Tagovi

Papa smijenio Bozanića

Neki dan moj komentar o smjeni Bozanića na Petrinom dnevniku imao je status "ignore" kao da se radi o "dobar dan", a radi se zapravo o Dobro jutro Kaptole.
Kome još u državi Dembeliji nije jasno da Kaptol igra paralelnu državnu politiku, da je upleten u većinu zaplotnjačkih scenarija i na ljevici i na desnici. A i potpis na Mostu je evidentan.
Potez koji je prelio času strpljenja Vatikana je to da je kardinal dan nakon izbora primio T. Karamarka, predsjednika HDZ-a, opcije koju je Crkva u kampanji otvoreno i nekritično zagovarala do ruba degutantnosti.

Gotovo je, medvjed se uspravio!

Noćas, bolje rečeno, pred jutro, Kaptol je donio svoju konačnu odluku: Idemo do kraja!
Natjerani su na to, preskačući primitivne uvrede koje su primili, ovim neviđenim napadima upravo na ono što su dužni štiti do smrti: Dušu čovjeka i (vjerničku) obitelj. Za Crkvu je i jedno i drugo svetinja koju nikada neće zapostaviti niti će otrpjeti uništavanje tih svetinja. Ni po cijenu vlastitih života!
Poučak: Alojzije Stepinac!
Jovanović, natjeran da provede sotonsku ideju dolazećih vladara svijeta, čovjeka i njegove duše, svojom „ruski traktor“ uljuđenom „diplomacijom“ i prezentiranjem danog mu zadatka digao je na noge cijelu hrvatsku javnost baš kao i Miloševićev govor na Gazimestanu ili još prije toga u Kosovskoj Mitrovici.

Postaje li Hrvatska katolicka dzamahirija?

Prateći zadnjih dana prijepore oko zdravstvenog odgoja te uklanjanje plakata za kazališnu predstavu prisjetio sam se onih divnih dana socijalističkog samoupravljanja kad su imali sjednice nekakvih foruma na kojima su drugovi partijci i ideološki pobornici pravog socijalističkog puta pisali razne bijele knjige i osuđivali iseološka skretanja raznih kulturnih pregalaca na brdovitom balkanu. Tada su se na udaru oštrice pera Šuvarovih jurišnika našli i brojni pisci, redatelji, glumci, pjesnici i drugi.

Slično se danas događa u Hrvatskoj samo s drugim predznakom. Danas vrh katoličke crkve želi biti ono što je prije trideset godina bio savez komunista vrhovni arbitar i krojač svih društvenih zbivanja u državi. Tako se Bozanič poput Šuvara ili Špiljka petljaju u sve i svašta, tako katolička crkva u katoličkoj ideološki zasljepljenoj mladeži ima nove jurišnike koji su spremni raditi slično kao komunistički jurišnici kada su šezdesetih godina prošlog stoljeća šišali mlade tek propupale hipijebraneći se uklanjanjem uvojaka kose protiv dekadencije zapada.

Tandara, mandara, broč - bila je 2012., hajmo u 2013.!

Ove magične riječi - TANDARA, MANDARA, BROČ – čuo sam davnih godina od jedne Novosađanke, koja se ratnih devedesetih godina našla u Beču. Bavila se novinarstvom i imala je dar opisivanja situacija i često je koristila taj niz riječi: TANDARA, MANDARA, BROČ, a da mi zapravo nikada nije objasnila što te riječi znače. Nakon više druženja i slušanja shvatio sam da taj niz riječi ne znači ništa konkretno, nego ga se koristi da bi se označilo nešto kao brojalica, beskorisno lupetanje, riječi čarobnjaka ili vještice, slične ABRAKADABRI, kao neka radnja koja se odvija i na kraju ne donese ništa dobroga, nego se naglo prekine! Poslije se ponovi: TANDARA, MANDARA, BROČ…(nisam siguran da li s „Č ili „Ć“!??) Eto, kada biste me sada pitala što je za mene bila 2012. . godina u Hrvatskoj, kao iz topa bih vam odgovorio: TANDARA, MANDARA, BROČ! Drugim riječima, iako je bilo i velikih događaja protekle godine, bila je to godina „malom čovjeku“ za zaborav – puno meljave, malo brašna, mlaćenje prazne slame, mladi bi rekli - puno klikova, malo koristi, puno FB prijatelja, malo iskrenih, na koje se možemo osloniti, puno očekivanja, malo ostvarenog…

Seksualna kontrarevolucija ili intimna priča o Dragici i Dragi

-Stani s tom rukom, kamo si krenuo, dilberu moj…?, prijeteći je govorila Dragica, svom Dragi koji se smjestio uz nju na kauču.
-A draga moja, ljubavi moja…aškom više kolena, osjećaš li kako… kako mi prsti klize??, šapće naš Don Juan, a draga mu se opire!
-Zašto bježiš, draga… nije to u redu... ne voliš me?!
Dragica mu se dražesno nasmiješi, no i dalje drži svoju ruku na njegovoj, zaustavlja ga:
-Misliš, ako smo okitili bor i razmijenili darove, da sad možeš raditi što hoćeš?? E, neće moći! Zar nisi pročitao letak?
- Prvo, donio sam ti kući bor na poklon. Drugo, kakav letak, počela je revolucija? Nezaposlenost, korupcija pa čak i gladnih imamo.,. Siromaštvo ne kuca na vrata, ono je tu... počela revolucija???, pita Drago svoju Dragicu, praveći se nevješt, i neinformiran.
- Odmah da ti kažem: donio si bor u zadnji čas, dalje, lani je bio iste veličine 150 kuna, ove godine je 70 kuna…Bor s velikim popustom! Znaš ti dobro na koji letak mislim, onaj s Kaptola, od Bozanića..
-Od Božanića?, pita naoko zbunjeni Drago.
- Uvijek krivo kažeš... Naš kardinal zove se Bozanić, ne Božanić!
AŠKOM VIŠE KOLENA

