Put do pakla popločan je (možda) dobrim namjerama......
Svakim danom nas medijski zapljuskuje novi djelić obavještajno – političke trakavice koja se pojavila još za vrijeme izborne kampanje za Predsjednika RH.
Svakim novim člankom ili medijskim istupom ova priča postaje sve zanimljivija, ali na žalost PR koji vode kontrolu štete, sve nerazumljivija i otvara sve više pitanja na koja nema utemeljenih odgovora. Sve ovo polako poprima obrise afere za koju se bojim da će i nadalje opterećivati naš politički i medijski prostor.
Sve je počelo kako to i obično biva. Već u predizbornoj kampanji sadašnji predsjednik je obavijestio javnost da je bio izložen podmetanjima "obavještajnog podzemlja".... U narednim izjavama progovorio je o provali u stan, ali je dodao da se ne radi o njegovom stanu te zagonetno dodao kako će se:...... "sve će se doznati na vrijeme". Ta provala je naglo nestala iz medija nakon što je uslijedila službena izjava iz MUP-a kako nemaju podataka o takvoj provali, ni prijave. Dakle, dogodila se provala koja nije prijavljena MUP-u, kao nadležnom državnom tijelu, za što postoji zakonska obveza prijave i postupanja.....
Nemotivirajuće poruke
Ovih dana primio sam nekoliko pisama. Sva imaju zajedničku crtu:motivirati me da 10. siječnja, 2010. izađem na biralište i zaokružim ime g. Milana Bandića kao čovjeka koji bi trebao biti novi predsjednik RH.
Sadržajno ta pisma, u meni bude cijeli niz osjećaja:od blagog revolta do zabrinutosti.
Zašto zabrinutosti?
U vremenu kada je dostupnost informacijama jednaka potrebi za hranom i pićem,osobnost ovog kandidata koja je plod njegovog političkog djelovanja, u najmanju ruku je kontradiktorna sa funkcijom predsjednika koji treba biti jedna od najačih karika u funkcioniranju uređene države.
No ne želim se valjati u toj magli trajanja, jer okruženje svako malo nudi da padnete i da se uvaljate u blato.
Želim se osvrnuti na ovih desetak dana trajanja drugog kruga izborne kampanje i prezentaciju cijenjenog kandidata svekolikom pučanstvu (kako on to sam čini).
Crtica prva:“Narode Hrvatski spašavam te crvenog demona,koji ti prijeti porazom i osjećajem poniženosti“ (tebe od Sebe ?!).
Još od početka predizborne kampanje za budućeg Predsjednika nadam se da ću dobiti odgovore na meni važna pitanja. Baš kao što svaki drugi posao zahtijeva da onaj koji će ga obavljati zna za koje se radno mjesto natječe – isto vrijedi i za budućeg Predsjednika. Meni koja ga biram važno je da dobijem saznanja o tome da li budući Predsjednik zna koji će posao obavljati kao i s kojom ekipom. Naši bi budući Predsjednici i Predsjednice ( u daljnjem tekstu PRH ) raspisivali referendume, hapsili, smanjivali vanjski dug, povećavali zaposlenost. Obećanja pljušte kao da nemaju ovlasti i dužnosti propisane Ustavom i zakonima već posjeduju čarobni štapić dobre vile.
Već smo zakoračili u lipanj, u novu punu turističku sezonu. Sezonu, koja prema svim pokazateljima ne ide onako kako bi to mi željeli. Upravo jedan klasičan primjer Hrvatskih želja i mogućnosti koji se reprezentira kroz, u ovom slučaju, Ministarstvo turizma RH. Turizam kao pojava, određena je s mnogo varijabli, a jedna od njih, ponuda, daleko je od elastične. Što to znači? Pa upravo to da se turistička ponuda ne može tako lako prilagođavati novonastalim situacijama na tržištu. Kako u takvim uvjetima nešto napravit?
