Eto covek presel. Dosel i presel. Tulum prosel. Bilo je zgodno. Na vise mjesta. Na vise mjesta i u jos vise glava ostavilo kupus.
Jedino vjernici, oni kojima je dolazak Pape znak da su blizi bogu mogu biti zadovoljni. Ne znam koliko je takvih bilo na hipodromu. Drugdje ih ne treba traziti.
Ono sto mene fascinira je vrlo zilava starost i vitalnost Vatikanskog predsjednika. Papa je dosao u subotu, letio avionom iz Rima. malo se intervjuirao odmah po sletanju. Pa se onda druzil sa predsjednikom jos na aerodromu, pa trk na Pantovcak. Poslije do Gornjeg Grada.. Pa u kazaliste, gdje ga je docekala raspojasana hrvatska elita u pokornom stanju, kao vjerskom. Onda im je malo prical i pozdravil se fino sa svima na kraju. Otrcal do trgaca gdje su ga docekali oni sa petinom njegovih godina i manje. No dobro, to je bilo dost za taj dan.
Odmoril se u plavoj palaci, koja je konacno dobila svrhu. Nakon takvog napora covjeku treba luksuzan odmor, naravno. Nije vazno sto kratko traje, vazno je da je prikladan za odmor i oporavak. Jer sutradan su ga cekale nove obaveze i sastanci sa jos vise ljudi. Dobro, s njima nije vise morao razgovarati, samo im je govorio. I onda je presel pa pa...
Eto ga, jos dva dana su ostala do dostave bankovne garancije.
Posao Stoljeća če se po svoj vjerojatnosti pretvoriti u bruku hrvatske povijesti.
Velemajstor Radic i sateliti nisu uspjeli dostaviti bankovnu granaciju koja se sastoji od jednog A4 papira na kojemu stoji iznos tj visina garancije i SWIFT broj banke ili banaka koje stoje iza garancije.
Svim nastojanjima unatoc, naporima J.KO i DJUKELE, izgleda da perjanice novog hrvatskog kapitalizma nisu uspjeli zagrepsti sve svoje otvorene i skrivene rezerve, sva prežderavanja tudjim novcem na svoj račun.
Gorak okus ostavlja i presedan netransparentnog poslovanja jedne kompanije koja je u javnoj kotaciji ZG-burze. Prenemaganjem oko famozne bankovne garancije postavlja se pitanje kako se zapravo posluje u hrvatskoj.
Da li su to zakoni tržišta i institucija koje postoje ili su to već osobe u pozadini koje kroje ekonomsku i političku sudbinu na kojoj se treba temeljiti naše društvo.
Sezona je rebalansa i manje-više nitko od toga nije pošteđen. Naravno, puno se diskutira o rebalansu državnog proračuna i proces donošenja tog rebalansa više podsjeća na cjenjkanje na ulicama Istanbula nego na neki dobro promišljeni proces, no što je tu je - birači će to (valjda) znati vrednovati prvom slijedećom prilikom.
Oglasio se i novopečeni (ali zdravi) predsjednički kandidat koji nam tvrdi da nije sve tako sivo. Andrija Hebrang, lik koji tvrdi da ne govori uvijek istinu počastio nas je svojim osvrtom na krizu a koji je objavljen (gdje drugdje) nego u Jutarnjem listu. Ne ulazeći u detalje i analizu ostalih (očigledno tendenciozno plasiranih) brojeva, zapalo mi je oko na slijedeći citati:
1/3 http://pollitika.com/javni-projekti-procesi-u-doba-krize-profesionalni-n...
2/3 http://pollitika.com/javni-projekti-procesi-u-doba-krize-profesionalni-n...
(Samo za to strpljivi i odlučni biti će nagrađeni ovim istim zamornim preobraženim u nešto puno zanimljivije. "Sreća" u ovakvim vremenima prati takve.)
10. Ljudski "faktor" na pripremama
Čovjek je raznovrsno i sposobno društveno biće, koje tu raznovrsnost i sposobnost veoma različito "izražava" ovisno o društvenim i osobnim okolnostima i odlukama.
