pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U prethodnom sam postu predstavio ideju kreiranja hrvatskog cyber političkog vodiča. Tu sintagmu su Charon, a vjerojatno i fuminanti, shvatili na način da bi se taj vodič bavio cijelom političkom scenom hrvatske. No namjera je bila drukčija.

Cyber politički vodič bavio bi se isključivo događajima i osobama koje koriste internet kao kanal političke komunikacije. Dakle, to su naši političari blogeri, aktivisti, novinari, forumaši, svi oni koji su već upoznali draži javne, otvorene i transparentne političke komunikacije, više ili manje voljni da se ozbiljnije aktiviraju u političkom životu zajednice.

Namjena cyber političkog vodiča je dvostruka.

1. Uvođenje novih snaga u svijet hrvatske cyber politike

2. Ažuriranje i sistematizacija cyber političkih lokacija, događaja i osoba

Hrvatski cyber politički vodič možemo generalno podijeliti u dvije kategorije

1. Lokacije, odnosno čvorista relevantnijih javnih rasprava

2. Baza cyber političara, te praćenje njihova rada

Početna platforma za izgradnju baze je wiki. U budućnosti koristan dodatak filtera, ocjenjivanja i drugih alata koji bi poboljšali vodić.

Zahtjevi:

1. Kreiranje tima

2. Registracija lako pamtljive domene

3. Postavljanje Wikija

4. Izgradnja početne stranice

5. Kategorizacija baza podataka

6. Kreiranje prvih predložaka

7. Promocija projekta

OK. To su crtice projekta koji bih rado pokrenuo.

Reformirati zdravstvo: Iskorijeniti korupciju ili omogućiti dostupnost?

ako netko glasa nogama
obično ima za to razlog

temeljni problem koji uočava korisnik
je dostupnost
cilj bilo kakve reforme zdravstva mora biti dostupnost
vrijednost bilo koje reforme jedino se može procijeniti kroz utjecaj na dostupnost
javnu otvorenu transparentnu (realnu dostupnost)
a trenutno stanje je:
1. liste čekanja su jednim dijelom licemjerni pokušaj
prebacivanja odgovornosti
sa ministarstva i hzzo-a na nekog drugog
2. jednim dijelom su dobar način rada (dobro iskustvo lionking)
3. jednim dijelom svjedoče o lošoj organizaciji, pa ne vrijede puno kao način rada,
ali su dobar pokazatelj što treba popraviti

npr. lista čekanja za bilo što,
morala bi imati i stručni komentar,
koliko to uopće ima smisla
npr. operacija srca za 3 godine

ekonomski komentar
koliko bi koštalo da se to ubrza
npr. da se svih operira unutar ... mjesec, dva mjeseca, šest...

politički komentar

koliko dio problema će riješiti dosljedno vođenje lista
a koliki dio se ne može riješiti listama
(mrak je to komentirao, opisujući kvalitetnu informatizaciju),

JOT organizacija ne krije NIŠTA. JOT organizacija traži pomoć od SVAKOGA i podžava i radi ono u što vjeruje i zbog čega postoji. JOT organizaciji javnost je ravnopravan partner, prijatelj. I upravo zbog toga kao između bilo koja dva PRAVA prijatelja nema tajni. Niti razloga da tajne postoje. Jer sve tajne na kraju krajeva imaju i cijenu. JOT organizacija tajne nema.

Što je onda sa tajnama, sa tajnim podacima, zakulisnim pričama i sličnim? Ništa. JOT organizacija njima se ne bavi. JOT organizacija legitimira svoje djelovanje na temelju onoga što svatko može provjeriti, na temelju javnih informacija, te naravno u svojem djelovanju forsira ogoljavanje dijelova koji moraju biti javni (šireći svoj prostor djelovanja), ali u ovome trenutku iz nekog nelegitimnog interesa ili razloga nisu.

Ajmo operativno na primjerima spomenuti tajne. Primjer BUHE. Postoji prijedlog da osobe poput Šibenskog konobara budu članovi ali samo pod uvjetom da objave svoj stvarni identitet vodstvu udruge. Tog trenutka udruga naravno da više ne može biti JOT, jer barata tajnim informacijama.

Na monitor.hr-u prenjeli su vijest „Bolnice i dalje skrivaju liste čekanja“

Članak je izvorno iz Slobodne Dalmacije gdje možemo saznati kako je Vlada učinila velik korak u razbijanju korupcije odredbom o javnom objavljivanju listi čekanja putem interneta. No, postoji problem. Ta se odredba ne provodi.

Tako su jedino OB Dubrovnik i OB Pakrac objavile svoju cjelokupnu listu čekanja, a velik je dio vrlo štur (ili zahtjeva istragu USKOKa) tako da recimo bolnica u Šibeniku ima specijalistu kardiologa koji dnevno ima naručena 2,5 pacijenta.

