Vratimo li se koji korak unazad, doći čemo do rasprave o unaprijeđenju stranice pollitika.com. Tu sam osobno malo nadobudno odmah u glavu predložio ideju JOT lobija kao prirodne posljedice jedne javne političke stranice koja okuplja ljude sklone aktivizmu, no prvi problemi nastaju već u samom startu bilo kakvog izlaska u javnost. OK. Pollitika.com možda je spremna za korak dalje, ali ne previše. Ipak smo ovdje više manje svi ziheraši.
Stoga ću u nastavku proslijediti sljedeći tekst koji prije svega govori o nivoima kvalitete rasprave.
Naime, pollitika.com je postala mjesto s određenom reputacijom ne samo zahvaljujući znanju, već možda prije svega zahvaljujući kulturi dijaloga koja je uzrokovala mnoge kvalitetne rasprave i umrežavanju tog znanja koje po sebi ne predstavlja puno.
Največi dio tekstova na pollitici.com pisan je u kritičkom duhu, što po logici stvari naglašava potrebu i zahtjev za promjenom.
Zahtjev za promjenom nužan je dio svake autentične kritike.
Naravno, kritika kao zahtjev za promjenom može biti usmjerena više na općenitiju i apstraktniju razinu problema, ili pak više na konkretniju problematiku.
Te dvije razine su dakako povezane, gdje apstraktnija razina predstavlja teoriju, a konkretna razina njezinu primjenu i provjeru.
U skladu s time, kritika se može baviti više teorijskim pitanjima, ili pak više onom konkretnom, provedbenim razinom.
Na pollitici. com Gale predstavlja predvodnika onih koji naglašavaju važnost konkretnog i operativnog djelovanja i mijenjanja stvari, dok neki drugi, poput mene, smatraju da je potrebno energiju više usmjeriti na izradu teorija koje će objasniti što i kako konkretnim djelovanjem zapravo mijenjamo. No, niti operativno djelovanje funkcionira bez makar implicitne teorije, niti se teorija može razvijati bez odnosa sa konkretnom praksom.
O JOT lobiju
TitoTudjman reče kako samim time što bloga on postaje dio JOT lobija.
Ta mi se ideja priznati ću, ne sviđa niti najmanje. Lobi ne može biti jak ako nema jak kriterij za uključenje, što i samom lobiju daje smisao i snagu. Može svatko blogat, blogaju i Lion Queen i Bijesdrugi i Mithandir i Pajo Patak i mnogi drugi uvaženi i manje uvaženi članovi.
No, teško da je internet postao jak zahvaljujući nevjerodostojnim pojedincima. Čisto za primjer, pojedinci koji izjavljuju da je najnormalnije da se u predizborno vrijeme laže i koji samim time i osobno najnormalnije lažu, rijetko kada će biti citirani kao relevantan izvor i okosnica kreiranja mnijenja.
Jedno neodgovorno i manipulatorsko pisanje ostavilo je tako blagi dojam da se ne internetu pojavljuje svakakav materijal koji je eto čak i niže kvalitete od materijala koji izniču iz klasičnih medija. Svi znamo da na internetu ima doslovno svega i svačega, ali internet je postao jak medij upravo zahvaljujući relevantnim izvorima, izvorima koji tetoše vjerodostojnost i osobni ugled.
Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.
Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.
Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.
Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.
Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.
Meni su svi simpatični, paaa, čak i Lupino. Veli naša farmerica Alex. I svima je oprostila. Eto, tako to rade predstavnici elitnih divizija, najrazvijenije kameleonske kaste na svijetu. Majstori teatra apsurda, koji sve montipajtonovce, trotere i brojeve jedan - papaju za doručak.
Iskusni, ali ustvari naivni JOT igrači poput Lupina budu poniženi od ljepuškastih pripadnica elitnih divizija (naoružanih kokosovim orasima). Dok oni mlatare po zraku i nedužnim vratima, završavaju sa natečenim jajima (od neočekivanih udaraca ispod pojasa). JOT bez zaštite = jaja bez pancirke. Čak ni ciganska verzija JOT igrača (Jura - ples, pjesma, udvaranje) ne uspije odvesti konja iz štale, jer elitne divizije imaju oko i na leđima.
No ipak, od vještog crvenog elitnog voda (istarski klan) ima ipak još vještijih. Crni, HBH klan vjerskih fanatika još je opasniji. Iza umivenog frontmena (Rafo) stoje puno opasniji igrači. Crveni barem daju kruha i igara (pa smo siti i zabavno nam je), ali ovi ne. Niti kruha nema. Ima samo molitva, klečanje na kukuruzu i podrigivanje na suho.