Rektalna speleologija na bregima Sv.Marka

Politički bezobrazluk do neba! Oni koje plaćamo da ćuvaju Ustav glumataju gluhonijeme kretene... Legalno izabranog zastupnika najvišeg zakonodavnog tijela prešutno prepustili inkviziciji institucije koja de facto ne priznaje ni državu niti poštuje njen Ustav.

I. Izvorišne osnove Ustava
- ... Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina...

II. Članak 3.
- Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, .............. poštivanje prava čovjeka, .......... vladavina prava i demokratski sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
III. Članak 5.
- U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
- Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
IV. Članak 20.
- Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.

Tito, Stepinac i vatikanski trojanski konj

Bilo jednom u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu . . . i protegnulo se do današnjih dana. I da, odmah da velim – svjestan sam mogućih kontroverzi koje mogu biti generirane ovom mojom objavom, ali daleko smatram manje no prije mjesec dana kada se pojavila tema „država Dajla – država uzela“!
Konstatacija prva;
Kardinal Bozanić je potpisao prijenos vlasništva kojeg su konzumirali hrvatski građani u nezakonito povraćenom vlasništvu instituciji druge države ignorirajući pritom pravni sustav RH-e i međunarodne ugovore čime je eksplicite demonstrirao apsolutistički karakter KC-e kao nadsustavne institucije.
Istim aktom konačno je odaslana poruka da crkva u Hrvatskoj nije zbog vjernika već vjernici zbog visokog crkvenog klera tj materijalnog interesa i isisavanja nacionalnih resursa jest temeljno crkveno poslanje zakamuflirano brigom o duhovnosti ljudske jedinke. Vatikan je dobro smišljen scenarij 'ekumenskih sabora' koji je istinske i poštene žrtve pojedinaca, vjernika, PRISVOJIO kako bi izgradio SEBE: da vlada, da ima i da nevjernima i krivovjernima prijeti paklom i mukama.
Konstatacija druga;

Druže Papa, mi ti se kunemo...

Nije li definitivno hrvatska država postala ispostava vatikanske mafije. Ustavno određena kao sekularna država, njene kleptomanske elite mazohistički traže pokoravanje stada vrhovnom pastiru koji u gostinskoj sobi drži prodiku domaćinu o sekularizaciji i potrebi netolerancije spram istospolnih zajednica. I taj trošak propovijedi bezobrazno fakturira građanima koji bi se trebali međusobno poubijati na tamo nekom prideu u ime ljubitelja golih dječaka. Nije bilo dovoljno bolno povijesno iskustvo ustaša i partizana sada bi krv i na razlikama sexualnih sklonosti. To je njima bolest.

Esther Gitman instant zvijezda povijesti, protiv hrvatskog naroda?

Gospođa „povjesničarka“ Esther Gitman s jednom knjigom iza sebe zaslužila je epitet ugledne povjesničarke, postala je u nekoliko godina hrvatska zvijezda, čak dobila i dokumentarni film koji je emitiran u utorak, 7.lipnja 2011. na prvom programu HRT. Jadranka Jureško Kero, novinarka „Večernjeg“, izabrala je u svakom slučaju zanimljivu osobu i njen rad (studij u poodmaklim godinama, istraživanja) za temu filma i njen film naići će na odobravanja, vjerujem i hvalospjeve. Dramatična je završna scena kada se Esther Gitman približava mumificiranom tijelu blagopočivajućeg kardinala u zagrebačkoj katedrali, a odnekuda dopiru riječi kako se radi o „iznimnom ljudskom biću“. Usuđujem se napisati da me je scena kao i popratne riječi toliko iznenadila da sam se zapitao delićevski: „Ljudi, zar je to moguće?“

SENZACIONALNO OTKRIĆE?

Spašavam prijatelja, ne Židova

Ne vjerujem da bi i najbolji natjecatelj kviza «Jedan prema sto», pa bio odli?no upu?en u povijest i politiku, pravilno odgovorio na pitanje Što povezuje predsjednika RH dr. Ivu Josipovi?a, Yad Vashem, katoli?kog župnika pok. Stjepana Jankovi?a i – obitelj Adolfa Weissa?» Pitat ?ete a zašto u toj pri?i anonimna obitelj Adolfa Weissa i – katoli?ki župnik? Usput, Adolf Weiss je moj djed pa si dozvoljavam i privatnu pri?u utkati u ovaj zapis.
I kona?no, što je ta poveznica?

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci