pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Čitam jučerašnji business.hr. Preko cijele naslovnice piše „Ljerka Puljić reklamira VMRO-DPMNE“. U članku pod naslovom „Agrokor se svrstao uz VMRO-DPMNE“ autor tvrdi da je Makedonija postala poligon za isprobavanje trikova iz hrvatske kampanje, a da kampanja VMRO-DPMNE neodoljivo podsjeća na HDZ-ovu. Navikao na sve izraženiju bipolarnost u Hrvatskoj odmah sam se zapitao da li onda SDSM-ova kampanja podsjeća na SDP-ovu? I kako se snalaze makedonski Sanader i Milanović (ups, ispalo je da je Milanović ustvari žena - da li je to onda eskulpira za neodlučnost u kampanji – sorry Nemesis/Tyche/Grgo).

U nedostatku domaće kampanje, a umoran od prežvakavanja istih gluposti koje nam serviraju domaći političari odlučio sam malo proguglati i pogledati kako to izgleda. Unaprijed se ispričavam ukoliko sam nešto krivo transliterirao, u zadnje vrijeme mi čitanje ćirilice ne ide najbolje a ni s makedonskim se više ne snalazim tako dobro (Jas i ti sme braka stari, takva ljubov čini pari, ti me čuvaš, ti me svakaš, ti za kusur ne mi faćaš... Nasmevni se, ne beri gajle, namigni mi, ajde nazdravje, Skopje! Eh, kad je to bilo...).

Otvaram danas novine i nađem se u čudu. Niko Kovač, lijep kao jučer, u dresu kao jučer, za ADZ kao jučer (i moj brat Robert također), ali nešto nije kao jučer.

Ako bolje pogledate HDZ-ov plaćeni oglas s kapetanom hrvatske nogomente reprezentacije, fotka je danas drugačija. U samo jednom detalju.

S Nikinih ponosnih prsa nestao je grb Hrvatskog nogometnog saveza.

Na dresu i dalje piše Hrvatska-Engleska, Zagreb, 11.10.2006. Pa nije valjda Niko igrao za svoj račun u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo? Očekujemo reakciju engleskog FA, jer ako ga HNS nije prijavio utakmica je valjda neregularna. Naravno, do toga neće doći jer je Niko Kovač uredno prijavljen od strane HNS-a.

A tko će objasniti zašto su taj grb i taj dres uopće korišteni za davanje potpore jednoj političkoj stranci?

Tim plaćenim oglasom Niko Kovač poziva na glasanje za HDZ. On to čini kao kapetan reprezentacije u dresu i s grbom HNS-a na prsima (jučer da, danas bez grba). Znači netko bi to mogao protumačiti kao službeni stav Hrvatskog nogometnog saveza (zato je grb i uklonjen). Možda bi to tako mogli shvatiti i neki reprezentativci.

Business.hr je detaljno popratio Dinamovu humanitarnu akciju „Pomognimo HDZ-u“. Najveći financijer zagrebačkih plavih i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (SDP) „oštro je reagirao“ i ostao bez komentara. Izjavu je dala njegova glasnogovornica Iva Mia Erak: Stav je gradonačelnika Zagreba Milana Bandića da bi svi vrhunski sportaši i svi vrhunski klubovi trebali govoriti više jezikom sporta, a manje jezikom politike.

U HDZ-u pak iznenađenje. HDZ "nema veze" s Dinamovom reklamom "HDZ u srcu", ali im je drago zbog toga, kaže glasnogovornik stranke Ratko Maček. Maček kaže da je on sve doznao tek nakon poziva pojedinih novinara, dodajući da su sretni zbog toga i da podupiru tu Dinamovu odluku. Na pitanje jesu li sportaši koji se pojavljuju u HDZ-ovim promidžbenim spotovima za to i plaćeni Maček je odgovorio da nisu, odnosno da to svi rade besplatno, dok je za kapetana reprezentacije Niku Kovača ustvrdio da je on kapetan i da "zna što radi".

