Objava ovoga bila je greška, pod utjecajem trenutnoga impulsa. Zato uklanjam tekst.
Objava ovoga bila je greška, pod utjecajem trenutnoga impulsa. Zato uklanjam tekst.
Objava ovoga bila je greška, pod utjecajem trenutnoga impulsa. Zato uklanjam tekst.
Jadno gospodarstvo, korumpirano i kontrolirano pravosuđe i policija. Prebogata „elita“ i presiromašna građanska većina. To je Hrvatska danas. Sutra bit će gore. Prije 20 godina bilo je bolje. Od onda, početka devedesetih godina, Hrvatska ide svakim danom dublje u krizu. Propada u živo blato, u fekalije.
Zašto je tako? Zašto se Hrvatski san o državi pretvorio u noćnu moru? Odgovor na to pitanje treba potražiti u vremenu kada se raspadala trula juga i nastajala loša naša.
Nemam ništa više za dodati pjesme jednog odličnog tipa:
http://www.youtube.com/watch?v=qj27SgU3PpY&feature=related
BRATSTVO I JEDINSTVO
Bratstvo – jedinstvo je završilo na dva flora,
u masovnim grobnicama i koncentracionim logorima
Na kojem od ta dva flora želiš da ti sviram?
Pičko jedna nostalgična!
Jebo ti Jugoslavija majku!
Jebo ti balkan beat majku!
Jebo ti regija majku!
Jebo ti Tito i oca i majku!
Bratstvo jedinstvo je završilo na dva flora,
pred streljačkim vodovima i masovnim koljačima!
Na kojem od ta dva flora ti igraš?
Pičko jedna nostalgična!
Jebo ti Bijelo dugme majku!
Jebo ti Lepa Brena majku!
Jebo ti Džoni Štulić majku!
Jebo ti Paket aranžman majku!
Jebo ti komunizam i svastiku i majku!
a-ha a-ha
Bratstvo jedinstvo je završilo!
Vrijeme je da se upoznamo
onakvi kakvi stvarno jesmo
Moram nešto dodati jer sustav kaže da mi je dnevnik prekratak!
Trdeset godina od Titove smrti
Imam jednog susjeda sa kojim često razgovaram. Vrlo dobro ga poznajem niz godina.
Naši razgovori su znali često biti na rubu incidenta ne fizičkog nego na rubu prekida razgovora do daljnjega. Obično to tako biva kad ljudi imaju različita stajališta o politici, a žele pričati jedan s drugim.
Junačina je ON... Domovinskog rata,
fobijama raznim...bez problema barata.
Svakom od nas...priljepi bar dvije,
užitak nadmoći...dušu mu grije.
Odlično živi...bez ikakvih problema,
sve četiri u zraku...zadovoljno drijema.
Radničku klasu...on baš ne šljivi,
mada od rada...njihovog on živi.
Zbog svojeg užitka ...robove on treba,
jer lova ne kaplje ...sama sa neba.
Izležavao bi se on... i dalje po danu,
kad pred njeg prijatel... skviki sad banu.
Blijedog lica...panika ga hvata,
baba-juga nanjušila... pravog je Hrvata.
Jednog po jednog...požderat će ona,
Hrvatska će postat...opet Jugo-zona.
I junaka našeg... uhvatila je prpa,
dvije bombe odmah...u džepove trpa.
Uniformu maskirnu...pod hitno oblaći,
s nožem od Ramba...bit će još jači.
U kuću utrčava...sebe da spasi,
od straha se digle...sve njegove vlasi.
Odskočne paštete...pred vratima sad leže,
dvocjevku sjajnu...za kvaku on veže.
Umjesto zavjesa...zvončići već vise,
za Jugu će platit...dvije zadušnice mise.
Pod punom spremom...u krevet liježe,
objema rukama ...svog Thompsona steže.
Naoružanog do zuba...šum svaki plaši,
Ponovno sam u dilemi, da li napisati dnevnik ili komentar. Odlučio sam se za dnevnik, jer kolegi @bosancer-u, ne bih mogao odgovoriti kratko na njegov dnevnik, a ujedno sam htio odgovoriti i ostalim kolegama, koji su u komentarima na moj dnevnik, umanjivali opasnost od stvaranja tzv.“Treće Jugoslavije“.