Kako se dotično ministarstvo, na čelu sa ministrom Bajsom, pripremilo na promjene, na smanjenu potražnju i kako je pokušalo/pokušava unaprijed sanirati štetu koja će u svom punom iznosu biti poznata u listopadu? – Ukratko NIKAKO, odnoso jako loše. Činjenica jest da se u ovim uvjetima jako teško može utjecati na potražnju, poradi globalne situacije kakva jest, ali raditi loše u lošoj situaciji je uistinu loše.
Krenuo sam pisati na temu trenutne situacije u SAD predizbornoj kampanji koju rado pratim, prilikom čega sam shvatio da dosta situacija kojih se dotičem vjerojatno nisu poznate pollitičarima koji ne prate US politiku u toj mjeri. Stoga sam napravio uvodni dnevnik u kojima u kratkim crtama postam osnove američkog sustava vlasti, posebice odnosa između zakonodavne i izvršne vlasti, tj procesa donošenja zakona, odluka i budžeta (sudstvo možda nekom drugom prilikom obradim, također je umnogo različito od našeg).
Osnovna podjela vlasti u SAD je kao i kod nas na 3 glavna čimbenika: zakonodavna vlast (Kongres), izvršna vlast (Predsjednik) i sudbena vlast. Odnosi između njih su ustanovljeni u Ustavu SAD-a, i isti se primjenjuju uz poneke amandmane sve do danas. Sustav počiva na međusobno korekcionom odnosu koje Ameri kolokvijalno nazivaju "checks and balances" (po naški "provjeravaj i važi"). Podrobnije ću opisati taj korekcioni sustav između Kongresa i Predsjednika, te osnovni princip izbora.
Čitam jučerašnji business.hr. Preko cijele naslovnice piše „Ljerka Puljić reklamira VMRO-DPMNE“. U članku pod naslovom „Agrokor se svrstao uz VMRO-DPMNE“ autor tvrdi da je Makedonija postala poligon za isprobavanje trikova iz hrvatske kampanje, a da kampanja VMRO-DPMNE neodoljivo podsjeća na HDZ-ovu. Navikao na sve izraženiju bipolarnost u Hrvatskoj odmah sam se zapitao da li onda SDSM-ova kampanja podsjeća na SDP-ovu? I kako se snalaze makedonski Sanader i Milanović (ups, ispalo je da je Milanović ustvari žena - da li je to onda eskulpira za neodlučnost u kampanji – sorry Nemesis/Tyche/Grgo).
U nedostatku domaće kampanje, a umoran od prežvakavanja istih gluposti koje nam serviraju domaći političari odlučio sam malo proguglati i pogledati kako to izgleda. Unaprijed se ispričavam ukoliko sam nešto krivo transliterirao, u zadnje vrijeme mi čitanje ćirilice ne ide najbolje a ni s makedonskim se više ne snalazim tako dobro (Jas i ti sme braka stari, takva ljubov čini pari, ti me čuvaš, ti me svakaš, ti za kusur ne mi faćaš... Nasmevni se, ne beri gajle, namigni mi, ajde nazdravje, Skopje! Eh, kad je to bilo...).
Otvaram danas novine i nađem se u čudu. Niko Kovač, lijep kao jučer, u dresu kao jučer, za ADZ kao jučer (i moj brat Robert također), ali nešto nije kao jučer.
Ako bolje pogledate HDZ-ov plaćeni oglas s kapetanom hrvatske nogomente reprezentacije, fotka je danas drugačija. U samo jednom detalju.
S Nikinih ponosnih prsa nestao je grb Hrvatskog nogometnog saveza.
Na dresu i dalje piše Hrvatska-Engleska, Zagreb, 11.10.2006. Pa nije valjda Niko igrao za svoj račun u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo? Očekujemo reakciju engleskog FA, jer ako ga HNS nije prijavio utakmica je valjda neregularna. Naravno, do toga neće doći jer je Niko Kovač uredno prijavljen od strane HNS-a.
