Saborski zastupnici kreću na trotjednu pauzu.
Naime 19. svibnja se održava prvi krug lokalnih izbora pa su u parlamentu zaključili da neće zastupnike s dvostrukim funkcijama opterećivati teškim državnim poslovima. Neka se koncentriraju na kampanju, građani će pričekati. Kao da tri mjeseca godišnjeg nije dovoljno (redovite sjednice Sabora se održavaju od 15.1.-15.7. te od 15.9.-15.12).
Gledam danas drugi spot za ulazak Hrvatske u EU. Da vas podsjetim to vam je ona kampanja "Vrijedi razmisliti, zar ne".Danas sam vidio drugi spot u nizu.
Nekako sam shvatio da je ove spotove i ovu kampanju financirala EU. Nemojte me hvatati za riječ, ali tako mi je ostalo u sjećanju. To je razlika od one kamapnje koju je financirala hrvatska vlada. Sjećate se te kampanje? One sa glupim pitanjima i još glupljim objašnjenjima zašto bi mi trebali u EU.
Evo, ajmo malo na tu prvu kampanju. I obrazložiti zašto je glupava.
Tip pita oće li on moći kupiti auto bez carine ako mi uđemo u EU.....pa naravno da ćeš moći. Možeš i sad, sva nova vozila koja kupujemo, a ako su proizvedena u EU su bez carine. Naravno, država se neće odreći trošarina.
Put do pakla popločan je (možda) dobrim namjerama......
Svakim danom nas medijski zapljuskuje novi djelić obavještajno – političke trakavice koja se pojavila još za vrijeme izborne kampanje za Predsjednika RH.
Svakim novim člankom ili medijskim istupom ova priča postaje sve zanimljivija, ali na žalost PR koji vode kontrolu štete, sve nerazumljivija i otvara sve više pitanja na koja nema utemeljenih odgovora. Sve ovo polako poprima obrise afere za koju se bojim da će i nadalje opterećivati naš politički i medijski prostor.
Sve je počelo kako to i obično biva. Već u predizbornoj kampanji sadašnji predsjednik je obavijestio javnost da je bio izložen podmetanjima "obavještajnog podzemlja".... U narednim izjavama progovorio je o provali u stan, ali je dodao da se ne radi o njegovom stanu te zagonetno dodao kako će se:...... "sve će se doznati na vrijeme". Ta provala je naglo nestala iz medija nakon što je uslijedila službena izjava iz MUP-a kako nemaju podataka o takvoj provali, ni prijave. Dakle, dogodila se provala koja nije prijavljena MUP-u, kao nadležnom državnom tijelu, za što postoji zakonska obveza prijave i postupanja.....
Nemotivirajuće poruke
Ovih dana primio sam nekoliko pisama. Sva imaju zajedničku crtu:motivirati me da 10. siječnja, 2010. izađem na biralište i zaokružim ime g. Milana Bandića kao čovjeka koji bi trebao biti novi predsjednik RH.
Sadržajno ta pisma, u meni bude cijeli niz osjećaja:od blagog revolta do zabrinutosti.
Zašto zabrinutosti?
U vremenu kada je dostupnost informacijama jednaka potrebi za hranom i pićem,osobnost ovog kandidata koja je plod njegovog političkog djelovanja, u najmanju ruku je kontradiktorna sa funkcijom predsjednika koji treba biti jedna od najačih karika u funkcioniranju uređene države.
No ne želim se valjati u toj magli trajanja, jer okruženje svako malo nudi da padnete i da se uvaljate u blato.
Želim se osvrnuti na ovih desetak dana trajanja drugog kruga izborne kampanje i prezentaciju cijenjenog kandidata svekolikom pučanstvu (kako on to sam čini).
Crtica prva:“Narode Hrvatski spašavam te crvenog demona,koji ti prijeti porazom i osjećajem poniženosti“ (tebe od Sebe ?!).
Još od početka predizborne kampanje za budućeg Predsjednika nadam se da ću dobiti odgovore na meni važna pitanja. Baš kao što svaki drugi posao zahtijeva da onaj koji će ga obavljati zna za koje se radno mjesto natječe – isto vrijedi i za budućeg Predsjednika. Meni koja ga biram važno je da dobijem saznanja o tome da li budući Predsjednik zna koji će posao obavljati kao i s kojom ekipom. Naši bi budući Predsjednici i Predsjednice ( u daljnjem tekstu PRH ) raspisivali referendume, hapsili, smanjivali vanjski dug, povećavali zaposlenost. Obećanja pljušte kao da nemaju ovlasti i dužnosti propisane Ustavom i zakonima već posjeduju čarobni štapić dobre vile.
Već smo zakoračili u lipanj, u novu punu turističku sezonu. Sezonu, koja prema svim pokazateljima ne ide onako kako bi to mi željeli. Upravo jedan klasičan primjer Hrvatskih želja i mogućnosti koji se reprezentira kroz, u ovom slučaju, Ministarstvo turizma RH. Turizam kao pojava, određena je s mnogo varijabli, a jedna od njih, ponuda, daleko je od elastične. Što to znači? Pa upravo to da se turistička ponuda ne može tako lako prilagođavati novonastalim situacijama na tržištu. Kako u takvim uvjetima nešto napravit?
