Neovisni, ali ne i neutralni

(One Splićane koje ovo ne zanima upućujem da bace oko na "Pitanja iz publike", točka broj 5)

U četvrtak, 29.10.2009, stigao mi je mail:
Udruga Moj glas poziva Vas na tribinu "Građani i politika - prvih 100 dana rada nezavisnih zastupnika u Gradskoj skupštini" u ponedjeljak, 2.11.2009. godine od 19 sati u Društvenom centru "Kino Mosor", Kralja Zvonimira 63.
Nakon uspješnih aktivnosti prije i tijekom lokalnih izbora u Gradu Zagrebu, nastavljamo s nekoliko novih aktivnosti vezanih uz promicanje građanske političke kulture.
Kako bi građane kontinuirano održali informiranima o radu gradske skupštine Grada Zagreba zadovoljstvo nam je pozvati Vas na tribinu na kojoj ćete imati priliku susresti se s pet nezavisnih zastupnika Skupštine te s njima diskutirati o njihovu dosadašnjem iskustvu i radu u Skupštini kao i planovima u skoroj budućnosti.
Gosti:
1. dr. Velimir Srića
2. dr. Josip Kregar
3. Josip Hren
4. Vera Petrinjak-Šimek
5. dr. Zvonko Maković
Cilj nam je ovakvim tribinama educirati i potaknuti građane na mogućnosti sudjelovanja u donošenju odluka na lokalnoj razini te tako povećati utjecaj društva u procesima donošenja raznih javnih politika.

Politiku sam do sada uglavnom promatrao iz daljine, pa sam ovaj put odlučio otići i poslušati što uvaženi zastupnici Srićine i Kregarove liste (u daljnjem tekstu: nezavisni zastupnici) imaju za reći, te ovdje prenijeti što je sve rečeno na toj tribini.

Odavno je poznato da je ono čega nema vrijednije. Ono što svi imaju i nije toliko vrijedno, bar kao statusni simbol. Nekad davno je džepni sat (ili nešto kasnije, ručni) — iskreno, rečeno, pravo čudo klasične tehnologije, s gomilom zupčanika, oprugom, balansiranim oscilatorom — bio statusni simbol. Danas se sat može kupiti za nekoliko kuna, a ja ga odavno i ne nosim na ruci! Zapravo, u digitalnom dobu često i ne znam koliko je sati, naročito kada se moj mobitel isprazni, ili, kao i mnoga druga čuda tehnologije bazirana na proizvodima Billa Gatesa — zblokira (naime, moj mobitel radi pod Windows Mobile).

No, dobro, što ja zapravo želim reći? U našem društvu, iako mnogi tvrde suprotno, pored čisto materijalnih statusnih simbola (poslovični Mercedes, kućerina) ipak još uvijek postoje i nematerijalni simboli, kao što je papir na kojem "piše da znaš". Još bolje je neka viša titula, Dr, Mr, mr. ing. inž. dipl., a najjača je — akademik.

dopustite sada kada su se svi izredali, da Vam i ja kao jedan od najobičnijih građana grada Zagreba čestitam na izbornoj pobjedi, riječima: "Čestitam Vam".

Svjestam sam da vam čestitam nakon proteka nekoliko dana, i tek nakon što sam na stranicama pollitika.com čestitao poraženomu Josipu Kregaru. No, ja sam Vam, velepoštovani gospodne Gradonačelniče, čovjek iz puka, i navikao sam tješiti poražene, jer takvih Vam je puno oko mene. No, kada sam čestito, tomu Kregaru, ja sam ga i puno nahvalio. Neka znaju da se time uvećava i vrijednost Njihovoga, ali i našega uspjeha. Jer Vaš uspjeh - i moj je uspjeh! Konačno, a i među nama govoreći, ipak je velika razlika pobijediti toga Kregara (ni imena mu se više ne sjećam), u konkurenciji jedne Tatjane Holjevac, koja je, i kao što svi znamo, oduvijek bila Vaša najteža, i najgora protivnica. Kakva je prefrigana i lukava, uvijek Vam je zadavala probleme, i bila je uvijek protivu Vas, i stalno je glasovala protiv, i u javnost Vas je stalno napadala, tračala, i ružno ogovarala.

