pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vesna Pusić je nedavno izjavila da se povlači sa čela HNS-a, a da će njen nasljednik biti Ratko Čačić. Sve bi to bilo u redu da smo recimo na Kubi. Joža Posavec je jedan od rijetkih koji se usudio suprostaviti vodećem dvojcu, i usudio se reći da je izborni rezultat HNS-a bio loš te da zato krivi vrh stranke, zna se koga. Odmah mu se zaprijetilo izbacivanjem iz stranke.To je demokracija u HNS-u. No, pošto se odlučio kandidirati za predsjednika stranke nisu ga mogli izbaciti, ali je bahati Čačić rekao da već 7.4.2008. (sabor je 6.4.) Joža Posavec više neće biti član HNS-a. Čovjek je uvjeren u svoju nadmočnu pobjedu. No, uz Jožu se pojavio i treći kandidat za predsjednika stranke, Tuna Kapraljević. Moram spomenuti i to da su svi ogranci,podružnice,županijska vijeća i sabor HNS-a moraju održati od 15.3. do 6.4. tako da je rok za skupljanje potpisa za kandidaturu bio svega desetak dana. Kada je veliki Čačić vidio da se ova dva ne šale i da se potpisi skupljaju, i on kreće u skupljanje (ili 200 potpisa delegata sabora ili potpora 5 županijskih organizacija) mada njemu ni potpisi ni potpore županija ne trebaju.

Nisu mi jasni neki potezi vrha HNS-a u vezi sastavljanja lista za predstojeće izbore. Ne mogu govoriti o drugim izbornim jedinicama, ali o 4. izbornoj jedinici znam dosta. Na prvo mjesto je došao ni kriv, ni dužan Ivan Vrdoljak, mladac, nedovoljno iskusan Osječan, za kojeg kada prođete tablu Osijek nitko nije ni čuo ni vidio. Čovjek koji vodi Osječki HNS, a broji najmanje članova na državnoj razini, tj. katastrofalno mali broj članova, a ni gradska organizacija mu nije baš na zavidnom nivou. Drugo mjesto je pripalo (najvjerojatnije) Ivici Mandiću, koji je također široj javnosti nepoznat. Čovjek doduše u Đakovštini ima ,mogu tako reći, relativno dobro ustrojenu organizaciju.

Srijeda, 1. kolovoz ljeta gospodnjeg 2007. Probudio sam se u 6:40. Nakon dugog vremena u Međimurju svježe jutro. Dva tjedna sam se odmarao. Doma, u Šenkovcu. Bez obaveza, putovanja, žurbe, mora i prženja na suncu. Ne znam što će reći moja supruga Anica, ali za mene je ovo bio najbolji odmor u protekih 17 godina. Od ponedjeljka, 30. srpnja i za nju i za mene su normalni radni dani. Ona na svom radnom mjestu a ja svaki dan u uredu stranke u Čakovcu. Dolaze članovi, dogovaramo akcije za rujan, građani pitaju za savjete, daju prijedloge ali i kritike. Sazivam kolegij predsjednika podružnica, pripremamo veliku anketu, starta pozivni centar. Pripreme za izbore.