Inicijativa je završila. Vrijeme je da utvrdimo što smo dobro napravili, što smo mogli bolje, a što smo morali bolje odraditi. No prije svega, da kažem par riječi o inicijativi. Radi se o političkom presedanu. Prva grass roots značajnija građanska inicijativa koja je ujedinila do jučer zavađene bez ikakve podrške postojećih političkih struktura.
Išli smo u nepoznato, odradili smo posao kako smo mogli u tim uvjetima. Daleko od odlično, ali vrlo obećavajuće. Nismo bili upoznati sa čitavom silinom tehnika i metoda pridobivanja javnosti, tako širokog organiziranja, sve to izvukli su entuzijazam protagonista inicijative i zdrav razum.
Evo me opet, kako pišem dnevnik koji se nadovezuje na Davidov dnevnik, u kojem se on osvrnuo na temu untarstranačke demokracije, ali koji ima i dosta zajedničkog sa Galetovim dnevnikom od prije cca mjesec dana. Iako je u posljednjih godinu dana SDP kao stranka demonstrirao puno višu razinu unutarstranačke demokracije od svih ostalih (relevantnih) stranaka, tema je puno dublja od toleriranja ili afirmiranja “disonantnih” izjava, a i pred SDPom na tom području pravi posao tek predstoji.
Naime, osnovni problem svih hrvatskih stranaka je manjak unutarnje komunikacije između vodstva i članstva, te svođenje procesa donošenja odluka na usku stranačku elitu. Takav proces komunikacije i odlučivanja nužno upada u područje netransparentnosti i predsavlja najplodnije tlo za razvoj političke korupcije, i u konačnici nepovjerenja građana prema svim vrstama političke aktivnosti – bez obzira na njihovu utemeljenost, dobronamjernost ili općedruštvenu korist.
Kako smatram ovo pitanje ključnim pitanjem budućnosti BORNA-e kao organizacije, posvetiti ću ponešto vremena kako bih pokušao ukloniti određene predrasude koje po mome sudu ozbiljno ugrožavaju inicijativu na strateškom planu.
Zato mi nemojte zamjeriti sto ću biti pomalo i uporan u ovome području, a možda cak i samu raspravu preselim na javno dostupan blog. Zapravo, upravo je to i jedino konzistentno rješenje - pokrećem novu temu.
Unaprijed se ispričavam ako neke od privatno iznesenih misli po pitanju transparentnosti niste namijenili za javnost, no dojma sam kako te misli ne ugrožavaju vašu osobnu poziciju na bilo koji način, dok se istovremeno u opće dobro daje možebitno korisne informacije. Ako sam pogriješio, molim vas za oprost. Jednostavno smatram da je ovo ispravno i povodim se za tim osjećajem.
Dakle. Jučer je dio inicijative odlučio da se sama akcija vodi na zatvorenom forumu, nevidljivom polliticarima, kao niti cjelokupnoj javnosti.
Sada ću odgovoriti na Attilino pitanje kakva je to politička organizacija kojoj nije interes doći na vlast?
Ozbiljna :-)
No, da pojasnim malo peciznije. Onaj tko je na vlasti nema svu moć, već nužno manipulira postojećim odnosima društvene moći. Ukoliko se žele napraviti sustavne promjene, bitnije je djelovati direktno na unaprjeđenje postojećih odnosa moći, a posredno i onaj tko je na vlasti nužno mora povinovati svoje djelovanje tim odnosima.
Za primjer. Moj osobni interes pri kreiranju političke organizacije nije dolazak na vlast, već konkretno osnaženje javnosti, decentralizacija političke moći kroz šire uključenje jakih igraća i novih struktura proliferacije novog političkog tkiva, utemeljenog na javnom, otvorenom i transparentnom političkom djelovanju.
Razlog je jednostavan. Ako nismo organizirani, nismo niti relevantni. Ako djelujemo samo u situacijama gdje nam svima visi sjekira nad glavom, s obzirom da samo takve situacije omogućavaju ad hoc široka društvena udruživanja, tada smo osuđeni isključivo na hitnu pomoć, ne na sustavno uklanjanje loših pojava koje su nas u prvom planu i dovele u lošu situaciju.
Pogledajmo primjer koji nam Mucke stalno plasira. Kriminal u Croatia Airlinesu. Čovjek je potrošio podosta vremena, više-manje svima nam je jasno što se događa. I ništa. Ili primjer Peratovića. Na prvu smo loptu svi skočili, jer smo se često puta i sami osjećali ugroženima. No, Peratovićeva priča nije gotova. Polako će vjerojatno ispasti izvan našeg fokusa. Sporadična podrška će se topit. I gdje je Peratović tada? Tamo gdje je i Damir Fintić? Netko iza koga nitko nije stao samo zato što nije bio u trenutnom medijskom fokusu.