Kao što uočavate iz ovoga mojega početka, a nadalje pogotovo, čestitka koju sam uputio Vama u opetovanoj, i za mene očekivanoj i normalnoj odluci zagrebačkih građana da nam i nadalje budete svima na čelu, prepuna je emocija, i jedva suspregnutoga oduševljenja što sam to opet doživijo. I dok vam ovo pismo pišem, suze radosti klize od sreće mojim mokrim obrazima. Jerbo Vi ste oduvijek podrazumijevali ljude iz naroda. Zato sigurno znate da smo ovih nekoliko dana u radosti odojke okretali, pjevali, pili, pa se čak i napili. Eh, da ste to samo vidili i doživili. Na prvu vijest da ste pobijedili, premda smo to odmah znali po izlazima naroda na izbore (što će izlaziti kada se sve zna) ipak se nismo mogli suzdržati. Od sreće smo vrisnuli! I do duboko u noći na ponedjeljak od sreće smo plakali. A ja i danas od sreće još uvijek plačem, dapače, čim se toga sjetim od sreće mi se sve u grlu stegne.

Čestitka Josipu Kregaru,

s razlogom sam jedan od značajnog broja nezadovoljnih s izbornim rezultatima za izbor zastupnika građana u Gradskoj skupštini grada Zagreba, i za izbor Gradonačelnika grada Zagreba, a zbog više razloga. No, ovo nije mjesto za tako nešto. U tom smislu, i stoga neovisno o svemu, želim vam čestitati na ostvarenom izbornom rezultatu koji je značajan.

Milan Bandić je u drugom krugu izbora za Gradonačelnika grada Zagreba ostvario izbornu pobjedu s uvjerljivih oko 150.000 glasova, dok ste vi polučili izborni poraz sa "samo" oko 89.000 ostvarenih glasova građana Zagreba. No, s ovih "samo" oko 89.000 ostvarenih glasova, pokazali ste i dokazali brojnim građanima grada Zagreba, koji desetljećima u svojem gradu Zagrebu žive besprizorni u političkoj svevlasti i bahatosti političkih moćnika, i koji rade i žive u svojem Zagrebu koji je zbog takvih postao Zagreb njima tuđih podobnih i pokornih, ali i brojnih pokvarenih, kako je u prividno nemogućim uvjetima ostvarivo polučiti izborni rezultat koji je bez ikakve dvojbe mogao biti i mnogo uspješniji, a to znači pobjednički.

Duboko sam uvjeren da zato ovaj vaš izborni neuspjeh među brojnim građanima Zagreba nema odjek klasičnog izbornog poraza. Dapače, držim kako je izborni rezultat koji ste polučili otvorio ne samo nadu, već i daleko važnije uvjerenje da i "nemoguće" može uz stanovite preduvjete postati - itekako moguće. Među takve na prvo mjesto izdvajam otvorenost i međusobno povjerenje. A to nije ni jednostavno, a ni lako postići. I ako smo iz svega ovoga svi naučili ponešto, a po potrebi i mnogo, tada su vaše aktivnosti polučile značajnim rezultatom.

Još jednom primite moju čestitku,

Zdravko Gracin,
hrvatski intelektualac,
kreator političke doktrine
i izbornog programa Zagrebački treći put

Razmišljao sam da li da ovo napišem za koji dan kada se situacija slegne ili odmah sada, pa je nakako prevagnulo da to učinim odmah ne bih li pokušao zabilježiti sve one stvari koje mi se trenutno motaju po glavi a koje će se izgubiti kroz koji dan nakon racionalizacije koja slijedi.

