pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Svake godine, oko Božića, na jednom od televizijskih programa prikaže se film Čudo u 34. ulici. Katkada se prikaže original (1947.) a katkada ušminkani remake (1994.). Ukratko, u središtu priče je izvjesni Kris Kringle koji završi na sudu optužen da se lažno predstavlja kao djed Mraz. Logično, g. Kringle nikako ne može dokazati da je upravo on popularni djedica i sa svakom svojom izjavom "tone" sve dublje. Tada na scenu stupa njegov odvjetnik i na stol istresa vreću punu pisama. Sva su naslovljena na djeda Mraza i sva su uručena g. Kringleu. Sudac ga oslobađa uz obrazloženje: "Ukoliko državna služba kao što je pošta, priznaje Krisa Kringlea kao djeda Mraza i kao takvom mu isporučuje poštu, kako bi ovaj sud mogao zaključiti suprotno." U remakeu odvjetnik vadi novčanicu od jednog dolara i daje je sucu. Ovaj oslobađa g. Kringlea, citirajući tekst sa novčanice od jednog dolara "In God we trust!". Obrazloženje je slično kao i u originalu - iako nema znanstvenih dokaza o postojanju Boga, ipak u njega vjerujemo do te mjere da svoju vjeru tiskamo na novčanicu od dolara.

Ovaj dnevnik je u svojoj osnovi bio odgovor na pitanje postavljeno u komentaru dnevnika "Kriminal u HFPu ide dalje":

Bit problema oko prodaje KIMa je u tome da će država dozvoliti takvu transakciju.

Optimalno gledano, idealna situacija s pozicije države je napraviti natječaj gdje će država dobiti najviše novaca zato jer je to univerzalni kriterij, svima jasan i razumljiv.

Problem s time je u tome što postoje situacije u kojima je neka tvrtka više vrijedna mrtva nego živa, dakle, može se desiti da recimo u slučaju KIMa više vrijede nekretnine i imovina te tvrtke nego što tvrtka vrijedi dok funkcionira (pravi jogurte i puni tetrapake) i može se desiti da čovjek jednostavno kupuje KIM kako bi na njegovom mjestu stavio lijepi veliki superkonzum. Tako da će oprezni vlasnik koji ima malo dalekosežnije ciljeve razmisliti koji su to motivi kupca.

U Karlovcu se u petak dogodio ekološki incident. Tako to zovu. A dogodilo se zapravo to da je čovjek šetao psa, pas upao u kanal, čovjek se sagnuo da izvadi psa iz kanala, udahnuo amonijak, pao u nesvjest i sada je u komi u bolnici. S malim šansama za preživljavanje.
Kanal je otvoren, gotovo graba, a ulijeva se u nedaleku Kupu. Kanal vodi iz Karlovačke pivovare u Kupu.
Kalovčana su pronašli susjedi i obitelj, pokušali ga oživjeti, pozvali hitnu pomoć i dalje nisu ni znali što uraditi. Služba “112” funkcionira očito tako da se o njoj i ne zna Bog znašto, a najmanje o njoj nešto znaju građani. Nije ona njihova briga, niti se ona brine o njima. Ima ona drugih poslova. Ona je državna služba, pa su ti poslovi uglavnom tajni, kao što bi tajni trebali postati i svi drugi podaci o stvarima koje se događaju u državi, kad bi se državu pitalo.