Kako se dotično ministarstvo, na čelu sa ministrom Bajsom, pripremilo na promjene, na smanjenu potražnju i kako je pokušalo/pokušava unaprijed sanirati štetu koja će u svom punom iznosu biti poznata u listopadu? – Ukratko NIKAKO, odnoso jako loše. Činjenica jest da se u ovim uvjetima jako teško može utjecati na potražnju, poradi globalne situacije kakva jest, ali raditi loše u lošoj situaciji je uistinu loše.
Krenuo sam pisati na temu trenutne situacije u SAD predizbornoj kampanji koju rado pratim, prilikom čega sam shvatio da dosta situacija kojih se dotičem vjerojatno nisu poznate pollitičarima koji ne prate US politiku u toj mjeri. Stoga sam napravio uvodni dnevnik u kojima u kratkim crtama postam osnove američkog sustava vlasti, posebice odnosa između zakonodavne i izvršne vlasti, tj procesa donošenja zakona, odluka i budžeta (sudstvo možda nekom drugom prilikom obradim, također je umnogo različito od našeg).
Osnovna podjela vlasti u SAD je kao i kod nas na 3 glavna čimbenika: zakonodavna vlast (Kongres), izvršna vlast (Predsjednik) i sudbena vlast. Odnosi između njih su ustanovljeni u Ustavu SAD-a, i isti se primjenjuju uz poneke amandmane sve do danas. Sustav počiva na međusobno korekcionom odnosu koje Ameri kolokvijalno nazivaju "checks and balances" (po naški "provjeravaj i važi"). Podrobnije ću opisati taj korekcioni sustav između Kongresa i Predsjednika, te osnovni princip izbora.
Čitam jučerašnji business.hr. Preko cijele naslovnice piše „Ljerka Puljić reklamira VMRO-DPMNE“. U članku pod naslovom „Agrokor se svrstao uz VMRO-DPMNE“ autor tvrdi da je Makedonija postala poligon za isprobavanje trikova iz hrvatske kampanje, a da kampanja VMRO-DPMNE neodoljivo podsjeća na HDZ-ovu. Navikao na sve izraženiju bipolarnost u Hrvatskoj odmah sam se zapitao da li onda SDSM-ova kampanja podsjeća na SDP-ovu? I kako se snalaze makedonski Sanader i Milanović (ups, ispalo je da je Milanović ustvari žena - da li je to onda eskulpira za neodlučnost u kampanji – sorry Nemesis/Tyche/Grgo).
U nedostatku domaće kampanje, a umoran od prežvakavanja istih gluposti koje nam serviraju domaći političari odlučio sam malo proguglati i pogledati kako to izgleda. Unaprijed se ispričavam ukoliko sam nešto krivo transliterirao, u zadnje vrijeme mi čitanje ćirilice ne ide najbolje a ni s makedonskim se više ne snalazim tako dobro (Jas i ti sme braka stari, takva ljubov čini pari, ti me čuvaš, ti me svakaš, ti za kusur ne mi faćaš... Nasmevni se, ne beri gajle, namigni mi, ajde nazdravje, Skopje! Eh, kad je to bilo...).
Otvaram danas novine i nađem se u čudu. Niko Kovač, lijep kao jučer, u dresu kao jučer, za ADZ kao jučer (i moj brat Robert također), ali nešto nije kao jučer.
Ako bolje pogledate HDZ-ov plaćeni oglas s kapetanom hrvatske nogomente reprezentacije, fotka je danas drugačija. U samo jednom detalju.
S Nikinih ponosnih prsa nestao je grb Hrvatskog nogometnog saveza.
Na dresu i dalje piše Hrvatska-Engleska, Zagreb, 11.10.2006. Pa nije valjda Niko igrao za svoj račun u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo? Očekujemo reakciju engleskog FA, jer ako ga HNS nije prijavio utakmica je valjda neregularna. Naravno, do toga neće doći jer je Niko Kovač uredno prijavljen od strane HNS-a.
A tko će objasniti zašto su taj grb i taj dres uopće korišteni za davanje potpore jednoj političkoj stranci?
Tim plaćenim oglasom Niko Kovač poziva na glasanje za HDZ. On to čini kao kapetan reprezentacije u dresu i s grbom HNS-a na prsima (jučer da, danas bez grba). Znači netko bi to mogao protumačiti kao službeni stav Hrvatskog nogometnog saveza (zato je grb i uklonjen). Možda bi to tako mogli shvatiti i neki reprezentativci.
Business.hr je detaljno popratio Dinamovu humanitarnu akciju „Pomognimo HDZ-u“. Najveći financijer zagrebačkih plavih i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (SDP) „oštro je reagirao“ i ostao bez komentara. Izjavu je dala njegova glasnogovornica Iva Mia Erak: Stav je gradonačelnika Zagreba Milana Bandića da bi svi vrhunski sportaši i svi vrhunski klubovi trebali govoriti više jezikom sporta, a manje jezikom politike.
U HDZ-u pak iznenađenje. HDZ "nema veze" s Dinamovom reklamom "HDZ u srcu", ali im je drago zbog toga, kaže glasnogovornik stranke Ratko Maček. Maček kaže da je on sve doznao tek nakon poziva pojedinih novinara, dodajući da su sretni zbog toga i da podupiru tu Dinamovu odluku. Na pitanje jesu li sportaši koji se pojavljuju u HDZ-ovim promidžbenim spotovima za to i plaćeni Maček je odgovorio da nisu, odnosno da to svi rade besplatno, dok je za kapetana reprezentacije Niku Kovača ustvrdio da je on kapetan i da "zna što radi".