Nastranu ovi naši bedasti izbori i infantilno prepucavanje raznih stranaka. Samo za primjer, sinoć sam na brisaču našao letak HSP-a sa slikom dvije vreće pune para, na jednoj piše HDZ, a na drugoj SDP sa velikim naslovom "Sijamski blizanci." Dugo se nisam tako nasmijao. Na brisačima čovjek očekuje reklamne letke za butik gaća i grudnjaka, pizzerije i slično. Ne ozbiljne političke stranke. Što HSP nije otkako je otkako je otišao Tonči Tadić. Da ne spominjemo "OSTVARENO!" reklame HDZ-a koje mi svaki put kad ih vidim dignu tlak na 180 sa 210. KOJIH JEBENIH 435 KM??!?!?!? DI SU? Ili sam možda ja slijep??? IDEMO DALJE?!?!?!? Ma, idemo svi mi u krasni Kurdistan... SDP-ova kampanja bazirana na Milanovićevoj televizičnosti i praznim i šupljim parolama bez nekog pokrića nije ništa bolja, ali me barem ne živciraju u tolikoj mjeri hvaleć se svojim "postignućima."

Predsjednik stranke Abeceda demokracije Stjepan Vujanić kaže kako njegova stranka izlazi na izbore u svih 12 izbornih jedinica. Postoje od 1995. a do 2004. su se zvali Hrvatska građansko seljačka stranka. Možda prvo da savladaju abecedu logike?

Oni su za Hrvatsku koju će voditi mladost i mudrost (ajde), a na listama je u prosjeku 40 posto žena.

Predstavljaju srednji sloj građanskog, ali i (kao što im bivše ime i govori) seoskog stanovništva. Cilj im je uspješna europska Hrvatska koja bi istodobno (a kako drukčije) zadovoljila zadovoljila europske standarde i sačuvala svoj nacionalni identitet

Nego sve je to ok, kandidirali su se razni, ali evo izjave o troškovima kampanje.

"U kampanju idemo s 0 kuna i nadamo se da će to birači prepoznati", kaže predsjednik stranke.

Ako ne mogu skupit za kampanju, kako će upravljati državnim resursima? Ali neka skupili su 500 potpisa, pa će barem bit na televiziji.

Ustavom nije definirano kome bi Predsjednik Republike trebao prvome povjeriti sastavljanje Vlade – stranci s relativnom većinom mandata ili stranci koja dokaže da ima dovoljno zastupničkih potpisa za većinu u Saboru. Mesić je dokinuo nedoumice i jučer za Hrvatski radio izjavio: "Prisiljen sam dati mandat onome tko mi osigurava da je na njegovoj strani većina zastupnika".

HDZ je računao kako će osvajanjem relativne većine biti u boljoj startnoj poziciji za sastavljanje Vlade (naravno, ako relativnu većinu i osvoje). Mesićeva izjava izazvala je nervozu u redovima vladajuće stranke pa je predsjednik HDZ-a Ivo Sanader odmah reagirao. S današnjeg skupa u polupraznom Lisinskom (predstavljanje kandidata na izbornim listama) zatražio je od Mesića „da ubuduće ne govori o izbornoj kampanji i političkim strankama. Njegova ustavna uloga nije da komentira programe pojedinih stranaka i svrstava se na jednu ili drugu stranu, nego da bude predsjednik svih građana. To tražim od njega, u ime svih vas ovdje, u ime svih HDZ-ovih birača i svih građana Hrvatske“.

Manje od mjesec dana je do promjene vlasti u Hrvatskoj.
Kako su me stavili na listu blogera koji pišu o politici, red je da i ja dam svoj friški komentar na već zahuktalu(iako ne još i službeno proglašenu) predizbornu kampanju.

