu
zakona, no vazno je da su svi zaradili...o tome da je nesto islo u privatne
djepove politicara nema smisla govoriti/.
Ocito Mesic zeli vidjeti svoju sliku na svim javnim mjestima...priznajem, ima
ga se nesto malo i za vidjeti, malo kozje brade, malo cele...aerodrom za
komarce...aha sad mi je jasno zasto lupa gluposti, komarci prenose malariju i
ko zna sto jos. Svejedno,bolje ga je gledat nego slusat sto govori...osim koji
dobar vic svake prestupne godine.
Ako je iko unistio Hrvatsku i njen ugled u svijetu onda je to Mesic u ova dva
njegova mandata sa nepostovanjem zakona i demokracije, sa svojim utjecajem
predsjednika na izvrsne organe i drzavne sluzbenike, sa potpunim nepostovanjem
ljudskih zivota...osim svoje rodbine i ljubavnice nekada.
Da li je mozda komunjara da ga kriz kao vjerski simbol smeta? Ni prava komunjara
Neovisni, ali ne i neutralni