Neovisni, ali ne i neutralni

U posljednje vrijeme, zaoštravanjem gospodarske krize, aktualizirano je pitanje potrebe korekcija u fiskalnoj politici u Hrvatskoj.

Vlada je najavljivala duboke promjene u proračunu za 2010. godinu, medjutim prema onome što se vidi iz Vladinog prijedloga proračuna, od željno očekivanih rezova na obje strane proračuna nema ništa. Izgleda kao da se neophodni i vjerojatno nepopularni potezi odgadjaju za neka druga vremena.

Predstavnici oporbe su kroz medije izrazili nezadovoljstvo takvim razvojem dogadjaja, a SDP je ponovno pokrenuo pitanje poreza na imovinu i na prihode iz kapitala. No, čini se da se, kao i ranije, o ovim porezima govori prilično demagoški, jer kao treba zahvatiti samo luksuznu imovinu, odnosno usmjeriti ovaj porez prema „bogatima“. Pri tome se zaboravlja izložiti konkretne podatke koliki bi se prihod u javnim kasama time mogao ostvariti.

Igrom slučaja, nailazim na stari članak na jednom portalu o problemu oporezivanja kapitalne dobiti i dobivam inspiraciju u ovim „kriznim vremenima“ da se uhvatim u nekoliko crta upravo te problematike.
Tadašnji predizborni prijedlog SDP-a kaže: Uvedimo porez na kapitalnu dobit (stopa bi bila zakonski uređena, a po mom skromnom sudu kretala bi se od 10-40%). Uz bitnu napomenu, da se oporezivanje vrši tek iznad iznosa kapitalne dobiti od 50.000,00 kn.
Da ne bi bilo zabuna, ovo ne bi bio nikakav udar na male dioničare!! Zašto?
Primjera radi: Građanin, mali dioničar, uz kupnju 100.000,00 kn dionica u nekom razumnom roku od 2 godine, uz prinos od 20% godišnje, ostvario bi kapitalnu dobit u iznosu od 40.000,00 kn. Rezultat: PRAKTIČNO NEMA PLAĆANJA POREZA ZA MALE DIONIČARE! Bože daj sreće, da imam „viška“ nekoliko stotina tisuća kuna i investiram u vrijednosne papire! Nakon toga, molio bih se da platim što više poreza jer bi to značilo moju veću zaradu!!!

Često u zadje vrijeme slušam i čitam o tome kako se Hrvatska mora orijentirati na uslužne djelatnosti te da se ponovna industrijalizacija ne može provesti u Hrvatskoj i da to nije naša budućnost.

Pa da vidimo kako ta "orijentacija na uslužne djelatnosti" funkcionira kod nas.

Ribarski brod dođe u luku,ali lokalne vlasti ne žele da se kod njih iskrcava riba jer "uslužne djelatnosti" imaju prednost.Rive i luke su rezervirane za jahte i turističke brodove.
Znači ribari nisu sposobni iskrcati ribu pa zašto da se uopće gnjavimo ribarskom industrijom.

Ne plaća se porez na kapitalnu dobit.Znači zašto ulagati u industriju gdje moraš plaćati poreze i radnike, kad možeš uložiti novac u dionice i ne platiti nikakav porez i još se ne moraš gnjaviti s radnicima, našom birokracijom i svakakvim zakonima i pravilima.

U srijedu kasno popodne posljednji dnevni sastanak prekinuo mi je email časopisa Banka koji je ukratko rekao da je Luka Rajić prodao Dukat francuskom Lactalisu (iako čini mi se ovo nije točan podatak, jer obzirom na značajni tržišni udio Dukata i Lactalisa, ova kupovina je vjerojatno predmet odobrenja agencije za zaštitu tržišnog natjecanja). Luka je Dukat prodao za impresivnih 2 milijarde kuna (i kusur). Impresivno.

(Usput, u nizu novinarskih izvješća čuo sam kako i dalje barataju imenom tvrtke LURA dok je u stvarnosti, Lura relativno nedavno promijenila ime u Dukat. Isto tako, Rajić je u nekoliko navrata radio javnu ponudu za dionice Dukata i nekako sumnjičim da nije prodao baš sve dionice i da mu je ostalo nekoliko postotaka, vjerojatno manje od 4%.)