Dakle, redom.
Kampanja je počela s predstavljanjem provedbenih politika SDP-a još u proljeće.
Prije toga je HNS izišao s konceptom "Čačića za premijera", ali u tom trenutku nisu nudili ništa drugo osim Radimira Čačića. Nametanjem priče o programima od strane SDP-a i HNS je predstavio svoj program. Za HNS-om su to učinili i koalicija HSS-HSLS. HDZ nije ponudio ništa. Rekli su da oni svoj program već ostvaruju.
Nedugo nakon te izjave od strane HDZ-a, pod pritiskom javnog mnijenja, jer svi su počeli pričati o programima, i HDZ je rekao da ima svoj program i da će ga predstaviti kad krene kampanja. Ja osobno ga još nisam vidio. Odnosno vidio sam pamflet koji dijele po mojoj županiji u kojem prikazuju što su oni to sve navodno ostvarili. A u tom pamfletu je navedeno sve što je u mojoj županiji napravljeno u zadnjih osam godina. Pa su naveli i ono što je još prethodna Vlada napravila.

Približavanjem izbora interes javnosti za kampanju raste.
Mnogobrojni komentari u novinama, mnoge emisije na radijima i televizijama bave se kampanjom, prognozama, analizama i špekulacijama o količini i izvorima novca koji će stranke potrošiti u kampanji.
U zadnjih pak par dana posebna je tema TV sučeljavanje koju je otvorio Milanović bacanjem rukavice Sanaderu.

17.3.2007. objavio sam post Ima ih koji znaju.
U njemu sam htio reći kako SDP prednjači pred ostalim političkim snagama u Hrvatskoj u tom trenutku. Događaji iz zadnjih desetak dana potvrđuju moju tezu.
Tada, u proljeće ove godine, SDP je nametnuo ritam ovogodišnje kampanje. Izišli su sa ciljevima svoje gospodarske strategije. Ostale stranke su, kao uostalom i cijela javnost, tada bile šokirane izlaskom SDP-a sa svojim strategijama. Kao posljedica toga šoka uslijedila je poplava strategija i ostalih stranaka. Svaka stranka koja drži iti malo do sebe je izišla s nekakvim programom. Izuzev HDZ-a. Oni tvrde da svoj program već provode. Građani Hrvatske jako dobro znaju kakav je taj HDZ-ov program.

Deklarativno, PDV je smanjen kako bi se poboljšala prodaja novina, a one postale dostupnije širem krugu građana. U stvarnosti, cijena novina neće se smanjiti, ali će zato prihodi izdavača skočiti. U prijevodu, Sanader je ljudima koji će pokrivati predizbornu kampanju dao milijune kuna.

***

Izdavači na čelu s Ninom Pavićem godinama su kukali, plakali, vukli premijere za rukav, nudili dogovore i interesna prijateljstva, sve to kako bi ishodili smanjenje PDV-a na novine. I nakon pet godina uzaludnih pokušaja, konačno su uspjeli. I to baš stotinjak dana prije parlamentarnih izbora. Sanaderova Vlada popustila je pritisku izdavača i odrekla se dijela prihoda kako bi PDV na novine bio prepolovljen, s 22 na 10 posto. Odluka stupa na snagu početkom kolovoza.

HDZ je na mala vrata ušao u kampanju. Jedina stranka koja nije prijavila koliki su joj prošle godine bili prihodi i rashodi, jedina koja nije prijavila donatore kampanje Jadranke Kosor već ih sakrila pod stranačko okrilje, sada ponovno koristi Vladine resurse za pripremu izborne kampanje. No, za utjehu, Kosor je barem izgubila kampanju koju nije platila. Ajmo vidjeti hoće li im uspjeti još jednom.

***

Fora je prošla jednom, zašto ju ne prodati opet?

Prije dvije godine hrvatska Vlada potrošila je 8,3 milijuna kuna iz državnog proračuna na medijsku kampanju “Otvorena vrata”. Par mjeseci kasnije, na Vladine zakupljene prostore za jumbo plakate zasjela je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor sa svojom kampanjom za predsjednika Republike. Tiskala je 2200 plakata, na Vladinih 2,6 milijuna kuna za televizijske spotove dodala još svoja četiri milijuna, a na kraju izjavila da ju cijela predsjednička kampanja nije stajala 12 - koliko su izračunale marketinške agencije - već samo 3,3 milijuna kuna. Pišljivih 500 tisuća više od kampanje predsjednika Mesića. Cijelu kampanju (do)platio je HDZ, a ona u džep strpala milijun kuna iz proračuna.