Čovjek nije ni blizu samo nešto, ni kada je to nešto krajnje specijalizirano i krajnje određeno, nego je nešto puno raznovrsnije. Kod nas, u uvjetima dulje specifične kulturne revolucije samoposluživanja svim i svačim na zajednički / tuđi račun, ta raznovrsnost čovjeka prosječno sadrži 5 međusobno suprotnih i dramatično neusklađenih uloga i 30 redovnih, što čini redovni kup pomješanih opterećenja i rastezanja po moćnim spravama ali i prednosti. U doba krize (povjerenja) to biva manje važno ali je dobro znati, tim više što u doba propulzivnosti takva raznovrsnost izmiče pažnji.
Prije nekoliko dana na Sljemenu je završen svjetski skijaški cirkus. Zagreb je posjetilo puno sportaša, novinara i navijaća.
Za nekoliko dana započeti će Svjedsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj. Organizatori kažu da je sve spremno. Dvorane za odigravanje utakmica su gotove ili su privremeno gotove. Pripremne utakmice se odigravaju, igraći i publika se zagrijavaju. Za pripreme i izgradnju utrošeno je puno novaca, puno će ga se još iz džepova građana izvući i tko zna za što utući. Dvorane su građene pod “hitno”, izvođaći i financijeri dogovarali su se ekspresno. Afere su se rađale i zataškavale.
No što je tu je. Prvenstvo može poćeti.
Pelješki most preko malostonskog zaljeva.
Rion-Antirion most preko Korintskog zaljeva
Prije nekoliko dana sjedim u birtiji, pijem svoje piće i slušam veselo društvo za stolom do mene. Vrte se runde i rješavaju “svjetski” problemi uz lagano pletenje jezika. Pa znate već kako to ide kad se nađe staro društvo.
U jednom trenutku javlja se Šef: “ čekaj, čekaj, pa svi smo zvali dvije tri runde a ti Ivek niti jednu. Lepo piješ i delaš se englez”.
“Joj, da, da, imaš praf Števek” veli Ivek. “Znaš u krizi sam, Ostal sam bez novaca. Potrošil sam sve kaj sam imal a i zadužil sam se kreditima a bomeć mi je i auto na lizing. Ako ne nađem lovu, bankrotiral budem. Baš sam si mislil predložiti vam da se svi, jedno godinu dana, odreknemo svojih 10% primanja i da taj novac ide meni. Tim novcem ja bi mogel nastaviti živeti kak i do sad.”
Slušam jutros rano reprizu sinoćnjeg Otvorenog (na HRT+). Tema je restrukturiranje brodogradilišta: Sudjeluju moj "idol" Polančec, te primorsko-goranski župan Komadina i sindikalni čelnik Matijašević. Priče je uvijek isto prepoznatljivo: Damir bi popuzanski odmah pred EU moćnicima skidao gaće, Ozren bi od radnih mjesta spašavao što se spasiti dade, a Zlatko upozorava da trčanje u bezuvjetnu privatizaciju radi 20.000 subvencioniranih radnih mjesta u brodogradilištima, znače dodatno uništavanje još 40.000 drugih (iz čijih se poreznih davanja ta grana i subvencionirala), a to predstavlja egzistencijalno ugrožavanje više 150.000 ljudi (radnika i njihovih obitelji).
Sve se to tako "mirnodopski" odvijalo dok u jednom trenutku Damir nije prigovorio Zlatku kako je "je o svemu tome lako govoriti onima koji ne sudjeluju u pregovorima" – što je za mene značilo "prosvjetljenje" radi mnogih stvari, bila je to jedna jako važna, slikovita i znakovita primjedba koja je moja razmišljanja odvela u nepredvidljivom ali interesantnom smjeru:
Do sada nisam nigdje našao podatak koliko građane Hrvatske košta korupcija i koliko ona ima utjecaja na inflaciju. Jednostavnom računicom temeljem donstupnih informacija i primjera pokušati ću doći do iznosa troška pod stavkom korupcija i kriminal.
