pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sjedilo je sinoć u podrumu jedne pivnice / picerije šaroliko društvance, neprestano se pratio CNN, jer, NASDAQ je trebalo neprestano pratiti.

Nakon nekoliko tema, jedan od mojih prijatelja je iznio slijedeću tezu:
"... Kapitalizam je imao ljudskiji okvir dok komunizam nije propao. A onda su se počeli bahatiti. Jer, ostali su bez konkurencije. Samim tim, kod njih je nestalo straha i ograničenja. Nego, sad, udri po narodu!"

Uistinu, kapitalizam neprijatelja nema (Bin Laden i ekipa su ionako izmišljeni u njihovoj režiji).

I sad se ja pitam: Što nam je alternativa? Jer, ako ovako nastavi, otići ćemo u krasni.

Osobno, ne vjerujem u evoluciju kapitalizma u neko humanije društvo.
Također, ne vjerujem u društvo koje se temelji na pohlepi.
Osjećam da postoji "ono nešto". Da će uskoro imati i kritičnu masu i da se oblikuje.

U kojem pravcu krenuti. Kako se boriti? Za što?

Prošlo je eto već više od mjesec dana otkada je Gradska skupština hrvatske metropole izglasala sramotni novi Generalni urbanistički plan. Pobuna nekoliko zastupnika Socijaldemokratske partije trajala je kratko. Jetki komentar pod naslovom Devastacija Zagreba na račun Zagrepčana može početi objavio je tada poznati bloger CNN (Croatian Nauseous News, Hrvatske odvratne vijesti).

Svi smo mi u odredenoj mjeri subjektivni kad je rijec o nasem vlastitom znacaju i doprinosu na radnom mjestu. Isto tako svi dobro znamo da postoje odredeni parametri koji procjenjuju objektivnost istih stvari i uopce ih nije tesko primjeniti - manje ili vise slozene ovisno o slozenosti poslova koje radimo.
Neki od nas takoder pamte kako je izgledalo raditi prije devedesetih - kad se jednom uvalite u neku tvrtku, manje-vise ste osigurani do mirovine. I znala se hijerarhija i bilo je postivanja starijih LLLOLLL .
Onda se nakon rata dolaskom nekih novih okolnosti sve promijenilo. Do tad jedinstveno, podlozno migracijama ljudi, novca, dobara i ustaljenim zakonitostima, trziste rada je postalo rascjepkano i zatvoreno u pretince - sve drzave bivse SFRJ su ostale na neki nacin osakacene jer se radilo o komplementarnim ekonomijama, nekom vidu dogovorne ekonomije i sistemu spojenih posuda. Stabilizacija, zaduzivanje u inozemstvu i opori poceci trzisne ekonomije su bili stresni, ali jos uvijek daleko manje od onog sto je usljedilo kasnije. Kazu da je porace zlocestiji brat rata - i to je prava istina. Hrvatska i Bosna i Hercegovina su se jos morale suociti i s tim problemom.

Priča je ovo o tranziciji, a zametnula se u prvomajsko vrijeme kad sam "impostao" dva posta Jedna mala šala 29.04. i Jedna mala šala(2)!? Kreativno čitanje Marxa!, našalivši se malo kroz citiranje Marxa u osuvremnjenim uvjetima.

Na te postove se javio izvjesni "Anonimni korisnik" s vrlo zdravorazumskim komentarima, kojeg sam nagovarao da se uključi na Pollitika.com, što nije prihvatio preferirajuči promatraćki status, na što ima pravo. No spomenuvši pojam tranzicije dao mi je svoj komentar o tome pojmu kojeg smatram previše vrijednim da bi ga se ostavilo da čući na već više slabo posjećivanom postu, a tema je više nego aktualna, pogoovo u predizborno vrijeme.

Dugujem drugi dio posta koji je jednim dijelom ispao namjerno nekonzistentan u tekstu, i s naslovom koji je neadekvatno stršao. To naravno zaslužuje dodatno objašnjenje (što sam u nekoliko sam navrata čak obećao).

Radilo se o mojem „pred-prvomajskom“ prigodničarskom uratku u kojem sam se malo poigrao, te doslovno prepisao 95% teksta iz Glave I „Komunističkog Manifesta“ , te programatske knjižice Marxa i Engelsa , koju su objavili još daleke 1848 godine, uoči Pariške revolucije.