Dakle, proteklih nekoliko mjeseci bio sam duboko uključen u lokalne izbore, i to one Zagrebačke (i još neke ali u manjem opsegu) i to na strani Josipa Kregara koji je jučer izgubio od Milana Bandića.

Ne bih sada puno o specifičnostima kampanje, radnim danima i nedostatku spavanja ali bih rado spomenuo nekoliko stvari. Kao prvo, svi mi znamo da je politika prljavi business i ja sam to znao od prvoga dana - no razina prljavštine je čak i mene iznenadila te mi je bilo teško za povjerovati ne samo prljavštini u kampanji nego i spremnosti pojedinaca (iako je sasvim jasno da je to organizirano i dogovoreno) da prijete, "dobronamjerno savjetuju" i na ostale načine pokušaju utjecati na ponašanje aktera kampanje - uključivo i mene osobno. Tako da sam bio predmet nekolicine čudnovatih ponuda, upozorenja ali i direktnih prijetnji.

Istina je, istina je građani Zagreba, i ove naše "dične" pa i "drčne" Banana Republike, danas sam u svojem poštanskom sandučiću dobio razglednicu Milana Bandića. Doslovno nisam mogao vjerovati vlastitim očima. Naravno, bilo bi čak i od mene pretjerano tražiti to da mi ju je On osobno dostavio. Doduše, priznajem da mi je i susjeda potvrdila kako na ulici nije vidjela policijsku eskort pratnju i rotirajuće svjetlo, sa sirenama vauuu-vauuu ... A koje, inače prate naše hrvatske najviše dostojanstvenike kako bi svi znali tko dolazi. Prema tome, s razlogom sam zaključio kako sam razglednicu dobio "ala incognito", tj. Milan mi je odnosnu poslao, premda nije i osobno s rotirkom k meni "dorotirao".

╠╣ PREDNJICA MILANA BANDIĆA ╠╣

Na prednjoj strani razglednice, kako dolikuje, liči, i priliči - Mile (doduše, bez pancirke i rotirke). I to nasmiješen, prekrasan, šestan, kratko ošišan - kao pripadnik A brigada, od kamena odvaljen, oči blage humane, čelo povišeno intelektualno produhovljeno, zubi još ljepši i od Tatjaninog predivnog zubala. Na licu titra smiješak, pomalo frajerski, otprilike onakav kakve vole hrvatske žene - jer one nevole hrvatske šonje. Brada čvrsta, muška, odlučna, dlačice pomno ostrigane, prividno nemarno, tako da djeluje naravno, istinsko, iskonsko, otprilike kao u ovce poluostrigane. Naravno, u Milana je to mnogo drukčije. Tako da djeluje friško, mlađahno, zapravo gotovo nevino. Rekao bi netko sa strane da djeluje nevino-mlađahno-dobrodušno-naivno, barem na prvi pogled. Ali u jagnjećoj koži - vučje krzno!!! I predobro se on i ja poznajemo, ali i znamo.

U ruci, nježnoj, gotovo ženskoj, među dugačkim svojim prstima tako da je svaka iluzija i aluzija u startu isključena, ponosito Mile objavljuje: GRAĐANI ZNAJU ! A iznad finih dugih prstiju vidi se slika njegovih najvećih životnih poduzetničkih uspjeha! Sve spomenik do spomenika love, zarade, provizije, ugovaranja, javnih nabava, kooperanata, podkooperanata, šljunka i kamiona para, love, zagrebačke kasice prasice - muzare. Ponosito Mile objavljuje: GRAĐANI ZNAJU - PARA DUPE VRTI - ŽIVILA - ŽIVILA - ŽIVILAAA NAM - SOCIJALNA DEMOS - KRACI - JAAAAA!

Okrećem poleđinu, da vidim što mi to piše tako "ala incognito", kad je već na prednjici - tako? A ono, na poleđini - ništa. Stvarno - NIŠTA !!! Na prednjici, stvarno, sve što sam kazao, postoji i ima. Ali na pozadini te prednjice, stvarno nema ništa. Pomislih na trenutak da me Mile "zajebava", doduše, zna da sam mu ljuta oporba (zapravo ljuti feferon). No, nije tako. Pa ako mi ne vjerujete, evo, uživo se uvjerite.

╠╣ POZADINA MILANA BANDIĆA ╠╣

Sad svi u čudu - što to opet bijesdrugi piše.
E pa ekipo, do vi ovdje orađujete Mrakove poslovne interese (o čemu sam vam pričao nekoliko puta ali ste to uredno minuslirali), Mrak nastavlja svoju igru i plete online mrežu u kojoj ste vi samo broj klikova za zaradu.

Ali ovdje imamo jednu takvu nemoralnu prevaru u pitanju da se sve bojim kako će te svi vi ovdje, redom moralne veličine to podniijeti. Svi znaju da je Mrak SDP-ovac i veliki štovatelj stranke. Oni koji se motaju po Iblerovom vidjeti će ga faktički dnevno tamo...

Ali, Mrak je svoje karte stavio na Milanovićev SDP i u to ime pokrenuo web www.dnevnikhr.tv koji popularnim videom u koji se upisuje ime osobe kojoj se video šalja napada Bandića. I dok vi svi mislite da je to neka bijesprvi zafrkancija, koju je možda čak i HDZ pokrenuo - istina je bolna. Igru igraju MIlanović i Mrak u pokušaju rušenja Badnića. Ali kako neće uspjeti, biti će zanimljiva jesen u SDP-u. Krenuti će Bandićev atak na Milanovića, a s njim će na zemlju još jače pasti i Mrak i ostali pomagači...

I kak se osjećate štovatelji SDP-a na ove Mrakove igre i manipulacije..

Nedjeljnji izbori se bliže, a kao što ste mogli primijetiti, do sad se uopće nisam dotaknuo drugog izbornog kruga. Razlog tome je što, čini se, ne postoji način kako doprijeti do svijesti većine ljudi na razuman način. Da je tome tako svjedoče i izborni rezultati gdje je HDZ, stranka koja je ovu zemlju dovela na rub propasti svojim neznanjem, pobijedio u ruralnom dijelu Hrvatske, HDSSB, stranka koja podržava ratnog zločinca i kriminalca Branimira Glavaša, pobijedila je u Slavoniji, a u Zagrebu je Bandiću (hrvatskom Silivu Berlusconiju), čovjeku umješan u afere teške milijarde i milijarde kuna, pobjeda izmakla za dlaku.

Iz svega ovog jedino mogu zaključiti da su većina Hrvata teški mazohisti koji vjeruju u bajke i još k tome vrlo kratkovidni. Njima je jedino bitno da dobiju povišicu, da mogu otići u shopping trošiti na kreditnu karticu i da im se priča ono što žele ćuti, po makar to bila potpuna laž. I kako onda nakon svega ovog uopće napisati nekakav smisleni tekst koji predstavlja realno stanje kad to Hrvati ne žele čitati? No ipak, kao nepopravljivi optimist, pokušat ću ukratko objasniti zašto bi na nedjeljnjim izborima trebali izaći oni koji prošlu nedjelju nisu izašli i dati glas Josipu Kregaru.

Na neki perverzan način, živeći posljednjih dana u Zagrebu, uopće nemam osjećaj da je u nedelju drugi krug lokalnih izbora na kojemu će se direktno birati gradonačelnik – dakle čovjek koji će slijedeće četiri godine vladati (ili upravljati) najvećim gradom u Hrvatskoj. No to nije ni čudno, budući aktualni gradonačelnik vodi upravo takvu kampanju – kampanju kojoj je cilj „u hodu“ odraditi izbore kao puku formalnost, kojom je „dobri gospodar“ odlučio podariti svoje podanike. Zbog toga kampanje u Zagrebu formalno gotovo niti nema – Bandić izbjegava sučeljavanje, ignorira pitanja, a gradsku idilu je u ovih tjedan dana učvrstio stavljanjem pauka na led, prijevremenim isplatama regresa i sličnim potezima. Uvjerljiva financijska nadmoć rezultirala je gotovo potpunim prigušenjem opozicijskih glasova, koje ide do te mjere da su plakati „Prava na grad“ u roku od 24 sata doslovno pobijelili.

