Sabor je konstituiran, Vlada je potvrđena. Nekima se sviđa, nekima ne ali nema nikakve sumnje da je naša. Mi smo je izabrali, pri ćemu je nevažno da li je baš izabrana i s našim pojedinačnim glasom. S mojim nije ali je ipak moja.
Iako je već dan nakon izbora trebalo prestati sa „postizbornom kampanjom“ (jedinsven fenomen nepoznat u demokratskom svijetu) sada je krajnje vrijeme za to. Ne mogu razumjeti one koji ne prestaju ponavljati stare, potpuno otrcane floskule o raznoraznim aferama, korupciji, sudstvu, nesposobnosti …. krađama. Od činjenice da to nije primjereno postizbornom trenutku više začuđuje stupanj nespretnosti kojom se to radi. Recimo Jurjević ne može bez Brodosplita iako je pravosuđe prilično jasno reklo svoje i praktički potpuno oslobodilo ministra svake krivnje.
Uporno ponavljnaje neutemeljenih optužbi ih neće učiniti istinitim, ali će zato relativizirati i one za koje možda ima temelja. Recimo satovi, da ne nabrajam dalje.