Povijest dosadašnjeg društvenog razvoja bila je povijest klasnih borbi. Slobodni čovjek i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, esnafski majstor i kalfa, ukratko – eksploatator i eksploatirani stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotnosti, vodili neprekidnu, čas skrivenu čas otvorenu borbu, borbu koja se uvijek završavala revolucionarnim preobražajem cijelog društva, ili zajedničkom propašću klasa koje su se borile. U ranijim povijesnim epohama nalazimo skoro svugdje potpunu podjelu društva na različite staleže, mnogostruko stupnjevanje društvenih položaja. U starom Rimu imamo patricije, vitezove, plebejce, robove; u Srednjem vijeku feudalne gospodare, vazale, esnafske majstore, kalfe, kmetove, a uz to još gotovo u svakoj od tih klasa opet posebne stupnjeve. Moderno društvo nije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je stavilo samo nove klase, nove uvjete eksploatiranja, nove oblike borbe umjesto starih. Otkriće Amerike, otkriće morskog puta oko Afrike stvorili su nov teren današnjoj globalizaciji koja se temelji na sve liberalnijim slobodama (rada, kapitala). Svojevremeno istočno-indijsko i kinesko tržište, kolonizacija Amerike, razmjene sa kolonijama, umnožavanje sredstava za razmjenu i roba uopće, dali su trgovini, brodarstvu i industriji dotle neviđeni polet, a s globalnim razvojem informatizacije su ubrzali razvitak revolucionarnih zaokreta u burnim društvenim promjenama.

Čitam članak Ivice Volodera «Zaposlenici-dioničari više brinu za tvrtku», objavljen u časopisu «Poslovni magazin» broj 11/2005, izdavača RRIF-plus, Zagreb:

Danas je kapitalizam bliži komunizmu nego što je to ikada bio u kategoriji kontrole zaposlenika nad vlasništvom tvrtaka ili, socijalističkim rječnikom rečeno, «vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju».
Amerikanci to mogu zahvaliti raznim ESOP-programima (kupnja dionica tvrtke od strane zaposlenika).

Znači ništa ne stoji na putu obnovi radničkog samoupravljanja u vlastitoj tvrtci. Svaka složna grupa ljudi može se dogovoriti, kupiti dionice neke tvrtke, ili uložiti novac u osnivanje vlastitog poduzeća (za početni ulog dovoljno je 20.000,00 kn, dakle, dvadeset ljudi po 1000,00 kn, HITRO i kreni), zatim na osobnu imovinu podignuti kredite kod banaka, tako dobiven novac uložiti u razvoj tvrtke, a kredite vraćati od dobiti poduzeća.

Unatoč naslovu, ovaj tekst se bavi puno bližom tematikom – hrvatskom privatizacijom i njezinim korijenima. Motiv za pisanje ipak je morao doći iz daleka. Venecuelanski predsjednik Hugo Chavez odlučio se na stvaranje društvenog vlasništva od državne imovine (tj. državnog vlasništva). Na taj način želi osigurati da se čak i ukoliko se (mirno ili nasilno) promijeni državni vrh osigura pravednija raspodjela bogatstva među građanima Venecuele.

Razlika od par slova predstavlja ogromnu razliku ako se stvari stave pod povećalo. Vlasnik državne imovine je država i njezine institucije tj. trenutno vladajuća politička elita. Vlasnik društvene imovine je narod odnosno društvo.

Ne mrzim kapitalizam zato što mi je sustave i inače malo teško mrziti.

Ne mrzim ni narode, ne mrzim države, ne mrzim udruge (dobro možda skinse ;-))... )

Pogotovo ne mogu mrziti neki sustav dok ne znam za bolji.

No, čak i da postoji neka ostvarljiva i bolja alternativa ne vidim što je u kapitalizmu toliko loše da bi ga čovjek baš mrzio. Naime - po mom mišljenju koje se ponekad potrudim izložiti odabranima - ono loše, ono što u kapitalizmu, konzumerizmu, materijalizmu ili nekom drugom izmu ne valja - dolazi od čovjeka. Netko ima silnu želju da masno zaradi na nekome drugom. I koristi se svim sredstvima. Pa i nečovječnim.

I tako prođe još jedna nedjelja. Za neke neradna, a za neke koji sa zadovoljstvom rade u velikim i nama hrvatima vrlo potrebnim trgovačkim centrima, radna. A neka, baš nas briga imaju li ti trgovci potrebu biti sa obitelji barem taj jedan dan koji je i u mračnom crnom "komunizmu" bio neradni dan gotovo svima. Pa navalite ljudi u šoping centre i kupujte, trošite, a trgovci neka rade i nedjeljom. Srećom, i ja ne radim nedjeljom ali mi ne pada na pamet da sa obitelji provedem to vrijeme ispod hrpe neonki dok neki lik iz jedne od država europske unije trlja ruke i računa koliko je zaradio dok radi ono što kod kuće ne smije. I naši dragi političari trljaju ruke jer računaju sa još nešto poreza koji će im kapnuti u proračun. Jer uvijek usfali love u proračunu. Kad narod troši. Možda nikome nije palo na pamet da bismo iz neke, čisto ljudske, solidarnosti sa tim ljudima koji moraju raditi (naravno, za velike pare) mogli izbjegavati šoping nedjeljom.