Zaposlenost pada, para je sve manje, Šuker opet ide vani zadužiti se da bi imao za platiti dospjele dugove, nelikvidnost raste, firme propadaju...
Što napraviti?
Opet dizati poreze? Pitanje je koliko bi oni smanjili potrošnju, opteretili građane i gospodarstvo. Koliko firmi i radnika će zbog toga stradati.
Još više zaduženja? Do koje razine? Do potpunog dužničkog ropstva? Hoćemo li ući u tolike dugove da i kad prođe ova svjetska kriza mi ne budemo mogli napredovati jer će nam svu dobit i novostvorenu vrijednost požderati kamate na sada uzete kredite?
Neki predlažu smanjenje proračuna smanjenjem plaća, mirovina, socijalnih davanja.
U redu, neka se odluči skresati proračun za plaće i mirovine za 20% smanjenjem plaća i mirovina te otpuštanjem zaposlenih u državnim službama.
20% je ogroman postotak koji bi bio snažan udarac na kućne proračune umirovljenika i državnih namještenika. Doveo bi do daljnjeg osiromašivanja građana, povećanja nezaposlenosti, osobnih bankrota, pada potrošnje, a utjecao bi negativno i na cjelokupno gospodarstvo.
Povod za ovaj dnevnik je jedna božićna priča o malom-velikom građanskom otporu i građanskoj inicijativi. Naime, u britanskom muzičkom životu pomno se prati tko će biti broj jedan na top listama na Božić. Zadnjih 4-5 godina to mjesto zauzimaju pobjednici njihovog Supertalenta, koje poslije showa pruzima član žirija, zločesti Simon Cowell, kojega „dum- dum“ Merlić neuspješno pokušava kopirati i u nadmenom nastupu i u produkciji. Naime, on uzme pobjednika, nađe mu nekog preplaćenog kompozitora i za Božić odere ovce za novce. Ove godine je to neki dečkić koji pjeva bljuzgu „Climb“, s kojom se može meni popeti samo na … A onda je na Faceu jedan momak (sorry man, ne mogu ti sada izguglati ime) pokrenuo inicijativu da se pjesma „Killing in the name“ američke grupe Rage against the machine (RATM) postavi na broj 1. Ljudi su masovno počeli kupovati singl čiji je prihod išao u dobrotvorne svrhe za udrugu „Shelter“ . I uspjeli su se vinuti do 1. mjesta, s refrenom pjesme „fuck you, you won't tell me what to do“. Šaljem vam link da vidite kako je to izgledalo.
http://www.youtube.com/watch?v=SfZGUdcBBLc
Što su seljaci očekivali izborom Željka Mavrovića za predsjednika Hrvatskog seljačkog saveza? Njegova reakcija na današnje prosvjede seljaka u Zagrebu pokazuju da uopće ne razumije probleme hrvatskog seljaka. Naime, Mavrović je seljacima poručio da ponude rješenja kako bi stvorili novce i da budu aktivni.
A što je drugo nego rješenje, uzimanje kredita i izgradnja suvremenih staja i kupnja modernih traktora i poljoprivrednih strojeva? A što znači biti aktivan? Pomusti kravu i skakati na reklami za Vip?
Shvatio sam da ljudi, pogotovo oni s boljim primanjima, žive predobro. Prevelike su to plaće, tjeraju ljude na raskalašenost i poroke.
Kada poslodavac plati sve doprinose, znamo, ostaje tzv. neto plaća. Nju bi svakako valjalo ograničiti. Najbolje je to napraviti porezom!
Zato predlažem da se na sve neto-plaće iznad određenog iznosa, kojeg će odrediti država, plaća poseban porez. Radnik ne smije od poslodavca tražiti veću neto plaću da nadoknadi taj dodatni porez, to treba nekako zakonom spriječiti. Naročito treba suzbiti sva moguća ostala davanja, zabraniti božićnice, regrese i dnevnice.
Mislio sam da je moj prijedlog stvarno pametan. A onda sam pogledao što piše današnji Jutarnji! Kvragu! Netko me kopira!! Sve je isto, samo je umjesto riječi "poslodavac" riječ "građanin", umjesto "neto-plaće" se govori o "kamati", a "banka" je umjesto "radnika".
Sila koja nas kroz globalni ekonomski i politički sistem, u svoju korist, konstantno i hotimično vodi iz jedne u drugu nesreću, predstavlja kriminalnu organizaciju.
Ovo je krivična prijava protiv globalne elite zbog zločina protiv čovječanstva.
Ovime također prijavljujem: svjetske policijske snage su zatvorile oči pred najvećim financijskim zločinom u povijesti.
Na bilo kojoj vrsti mojih novih dokumenata, javno je deklarirano da nisam rođen u Jugoslaviji. To je zbog toga jer je Jugoslavija mrtva.
Na novčanicama Federalnih Rezervi je javno deklarirano da Bog postoji.
Nema nikakve sumnje da je kao svemoguća i sveprisutna osoba upleten u ovu priču. Prijavljujem Boga kao nestalu osobu.
