pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Žali se Siniša Dukarić da sam ga razočarao u NS:

U opisu svog partizanskog druga Zvonko Ivanković Vonta najzornije daje bolesne korijene Tuđmanova shvaćanja hrvatske pomirbe, lustracije, zločina..., onih temeljnih moralnih veza neke zajednice.

Već mi je dosadilo objašnjavati mojim "desnim" čitateljima koji vapiju za lustracijom da trebaju započeti od svojih ikona Tuđmana i Šuška, pa će im biti jasno zašto i dan danas na tapetu imamo slučaj notornog Josipa Perkovića. Tuđman je bio od UDBA-e bio ucijenjen zbog svog poratnog držanja spram narodnih neprijatelja u Turopolju i drugdje, te držan na vezi kad je ilegalno, iz kućnog pritvora s udbinim podstanarom, izbivao iz zemlje i po Europi se susretao s Brunom Bušićem i Carlom Bildtom.

Bratić suradnik SDB-a i HIS-a
Ne želim licitirati sa svojom rodbinom rekao je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić komentirajući priznanje svog bratića Ivana Bandića, veleposlanika u Mađarskoj. Ivan Bandić priznao je da je radio za jugoslavensku Službu državne sigurnosti (SDB) koja je, među ostalim, pratila i Milanova oca. Moj se bratić devedesetih među prvima stavio na raspolaganje hrvatskim snagama u Hercegovini i s Miroslavom Tuđmanom osnivao HIS zaključio je Bandić.Vojislav Mazzocco, Večernji list, 17. 03. 2007.

Tomo Sedlo, Ivan Cerovac, Ivan Cesar, Jakša Kušan i Mate Meštrović imena su nekadašnjih političara i emigranata prozvanih u filmu o "Bruni Bušiću" iz 1992. da su surađivali s Udbom. Film je režirao Nikola Babić. Scenarij je napisao Andrija Popović, IPD-ovac kod Janka Bobetka, a danas predsjednik Uprave Fonda za razvoj i zapošljavanje. Naručitelj filma bila je famozna saborska Komisija za istraživanje žrtava 2. svjetskog rata i poraća na čelu s Vicom Vukojevićem, a operativno ga je pripremao tajnik komisije Bože Vukušić. Za potrebe filma bio je otet i mučen u kući Ksenije Urličić, splitski udbaš Blagoje Zelić.

Ivan Cerovac, nekadašnji direktor Zagrebačke filharmonije već više od jednog desetljeća sudskim putem potražuje zadovoljštinu. Ivan Cesar je nakon prikazivanja filma i usputne hajke koju je protiv njega poveo Kuljišev Globus umro od naglo uznapredovala raka. Mate Meštrović je 1995. pristupio HDZ-u, pa kasnije bio veleposlanik u Bugarskoj, a ne tako davno je napisao knjigu svojih političkih memoara. Jakša Kušan je za vrijeme Račanove vlade obnašao dužnost predsjednika Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika. Tomo Sedlo se priključio Mesić-Manolićevom HDN-u po njihovom odlasku iz HDZ-a. Zatim je sufinacirao film o Miri Barešiću, autora Nikole Majstrovića. Dugo je vodio javne ratove s Gojkom Šuškom, Vicom Vukojevićem i Josipom Perkovićem, a zadnjih godina, navodno je prekinuo sve veze s Hrvatskom. Priča se da je prodao i kuću za odmor u Lovranu te da iz Frankfurta, gdje mu živi obitelj, eventualno katkad svrati do Francuske gdje od ranije ima kuću za odmor. Sedlo je jedno vrijeme bio najogorčeniji protivnik Gojka Šuška, pa ga je, kako ćemo vidjeti i iz intervjua koji ovom prigodom prenosim iz Slobodnog tjednika, prvi prozvao za utaju iseljeničkog novca za kupovinu oružja. Zanimljivo je da slučaj koji je 1992. prvi ispričao Sedlo, današnji predsjednik Stjepan Mesić, kasnije prepričava kao svoje saznanje o Šuškovim makinacijama sa švercom oružja. To i nečudi ako se sazna da su Sedlo i Mesić svojedobno bili dosta bliski. Zapravo, ne čudi i da je Sedlo bacio koplje u trnje i odustao od borbe sa Šuškovim ratnim pomoćnikom Josipom Perkovićem baš za mandata Stjepana Mesića. Zar se predsjednik Stjepan Mesić nije na Hrvatskom radiju stavio na stranu Josipa Perkovića nasuprot optužnici njemačkog pravosuđa?

U filmu o Bruni Bušiću Tomo Sedlo je predstavljen na sljedeći način:

TOMO SEDLO: Rođen 20. prosinca 1938. godine u Koraću kod Bosanskog Broda. Koncem 60-ih godina. postao suradnik Sužbe državne bezbednosti, Centar Doboj. Dobio konspirativno ime "Orland". "Orland" u inozemstvu djelovao kao agent provokator u krugu dr. Branka Jelića. Osnovao tzv. Boljševičku stranku s ciljem kompromitacije hrvatskih političkih izbjeglica pred zapadnoeuropskom javnošću i policijskim sužbama zapadnih zemalja. Održavao česte kontakte s dipomatima istočno-europskih zemaja i putovao u Moskvu. Dostavljao doušničke izvještaje o Bruni Bušiću, Franji Mikuliću i drugima.