Veliki dio bolnica uopće nema sređene liste čekanja, što je prilično razumljivo za sve one koji na listama čekanja temelje svoje carstvo klijentelizma i korupcije. Navedeni su još neki primjeri, no ukupno govoreći, situacija je katastrofalna. Korupcija je unatoč kvalitetnoj odredbi Vlade, na katastrofalnoj sprovedbi ostala nesputana transparentnošču.

Pollitika.com je postala vrlo čitana ali ne dovoljno relevantna kada se javno raspravlja o svim društvenim temama, a najviše politici. Može li pollitika više od ovoga nego što je danas?
Niže navedena objava od kraja 2007. potakla me da ponovo otvorim diskusiju oko udruženja hrvatskih blogera.
Ukratko, za one koji ne razumiju, radi se o tome da je MBA (medijsko udruženje blogera) u suradnji s "Newsweek"-om pokrenula projekt "Ruckus", zajednički blog o politici, a nemjenjen za čitatelje "Newsweek"-a. Dakle, nešto slično našoj pollitika.com. Blog je zamišljen za objavu postova nekoliko blogera iz MBA, a koji pišu o predsjedničkoj kampanji u SAD-u, sa svrhom da čitateljima približe diskusije i analize blogerske zajednice.
Možemo li se pokrenuti u sličnom pravcu i organizirati u susret lokalnim, pa onda i predsjedničkim izborima, ostavljam vama na diskusiju, uz anketno pitanje koje će dovesti do zajedničkog zaključka i odgovora, da je to:
a/ pretenciozno
b/ nužno ili
c/ nepotrebno?

MEDIA BLOGGERS ASSOCIATION JOINS WITH NEWSWEEK TO LAUNCH 'THE RUCKUS,' A NEW GROUP POLITICS BLOG

Umjesto prologa:

Nakon više od godinu dana komentiranja na pollitika.com, osjetila sam potrebu da vam se obratim (a za to sam dobila i dodatni poticaj od nekih članova:-). Nick nemesis, pod kojim objavljujem ovaj post, a koji sam odabrala da bude oznaka mog prvog identiteta na pollitika.com, jedan rječnik radikalnog feminizma definira kao "vrlinu Onih-koje-Vide da s očiju zatočene Pravde skidaju povez" (u slobodnom prijevodu: pravednica).

Vratimo li se koji korak unazad, doći čemo do rasprave o unaprijeđenju stranice pollitika.com. Tu sam osobno malo nadobudno odmah u glavu predložio ideju JOT lobija kao prirodne posljedice jedne javne političke stranice koja okuplja ljude sklone aktivizmu, no prvi problemi nastaju već u samom startu bilo kakvog izlaska u javnost. OK. Pollitika.com možda je spremna za korak dalje, ali ne previše. Ipak smo ovdje više manje svi ziheraši.

Stoga ću u nastavku proslijediti sljedeći tekst koji prije svega govori o nivoima kvalitete rasprave.

Naime, pollitika.com je postala mjesto s određenom reputacijom ne samo zahvaljujući znanju, već možda prije svega zahvaljujući kulturi dijaloga koja je uzrokovala mnoge kvalitetne rasprave i umrežavanju tog znanja koje po sebi ne predstavlja puno.

Največi dio tekstova na pollitici.com pisan je u kritičkom duhu, što po logici stvari naglašava potrebu i zahtjev za promjenom.

Zahtjev za promjenom nužan je dio svake autentične kritike.
Naravno, kritika kao zahtjev za promjenom može biti usmjerena više na općenitiju i apstraktniju razinu problema, ili pak više na konkretniju problematiku.

Te dvije razine su dakako povezane, gdje apstraktnija razina predstavlja teoriju, a konkretna razina njezinu primjenu i provjeru.

U skladu s time, kritika se može baviti više teorijskim pitanjima, ili pak više onom konkretnom, provedbenim razinom.

Na pollitici. com Gale predstavlja predvodnika onih koji naglašavaju važnost konkretnog i operativnog djelovanja i mijenjanja stvari, dok neki drugi, poput mene, smatraju da je potrebno energiju više usmjeriti na izradu teorija koje će objasniti što i kako konkretnim djelovanjem zapravo mijenjamo. No, niti operativno djelovanje funkcionira bez makar implicitne teorije, niti se teorija može razvijati bez odnosa sa konkretnom praksom.

O JOT lobiju

TitoTudjman reče kako samim time što bloga on postaje dio JOT lobija.

Ta mi se ideja priznati ću, ne sviđa niti najmanje. Lobi ne može biti jak ako nema jak kriterij za uključenje, što i samom lobiju daje smisao i snagu. Može svatko blogat, blogaju i Lion Queen i Bijesdrugi i Mithandir i Pajo Patak i mnogi drugi uvaženi i manje uvaženi članovi.