Nakon koliko vremena se nestala osoba proglašava mrtvom?
Globalna elita upotrebljava novac dug kao financijsko oružje za masovno uništavanje.
Evidentno je da nekoliko mjeseci kreiranja novca (duga) teško mogu isplatiti 300 godina stvaranja (na dugu baziranog) "bogatstva".
Ne tako davno, pred 400-tinjak dana Crobex se strmoglavio za nekih desetak postotaka, na „samo“ 4500 bodova. Vrli premijer je to prokomentirao riječima da je kapital vrlo osjetljiv i da financijsko tržište reagira na svaku najavu, kao što je najava uvođenja poreza na kapitalnu dobit. »Ova vlada neće uvoditi porez na kapitalnu dobit«, poručio je Sanader, dodavši da je Vladin primarni interes ojačati financijsko tržište. Primjedbe i prijedloge oporbe o oporezivanju zarade na dionicama odbacio je kao politički pogrešne rekavši kako će to možda doći na red za pet ili šest godina kada hrvatsko financijsko tržište bude stajalo uz bok razvijenijima.
Rekao je to Sanader u kampanji kada popljuješ sve što predlaže suprotni tabor, zašto bi prijedlog o oporezivanju kapitalne dobiti bolje prošao? Dobio je tu Sanader nešto bodova jer je odbio nametnuti porez novim „nanokapitalistima“ koji su odlučili kupiti paket dionica T-HT-a. Da je tada uveden porez na kapitalnu dobit, mali dioničari ga i ne bi previše osjetili (a pogotovo sada, kada smo se svi kao dioničari smanjili – još bi „dobili“ povrat poreza) bez obzira koji bi iznos bio određen kao prag od kojeg se oporezuje zarada."
Razgovaram sa dobrim susjedom i on mi priča po prilici sljedeću priču: “Natovaren kreditima, već mjesecima strepim od mogućeg povećanja kamata. Strahovati sam počeo još sredinom godine, no zahvaljujući dr. Sanaderu primirio sam se kad je rekao da je svijet u banani, a da smo mi Hrvati izbjegli sudbinu, dekadentnog i stvarno trulog kapitalizma.
Retro više nije u modi, ali opet, kažu, dok voziš naprijed, dobro je koji put pogledati na retrovizor… ono što vidim je da nas u kontinuitetu prati nesposobnost, sebičnost, korumpiranost, neznanje i slabost, a za to nam nije nitko kriv do nas samih.
Usred globalne financijske krize, specijalna komisija je objavila izvještaj da je većina Ekvadorskog vanjskog duga nezakonita ili ilegalna.
Komisija je također optužila Salomon Smith Barney-a, sada člana grupe Citigroup Inc, za manipuliranje restruktuiranja 2000 godine, naravno bez dozvole Ekvadorske vlade,
koje je posljedično dovelo do naplate kamata od 10 do 12%.
Komercijalni dug, ili dug privatnim bankama, činio je 44% ukupne sume koja je otišla na plaćanje kamata u 2007 godini, puno više od 27% od ukupne sume koju je Ekvador platio u vidu kamata multilateralnim institucijama kao što je Međunarodni Monetarni Fond.
U izvještaju se također navodi kako su mnogi krediti Međunarodnog Monetarnog Fonda i Svjetske Banke poslužili interesima transnacionalnim korporacijama.
Ekvadorska vojna diktatura (1974-1979) je bila prva vlada koja je uvela zemlju u dugove.
Komisija je utvrdila da su se u mnogim slučajevima naplaćivale previsoke kamate, i da je bivša vlada uzimala i druge kredite koji su prisiljavali Ekvador na uzimanje novih kredita kako bi isplatila postojeće dugove sa visokim kamatama.
Podosta se zanimljivih stvari dogodilo u posljednje vrijeme, pogotovo ako se pogledaju u kontekstu medijski sveprisutne krize. Evo što mi je zapelo za oko posljednjih par dana, bez nekog posebnog redosljeda.
1. Banke idu dalje
Već sam se u http://pollitika.com/desmodontinae-croaticus "> jednom dnevniku dotaknuo najave podizanja kamata na kredite koje direktno i indirektno najavljuju sve hrvatske banke. Tema nije mimoišla ni premijera dr. Ivu Sanadera II, koji je pak govoreći u Saboru doslovno rekao "kako je ministar financija razgovarao s bankarima koji su mu najavili mogućnost rasta kamata na kredite i do 20 posto". Slijedeći su ga dan vjerojatno upozorili o kojim se nebulozama radi, budući je zakonski definiran limit do kojega banke smiju podizati kamate građanima 14%, pa je premijer krenuo popravljati situaciju govoreći kako je "riječ o rastu tzv. prekonoćnih kredita, a to se ne odnosi na građane". Naravno, sad bi mi trebali povjerovati kako je premijer govoreći u Saboru, i de facto pred cjelokupnom javnošću, na umu imao nekakve kredite za koje prosječan građanin do tog trenutka nije ni čuo, ali nema veze. Zna se tko je vrhunski komunikator. I tako sam htio reći nešto drugo.