Iz socijalističkog realizma Sovjetskog Saveza i njegovih satelitskih država izdvojilo se autentično jugoslavensko samoupravljanje koje je nastojalo umanjiti ulogu države u ekonomiji i ulogu Partije u gušenju sloboda i ljudskih prava. Premda su ta nastojanja bila ograničenog dometa, Titova je Jugoslavija poprimila obrise koji su je naglo udaljili od ostatka socijalističkog Istoka
U Jugoslaviji su komunisti došli na vlast po shemi: prvo pružanje antifašističkog otpora, a potom preuzimanja vlasti. Na Trećem zasjedanju AVNOJ-a 1943 . godine zbačena je monarhija i proglašena republika. Titov Narodnooslobodilački front pojavljuje se kao centralna vlast koja ima moć da vodi zemlju. Radilo se o jedinstvenoj kombinaciji revolucionarnog narodnog predstavništva i monolitne centralne vlasti, bez postojanja opozicije.
Po povratku sa subotnjeg roštilja, reda ćevapa, reda kobasica i piletine, malo svinjetine i kako to već ide na ovim našim prostorima, uspješno porazivši vrijeme i kišu koja je partizanski rokala po strehi nad terasom u gornjoj Dubravi, teško da sam mogao više i primirisati meso. Za večeru: cornflakes preliven jogurtom, još uvijek neomekšale žute pahuljice krckaju pod zubima dok prelazim očima preko sljedećih redaka legendarnog kroničara najbitnijih zbivanja u Lijepoj našoj:
NB.
Da ljubitelji velikosrpstva ne bi mislili da sam zaspao i da sam ih pustio na miru da sanjaju o njihovim mitovima, evo jednog novog priloga na tu temu. Naravno, ne preporučam srčanim bolesnicima, jednostavno preskočite ovaj dnevnik, ali za svaki slučaj mu dajte minus. To jedino znate.
Zahlađeni odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije koji su nastupili nakon što su ultranacionalnisti na čelu s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem pobijedili na posljednjim izborima ušli su u novu fazu posjetom potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića Zagrebu. Visoki srbijanski dužnosnik sastao se s hrvatskim državnim vrhom kako bi se udarili temelji za poboljšanje odnosa opterećenih nerioješenim problemima iz Srpsko-hrvatskog rata koji se u Hrvatskoj naziva Domovinski rat, a u Srbiji se praktički svodi na građanski rat u bivšoj Jugoslaviji.
Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.
Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.
Imao sam sreću i čast sudjelovati na jednom malom, privatnom skupu koji je u proljeće 1990. organizirao ekonomski stručnjak Branko Horvat na terasi svoje vile pod Sljemenom. Ne mogu spominjati tko je sve bio prisutan (dvije osobe najmanje aktivne su i danas u javnom životu Hrvatske!), ali i ne mogu zaboraviti neke naglaske iz razmišljanja Branka Horvata koja mi se danas čine šokantno dalekovidnima: raspadom Jugoslavije, pogotovo ako se to dogodi na krvav način, bit će razbijeno koliko - toliko jedinstveno tržište i granice između državica dodatno će osiromašiti svaku državu za sebe i one će postati laki plijen međunarodnih kompanija,korporacija, koncerna, banaka… Nacionalne ekonomije u svim ex-YU državicama, sa deindustrijalizacijom kao najočitijoj činjenicom, upropastit će te ekonomije, posebno ako se privatizacija obavi na nestručan i nepravedan način! Spomenuo je nešto što se danas događa i o tome se uglavnom u Hrvatskoj šuti - bar dvije države – Italija i Mađarska - imaju ne baš simpatične ambicije dominacije, bilo ekonomske, bilo političke, ili obje.
U današnje vrijeme malo koji rijetki punoljetni pojedinac da nije čuo za inflaciju u Jugoslaviji i kako je nedugo nakon nje izbio rat, te kako je podijeljena Bosna i Hercegovina. Većina neupućenih i dan danas misli kako su oni koji su bili pravovremeno izvješteni o tzv. nadodavanju nula na novčanice od dinara obogatili se dižući kredite znajući da će ih dobar dio kredita izaći kutiju cigareta. Da nije Josip Broz Tito bio u dobrim odnosima sa ostalim velesilama do inflacije, a možda da je sve bilo kao prije ne bi ni bilo rata. Ja osobno već poprilično dugo pratim kretanje i vrijednost dolara i eura u kunama na PBZ i Raiffaizen bankama. Ono što sam predviđao jest ono što sam često kroz život čuo - povijest se ponavlja, samo na drugim mjestima i u drugo vrijeme. Najveća žalost ovoga svijeta je pohlepa za novcima. Obrazložiti ću sadržaj ukratko. Slavko Linić je svojim odlaskom u SAD napravio veliku stvar za kompletnu državu, ali i opasnu zbog borbe za financijsku nadmoć. Jedan USD u Hrvatskoj ima manju vrijednost u kunama nego u SAD-u, a jedan EURO ima veću vrijednost u većini Europe nego u SAD-u.
U povodu treće godine njegovog petogodišnjeg mandata predsjednik Republike Ivo Josipović dao je intervju Hrvatskoj televiziji koja je i ovom prilikom kao javni servis pokazala da je, skoro bi se moglo reći, privatni medij predsjednika Republike. U jednoj demokratski uređenoj zemlji javna televizija bi tim povodom na razne novinarske načine trebala ocijeniti i procijeniti učinak predsjednika Republike u protekle tri godine. Međutim, kako HRT kao javnu televiziju kontrolira vlast, u ovom slučaju ne vladajuća Kukuriku koalicija nego predsjednik Republike koji se kao bivši Titov gardist pobrinuo na čelno mjesto dovesti svojeg ideološkog prijatelja, odnosno Titovog omladinca i uz to posljednjeg direktora komunističke TV Zagreb Gorana Radmana, onda se na njegovu treću godinu mandata nije moglo drukčije očekivati.
BALKANIZACIJA EUROPE
- integracijske mogućnosti razdvajanja (ili Jugoslavija kao uzor) -
Preporuka:
svim jugonostalgičarima, velikosrbima, komunjarama i ostalim nickovima na specijalnoj misiji na pollitika.comu požurite s minusima da ovaj dnevnik, kojemu ne možete parirati ni jednim argumentom jer ste ideološki zaglupljeni, što prije nestane s ovog portala. Uostalom za to već imate veliko iskustvo, ali malu pamet.
stojte mi dobro.
Nedavna izjava saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca nakon oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču kako „budućnost Srba danas, kad sve podsjeća na rane devedesete, u Hrvatskoj ovisi u prvom redu o jačanju njihove institucionalne, razvojne i identitetske politike“ u nizu posljednjih događaja potenciralo je ponovno rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj.
U posljednjih nekoliko dana visoki srbijanski dužnosnici dali su više agresivnih izjava nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima u Haaškom tribunalu koje su razotkrile pravu prirodu srbijanske politike prema Hrvatskoj. U taj okvir uklapaju se i izjave samozvanog predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Težina izjava koje su upućene iz Beograda, pa čak i paljenje hrvatske zastave u glavnom srbijanskom gradu trebali su biti povod da hrvatska država reagira na diplomatskoj razini odgovarajućim potezima s obzirom na oštru retoriku, pa čak i uvijene prijetnje koje su joj upućene iz susjedne države s kojom kao posljedica Srpsko-hrvatskog rata u Hrvatskoj pogrešno nazvanog Domovinski rat ima još uvijek niz neriješenih problema.
