Kalmetin dnevnik 04.lipnja 2007 godine gospodnje
Strašno. Moj voljeni premijer i dalje šuti. Jučer zbog toga nisam ni vodio dnevnik. Sav sam izbezumljen. Ne znam što da radim. Pokušao sam ga dobiti na telefon, ali se ne javlja, a tajnica kaže da je zauzet. To mi je stvarno čudno. Mislim da me tajnica laže. Dođe mi da nazovem vozača i kažem neka me vozi u Vladu, ali malo me strah da mi Ivo to zamjeri. Čekat ću još koji dan.
Uz sve to što me Ivo ne zove, oni ludi novinar postavljaju čudna pitanja:
Kao tvoj vozač je bio bogat ti si to morao znati.
Pa imao sam ja te informacije da se bavi… da… da radi, da radi on da mu radi supruga, da je u kreditima. Da je s tim kreditima podigao tu kuću i tako dalje, i tako dalje… ali šta ću ja ulazit. Imam ja, imam ja svojih problema. Imam ja svojih briga i imam, imam, ovaj, svoju obitelj. Šta ču ulazit sada u svakog mog službenika i ne znam šta. Šta on ima i kako ima i kako ima, ako ima kako treba, ima, ondak je to u redu a ako nema im ko će o tome voditi računa. Zašto da se ja pitam otkud njemu lova za to sve što ima.Treba vidjeti ima li kredite i koliko je u kreditima. Ja ne znam sad to. Šta ja znam. Ja nisam bogati, nit njemu žena, nit mi je ovaj … Prema tome šta ja znam, kako ko živi, kako ko stiče i tako dalje i tako dalje… Miočića sam samo naslijedio kad sam preuzeo mjesto gradonačelnika Zadra. Povukao sam ga za sobom.Nisam imao prvo vrijeme tu vozača, dok se nisam snašao, pa sam dobio vozača. Kojeg sad isto imam, kojeg imam cijelo vrijeme iz jednog drugog ministarstva. Itako dalje… I tako je došao sa mnom i tako je ostao. Povezao je i Audi A8, je zadarski, ali što će njima tamo dolje takav auto. Nek si kupe drugi.