U studenom ove godine očekuju nas šesti parlamentarni izbori. Predizborna kampanja koja im prethodi, po mnogim je svojim značajkama, specifična i predstavlja novinu u Hrvatskoj. Do samih izbora, sigurno će biti još nekoliko novih i zanimljivih elemenata koji mogu bitno utjecati na odaziv birača, kao i na same rezultate izbora.

Do sada se vrhunac predizbornih kampanja svodio na gomilanje jumbo plakata sa kojih su nas promatrali različiti kandidati i na različite skupove i govorancije. Danas je situacija bitno drugačija, a upravo smo mi uveli nekoliko novosti u predizbornu kampanju i iskoračili korak naprijed.

SDP je odlučio udarati ritam ovogodišnje kampanje.

Prošlog ljeta su organizirali tematsku konvenciju koja je bila posvećana radničkim pravima. Sjećam se da su im se mediji izrugali. Niti godinu dana kasnije, naziru se oblici nečeg konkretnog izniklog na zaključcima te konvencije.

SDP-ovi kuhari kao da ne znaju da će dobar biskvit narasti do savršenosti sam od sebe, dok će loš jednostavno završiti na dnu tepsije koliko god rano ga krenuli pripremati. Isto vrijedi i za izborne slogane - dobri ili izvrsni slogani hvataju se i bez posebne promocije, dok loši ostaju na dnu kontejnera starog promidžbenog materijala. Puštanje medijskog balona "idejnog rješenja" slogana mudar je potez testiranja javnosti, ali prema viđenom on ne nudi temelja za uvjerenje da se u SDP-u kriju maštovitiji, zanimljiviji i korisniji prijedlozi od sadržajno praznog i neinspirativnog "Srce je lijevo".

U redu, možda na prvu loptu i zvuči dobro ali za nekoga tko se bori s komunističkim naslijeđem i imidžem nedovoljne odlučnosti igra riječima, koja podsjeća na knjigu Mire Marković "I srce je na levoj strani", uz aluziju na emocije je nesvrhovita, a kako se radi o otvorenom sloganu prosječno inteligentnim SDP-ovim suparnicima trebat će možda tek minuta da uzvrate s "Mozak je u centru". Ako se želi otarasiti biljega Račanovog "odlučno možda" (to je uspješan slogan za pamćenje!) umjesto banalne igre riječi primjerene reklami za domaću juhu SDP će morati naći daleko inteligentnija rješenja.

Temeljni problem Antunovićkinog slogana je da nije usmjeren na pitanje ili problem nego emociju ili činjenicu. Za razliku od Sanaderove patriotske "dizalice" "Pokrenimo Hrvatsku" koja je jasno apostrofirala glavni cilj revitalizacije prvenstveno domaćeg gospodarstva (ali i ostalog), SDP-ovo "srce" apostrofira da je politički izbor pitanje emocija i ideologija, a ne programa i prijedloga. U tom sloganu nema nikakve akcije i ničeg dinamičnog, a još manje gospodarskog što je u izravnoj suprotnosti s Jurčićevom promocijom gospodarstva u vrh izbornih pitanja. Daleko uspješniji i konzistentniji bio bi slogan koji bi uzvraćao HDZ-ovom nerealiziranom sloganu (npr. "O pokretanju se ne priča, njega se uzrokuje") ili barem podcrtao ključni SDP-ov prijedlog (npr. "Zdrav razum za nezdravu ekonomiju").