A tko će objasniti zašto su taj grb i taj dres uopće korišteni za davanje potpore jednoj političkoj stranci?
Tim plaćenim oglasom Niko Kovač poziva na glasanje za HDZ. On to čini kao kapetan reprezentacije u dresu i s grbom HNS-a na prsima (jučer da, danas bez grba). Znači netko bi to mogao protumačiti kao službeni stav Hrvatskog nogometnog saveza (zato je grb i uklonjen). Možda bi to tako mogli shvatiti i neki reprezentativci.
Business.hr je detaljno popratio Dinamovu humanitarnu akciju „Pomognimo HDZ-u“. Najveći financijer zagrebačkih plavih i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (SDP) „oštro je reagirao“ i ostao bez komentara. Izjavu je dala njegova glasnogovornica Iva Mia Erak: Stav je gradonačelnika Zagreba Milana Bandića da bi svi vrhunski sportaši i svi vrhunski klubovi trebali govoriti više jezikom sporta, a manje jezikom politike.
U HDZ-u pak iznenađenje. HDZ "nema veze" s Dinamovom reklamom "HDZ u srcu", ali im je drago zbog toga, kaže glasnogovornik stranke Ratko Maček. Maček kaže da je on sve doznao tek nakon poziva pojedinih novinara, dodajući da su sretni zbog toga i da podupiru tu Dinamovu odluku. Na pitanje jesu li sportaši koji se pojavljuju u HDZ-ovim promidžbenim spotovima za to i plaćeni Maček je odgovorio da nisu, odnosno da to svi rade besplatno, dok je za kapetana reprezentacije Niku Kovača ustvrdio da je on kapetan i da "zna što radi".
Nastranu ovi naši bedasti izbori i infantilno prepucavanje raznih stranaka. Samo za primjer, sinoć sam na brisaču našao letak HSP-a sa slikom dvije vreće pune para, na jednoj piše HDZ, a na drugoj SDP sa velikim naslovom "Sijamski blizanci." Dugo se nisam tako nasmijao. Na brisačima čovjek očekuje reklamne letke za butik gaća i grudnjaka, pizzerije i slično. Ne ozbiljne političke stranke. Što HSP nije otkako je otkako je otišao Tonči Tadić. Da ne spominjemo "OSTVARENO!" reklame HDZ-a koje mi svaki put kad ih vidim dignu tlak na 180 sa 210. KOJIH JEBENIH 435 KM??!?!?!? DI SU? Ili sam možda ja slijep??? IDEMO DALJE?!?!?!? Ma, idemo svi mi u krasni Kurdistan... SDP-ova kampanja bazirana na Milanovićevoj televizičnosti i praznim i šupljim parolama bez nekog pokrića nije ništa bolja, ali me barem ne živciraju u tolikoj mjeri hvaleć se svojim "postignućima."
Predsjednik stranke Abeceda demokracije Stjepan Vujanić kaže kako njegova stranka izlazi na izbore u svih 12 izbornih jedinica. Postoje od 1995. a do 2004. su se zvali Hrvatska građansko seljačka stranka. Možda prvo da savladaju abecedu logike?
Oni su za Hrvatsku koju će voditi mladost i mudrost (ajde), a na listama je u prosjeku 40 posto žena.
Predstavljaju srednji sloj građanskog, ali i (kao što im bivše ime i govori) seoskog stanovništva. Cilj im je uspješna europska Hrvatska koja bi istodobno (a kako drukčije) zadovoljila zadovoljila europske standarde i sačuvala svoj nacionalni identitet
Nego sve je to ok, kandidirali su se razni, ali evo izjave o troškovima kampanje.
"U kampanju idemo s 0 kuna i nadamo se da će to birači prepoznati", kaže predsjednik stranke.
Ako ne mogu skupit za kampanju, kako će upravljati državnim resursima? Ali neka skupili su 500 potpisa, pa će barem bit na televiziji.
Neovisni, ali ne i neutralni