Počet ću s dijelom koji je kolega @bosancero napisao u svom dnevniku, ne ulazeći u kolegin pojednostavljen pristup ideji „jugoslavenstva“.
Kako vidim ovdje se ovih dana zahuktao strah od stvaranja nekakve treće Jugoslavije. No ne bi bilo zgorega podsjetiti što je je to Jugoslavija i što je predstavljalo jugoslavenstvo.
Uvod
U drugoj polovini devetnaestog stoljeća Hrvatska nakon konsolidacije i postavljanja granica prema turskom carstvu prilazi promišljanju o sebi. Uklopljena u centralističku državu koja postaje dualna te podpadajući pod Madjarske interese traži načina za ispoljavanje svog nacionalnog bića. Jedno od promišljanja bilo je i jugoslavenstvo.
Što je jugoslavenstvo značilo za Hrvate?
Jugoslavenstvo kao mogućnost ostvarenja hrvatskih državnih interesa kroz državu koja okuplja slavene. Podsjetimo kako to doba ne trpi male države. To je doba stvaranja Njemačke i Italije. Hrvati gušeni germanizmom i mađarizmom promišljaju veliku sveslavensku državu koja bi emancipirala i omogučila hrvatima nacionalni razvoj.
Što je tada bilo sa Srbijom?
Kompromis sa prošlošću kakvim ga ja vidim, kao rješenje prijepora oko Tita nije kompromis u smislu odricanja i apsolutnog odmaka od bilo koje suprostavljene strane, već istinom uspostavljanje ravnoteže tih strana.
Kako smo svjedoci ponovnog zanimanja za Josipa Broza, kroz medije, pa i na pollitika .com, odlučio sam u toj temi sudjelovati sa svojim malim doprinosom u vidu pjesme koja mi je maloprije pala na pamet. Kroz stihove sam pokušao dati presjek života po mom mišljenju najkontroverznije osobe svijeta koja je izazivala suze žalobnice, ali i suze radosnice.
U nadi da će te kod kritika biti blagi, unaprijed sam vam zahvalan.
DRUG TITO
Drug je Tito bio ljubičica bijela,
Voljela ga redom Jugovina cijela,
Cijela Juga pamti povoljne kredite,
Kad su guze bile debele i site.
Nu, problem nastaje kad secira se Tita,
Brzo ljudi shvate pozadinu Jugo mita,
Pozadina bješe neslavna i tamna,
Bleiburg, Križni put, dijela su sramna.
I ubojstva, Tito, naručivo bješe,
Ubojice da ga protivnika riješe,
Hrvate je Tito tražio po svijetu,
Da na Goli dođu na dijetu.
U se, na se i podase,
Kruha i igara, za narodne mase,
A 29. novembra i po koje prase,
Formula je to što Tito ju je znao,
Zato u tanjur svoj nikad nije srao.
Narod ga je zvao Građaninom svijeta,
A svijet ga je ispratio s puno pijeteta,
Nu, najviše, ljudi, što volio sam kod Tita,
Čitajući napise u pojedinim glasilima, ne mogu se odati dojmu, da mi i dalje živimo u Jugoslaviji, a da su neki Hrvati među nama zapravo Jugosloveni među nama, te za svaku odluku koju donesu, moraju tražiti odobrenje beogradske čaršije.
Frustracije koje su doživjeli padom socijalističkog carstva, isti pokušavaju ublažiti napadima na sve što je iole hrvatsko.
Tzv. Antifašisti, u duši su zapravo rigidni titoističko-staljinistički orjunaši, koji i na samu pomisao o samostalnoj hrvatskoj državi, dobiju živčani slom, te su na svaki naćin spremni braniti svoje rigidne ideje i stavove.
Sama najava osnutka Hrvatske pravoslavne crkve, izazvala je izljeve mržnje, teško shvatljive normalnu čovijeku. Napadi iz Srpske pravoslavne crkve još su i nekako dokučivi, kada znamo da je ista maznula posjede od Grkokatolika, ali nije pojmljiva izjava onog čifuta Goldsteina, koji kaže:
„Mi to nećemo dozvoliti.“
Postavlja se pitanje :“Tko to mi?“, kada se zna da nikada nije zastupao službene stavove židovske zajednice u Hrvatskoj, iako si je to pravo u više situacija prigrlio.