Slogan koji je u formi nesporne činjenice i deklaracija očitog umjesto obećanja za budućnost je slogan kojem nedostaje element "zavjeta" na koji se biračko tijelo može pozivati i koji naprosto ne nudi neku prednost. Sročen kao činjenica nije ni široko primjenjiv na paletu pitanja koje će izbori iznjedriti pa za razliku od Sanadera koji je uz pomoć catch-all fraze mogao drviti o tome kako će "pokrenuti" pravosuđe, gospodarstvo, turizam, penziće i još mnogo toga, Željka Antunović neće moći objasniti kako lijevo srce djeluje na ta pitanja. Slogan nije koristan ako ga se ne može koristiti za podupiranje konkretnih poruka iza kojih glasači mogu stati.

Ako ništa drugo, ranije spominjani SDP-ov slogan "Poštena Hrvatska zaslužuje poštenu vlast" daleko je uspješniji u stvaranju diferencijacije od protivnika jer napada centralnu slabost HDZ-ove vlade (korupciju) no njegov je problem što nije nevjerojatno lako pamtljiv. Kontrast je karta na koju SDP može odlučnije zaigrati sloganom, a već i površna analiza daje točke napada kao što je primjerice korupcija ili (ne)konzistentnost zbog čestog HDZ-ovog mijenjanja stavova (npr. "Za SDP znate gdje stoji"). Granica napada na vladajuće postavljena je u izborima visoko i može sezati od incidentalnih napada poput "Afere nisu pokretanje Hrvatske" sve do onog otočkog slogana "Ne krivite Vladu. Promijenite ju."

Treći SDP-ov slogan "Hrvatska zaslužuje bolje" je diljem svijeta istrošeni i pogrešno usmjereni apel u rangu Kosoričnog populističkog "Ljudi ispred politike" koji je bio neefikasan jer se natjecala za mjesto na kojem se nalazio čovjek koji nije izgubio kontakt s "običnim ljudima". Ova kopija laburističkog "Because Britain Deserves Better" iz 1997. koji je katapultirao istrošene Torijevce iz Downing Streeta prikladan je u situacijama velikog nezadovoljstva i opće rezignacije kada pesimizam treba napasti optimizmom. Situacija u Hrvatskoj ipak nije toliko tragična. Još problematičnije je da manjak originalnosti u odabiru slogana indicira manjak originalnosti ideja općenito, a s takvom porukom SDP ne može preuzeti vlast.

U definiranju sebe i kampanje kroz kratku formu uz pomoć jednostavnog i pamtljivog vokabulara SDP se za sada nije istakao niti pokazao da zna strateški razmišljati. Njihovim sloganima nedostaje svrha, pamtljivost i originalnost. Njihove poruke su stereotipne i suhe i ne donose ništa novo. Mudriji stratezi iskoristili bi HDZ-ovo neispunjenje obećanja uz pomoć slogana koji ukazuje da obećanja treba gledati u kontekstu rezultata i brojki te osmislili frazu koja konkretnije podcrtava SDP-ovu reformatorsku prirodu.

Dobri slogani su ritmični, pamtljivi i spretni s igrom riječi. No izvrsni slogani pogađaju u pravu točku pamćenja i problema, povećavaju motivaciju i potiču na akciju. Nažalost, ništa od viđenog ne daje nadu da ćemo u ovoj kampanji konačno izaći iz sivila hrvatske političke kreativne bijede i sloganskog tapkanja u magli.

Danas prije podne Radimir Čačić je u sklopu premijerske kampanje posjetio Đurđevac. Vjerojatno na prijedlog lokalnih HNS-ovaca, izabrao je četvrtak, dan u kojem je „plac“ najviše posjećen. Štandovi, prodavači, žitelji Đurđevca i okolnih sela, službenici gradskih ustanova i naravno vodstvo s nekolicinom članova đurđevačkog HNS-a. Ovi potonji su postavili HNS-ov štand uz ulaz u mesnicu i Tržni centar na kojem su centralno mjesto zauzimale čaše s logom HNS-a u kojima je bio mlaki čaj, a u manje plastične čaše se točila žestica, nešto slično vinjaku. Poput prijatelja, i ja sam sjedinio oba pića u istoj čaši. Oko štanda se diskretno razlijevala podravska glazba.