Možda ste pratili nekoliko dnevnika u kojima sam opisivao najavu prosvjeda te događanja nakon prosvjeda roditelja i djece s teškoćama u razvoju. Obzirom da se vlada i ministarstva oglušuju o naše zahtjeve te da ne pokazuju niti malo volje za promjenom politike koju vode a koja je pogubna za našu moram reći najranjiviju skupinu u društvu napisali smo otvoreno pismo koje je upućeno premijeru Republike Hrvatske i medijima:
Roditelji djece sa teškoćama u razvoju ujedinjeni u grupu “POMOZIMO DJECI SA INVALIDITETOM” upućuju
PREMIJERU REPUBLIKE HRVATSKE GOSPODINU ZORANU MILANOVIĆU
OTVORENO PISMO KOJIM ZAHTJEVAMO SMJENU
1.Ministrice MILANKE OPAČIĆ -Ministarstvo socijalne politike i mladih
2.Ministra RAJKA OSTOJIĆA -Ministarstvo zdravlja
3.Ministra ŽELJKA JOVANOVIĆA - Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta
Roditelji djece sa teškoćama u razvoju i osobe sa invaliditetom dana 14.12.2012.godine izrazili su svoje nezadovoljstvo vođenjem pogrešne politike prema osobama sa invaliditetom i djeci sa teškoćama u razvoju na način da su prosvjedovali u gradovima Zagreb,Split i Dubrovnik.
Prateći zadnjih dana prijepore oko zdravstvenog odgoja te uklanjanje plakata za kazališnu predstavu prisjetio sam se onih divnih dana socijalističkog samoupravljanja kad su imali sjednice nekakvih foruma na kojima su drugovi partijci i ideološki pobornici pravog socijalističkog puta pisali razne bijele knjige i osuđivali iseološka skretanja raznih kulturnih pregalaca na brdovitom balkanu. Tada su se na udaru oštrice pera Šuvarovih jurišnika našli i brojni pisci, redatelji, glumci, pjesnici i drugi.
Slično se danas događa u Hrvatskoj samo s drugim predznakom. Danas vrh katoličke crkve želi biti ono što je prije trideset godina bio savez komunista vrhovni arbitar i krojač svih društvenih zbivanja u državi. Tako se Bozanič poput Šuvara ili Špiljka petljaju u sve i svašta, tako katolička crkva u katoličkoj ideološki zasljepljenoj mladeži ima nove jurišnike koji su spremni raditi slično kao komunistički jurišnici kada su šezdesetih godina prošlog stoljeća šišali mlade tek propupale hipijebraneći se uklanjanjem uvojaka kose protiv dekadencije zapada.
O Jovanovićevom zdravstvenom (pre)odgoju već je izrečeno mnogo. Na Politici je u jednom trenu bilo blizu desetak dnevnika na popisu, svi na istu temu, u rasponu od pravih izljeva jugoslavenske fašističke mržnje, preko plitkih pokušaja duhovitosti i dosadnih naštrebanih bezvezarija, pa do vrlo zanimljivih, utemeljenih i dobro obrazloženih uradaka. Puno se pričalo, a s priče se odmah prešlo i na otvorene uvrjede oponenata, kako pristalica, tako i protivnika, i to traje još uvijek. Zato s pomalo lijenim žaljenjem utvrđujem da doba volontersko-edukativnog javnog pisanja o stvarima koje bi trebale biti notorne, pa i samorazumljive, još uvijek nije iza mene :-)
U sjeni sisa, Čačića, nogometa, Sanadera i opet, uvijek – sisa – zbiva se mala prepirka oko ministra Jovanovića (preneseno: SDP, oni koji nisu HDZ) u vezi jezika. Prvo je počelo sa šport/sport. Nitko ne spominje sprint ili šprint, a da ne govorimo o štipendiji i stipendiji, školi i skoli. Toliko o tome.
Dalje, prije nekog vremena je ukinuto „Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika“. Prema mišljenju nekih (desnih, zapravo HKV-desnih) komentatora...
...može se tumačiti jedino kao prvi korak u najavljenoj nasilnoj državnoj intervenciji u jezikoslovnu znanost i dostojnost struke, s ciljem razgradnje hrvatskoga jezika i nametanja pravopisa iz doba hrvatske neslobode, u režiji ljudi kojima je hrvatski jezik i nepoznanica i smetnja u širim planovima za destabilizaciju Hrvatske te smatraju da im se pruža prilika za ostvarenje nedosanjanog sna prekinutog svojedobno Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga jezika.