No, teško da je internet postao jak zahvaljujući nevjerodostojnim pojedincima. Čisto za primjer, pojedinci koji izjavljuju da je najnormalnije da se u predizborno vrijeme laže i koji samim time i osobno najnormalnije lažu, rijetko kada će biti citirani kao relevantan izvor i okosnica kreiranja mnijenja.

Jedno neodgovorno i manipulatorsko pisanje ostavilo je tako blagi dojam da se ne internetu pojavljuje svakakav materijal koji je eto čak i niže kvalitete od materijala koji izniču iz klasičnih medija. Svi znamo da na internetu ima doslovno svega i svačega, ali internet je postao jak medij upravo zahvaljujući relevantnim izvorima, izvorima koji tetoše vjerodostojnost i osobni ugled.

Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.

Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.

Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.

Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.

Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.

Meni su svi simpatični, paaa, čak i Lupino. Veli naša farmerica Alex. I svima je oprostila. Eto, tako to rade predstavnici elitnih divizija, najrazvijenije kameleonske kaste na svijetu. Majstori teatra apsurda, koji sve montipajtonovce, trotere i brojeve jedan - papaju za doručak.
Iskusni, ali ustvari naivni JOT igrači poput Lupina budu poniženi od ljepuškastih pripadnica elitnih divizija (naoružanih kokosovim orasima). Dok oni mlatare po zraku i nedužnim vratima, završavaju sa natečenim jajima (od neočekivanih udaraca ispod pojasa). JOT bez zaštite = jaja bez pancirke. Čak ni ciganska verzija JOT igrača (Jura - ples, pjesma, udvaranje) ne uspije odvesti konja iz štale, jer elitne divizije imaju oko i na leđima.
No ipak, od vještog crvenog elitnog voda (istarski klan) ima ipak još vještijih. Crni, HBH klan vjerskih fanatika još je opasniji. Iza umivenog frontmena (Rafo) stoje puno opasniji igrači. Crveni barem daju kruha i igara (pa smo siti i zabavno nam je), ali ovi ne. Niti kruha nema. Ima samo molitva, klečanje na kukuruzu i podrigivanje na suho.

Inicijativa je završila. Vrijeme je da utvrdimo što smo dobro napravili, što smo mogli bolje, a što smo morali bolje odraditi. No prije svega, da kažem par riječi o inicijativi. Radi se o političkom presedanu. Prva grass roots značajnija građanska inicijativa koja je ujedinila do jučer zavađene bez ikakve podrške postojećih političkih struktura.

Išli smo u nepoznato, odradili smo posao kako smo mogli u tim uvjetima. Daleko od odlično, ali vrlo obećavajuće. Nismo bili upoznati sa čitavom silinom tehnika i metoda pridobivanja javnosti, tako širokog organiziranja, sve to izvukli su entuzijazam protagonista inicijative i zdrav razum.

Evo me opet, kako pišem dnevnik koji se nadovezuje na Davidov dnevnik, u kojem se on osvrnuo na temu untarstranačke demokracije, ali koji ima i dosta zajedničkog sa Galetovim dnevnikom od prije cca mjesec dana. Iako je u posljednjih godinu dana SDP kao stranka demonstrirao puno višu razinu unutarstranačke demokracije od svih ostalih (relevantnih) stranaka, tema je puno dublja od toleriranja ili afirmiranja “disonantnih” izjava, a i pred SDPom na tom području pravi posao tek predstoji.

Naime, osnovni problem svih hrvatskih stranaka je manjak unutarnje komunikacije između vodstva i članstva, te svođenje procesa donošenja odluka na usku stranačku elitu. Takav proces komunikacije i odlučivanja nužno upada u područje netransparentnosti i predsavlja najplodnije tlo za razvoj političke korupcije, i u konačnici nepovjerenja građana prema svim vrstama političke aktivnosti – bez obzira na njihovu utemeljenost, dobronamjernost ili općedruštvenu korist.

Kako smatram ovo pitanje ključnim pitanjem budućnosti BORNA-e kao organizacije, posvetiti ću ponešto vremena kako bih pokušao ukloniti određene predrasude koje po mome sudu ozbiljno ugrožavaju inicijativu na strateškom planu.

Zato mi nemojte zamjeriti sto ću biti pomalo i uporan u ovome području, a možda cak i samu raspravu preselim na javno dostupan blog. Zapravo, upravo je to i jedino konzistentno rješenje - pokrećem novu temu.

Unaprijed se ispričavam ako neke od privatno iznesenih misli po pitanju transparentnosti niste namijenili za javnost, no dojma sam kako te misli ne ugrožavaju vašu osobnu poziciju na bilo koji način, dok se istovremeno u opće dobro daje možebitno korisne informacije. Ako sam pogriješio, molim vas za oprost. Jednostavno smatram da je ovo ispravno i povodim se za tim osjećajem.

Dakle. Jučer je dio inicijative odlučio da se sama akcija vodi na zatvorenom forumu, nevidljivom polliticarima, kao niti cjelokupnoj javnosti.