(Ovaj članak posvećujem studentima zagrebačkog Filozofskog fakulteta, i studentima Zagrebačkog sveučilišta, a iz ishodišta priznanja golemog uspjeha kojega su ostvarili u realitetu u kojemu žive.)

Preostalo je još samo 7 dana prije rušenja iluzija zagrebačke nazovi inteligencije, i umne gospode, koja se okupila oko Dekana Pravnog fakulteta i Prodekana Ekonomskog fakulteta, bez dvojbe uglednih, ali akademskih osoba. Riječ je pokušaju da "zagrebačka inteligencija" (intelektualci) sebe potvrdi kao čimbenik civilizacije kojoj "pripadamo" po kulturi, po obrazovanju, po postupcima, po činjenju. A koja i realno, i objektivno ne postoji, i nije nikada ni postojala.

Dalmatinski inteligenti

Izgubila se ta zagrebačka, a preko nje i hrvatska intelektualna civilizacija negdje u prostorima izvan stvarnosti, izvan vremena, izvan i europske, i američke postindustrijske civilizacije. Ali pregažena i transponirana u karikaturu bezizlaznosti, bespomoćja i svoje quazi umnosti predivnih misli, riječi, oracija - i pljeskanja samoj sebi. Naravno, nije u pitanju činjenica što je Kerum s lovom "naguzio" sve oratore i dalmatinske umove s diplomama, doktoratima i ostalim papirnatim odličjima u metropoli dalmatinske kulture - gradu Splitu. I ne samo to. Šamarčina ("triska") do neba prasnula je po uznositim obrazima i uzdignutim nosovima svih onih koji su najvećeg dalmatinskoga, i jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca kojega smo uopće imali, i kojega stavljam s razlogom "rame uz rame" jednoga Supeka, a za mene osobno čak i više od Supeka, uočavali i "percepovali" kao zabavljača u svojoj vlastitoj duhovnoj dekadenciji i "intelektualnoj duhovnosti". Pa kada se još uvijek na svijetu, i na ovoj postojećoj "kugli zemaljskoj" čiji epicentar smo mi sami s pogledom u ogledalu kako smo divni i predivni, živi s određenjem koje glasi "život je zabava", tada se prije ili kasnije mora suočiti s činjenicom da je život - Kerum. Jer život je prije svega odgovornost prema životu, i zato život nije zabava. Život jeste lijep, život je prepun ljepote života, kada se živi odgovoran život, prije svega prema sebi samomu, a on je takav samo onda kada postoji odgovornost prema drugima. Stoga je Miljenko Smoje i "njegov Šarko" uporišna institucija onoga što ja određujem Panteonom hrvatske kulture, stožerom intelektualne misli (a to je po definiciji djelatna misao), stožerom znanja, uporištem duhovnosti, ali i crta ispod koje opstoji sivilo obasjano mrakom lucidnosti, ničega. Osim glasnoga smijeha vlastitoj duhovnoj dekadenciji, u njezinoj postojećoj finalnoj materijalizaciji kroz nešto pod nazivom Hrvatska država, kojoj se jednako tako smiju - i brojni drugi.

I Kerum je pokazao prije svega odgovornost prema samomu sebi. I zato su građani Splita njegovu nezavisnu listu nagradili s oko 20.000 glasova u Gradskom vijeću, a izbornu listu njihova sugrađanina Ive Sanadera tj. HDZ - nagradili su s 10.000 glasova. Nasuprot njima "samima, jadnima, i bidnima", četiri ugledne političke stranke pod nazivom "Zajedno", a to su SDP, HNS - Liberalni demokrati (op: narodnjaci pa liberalni demokrati?) i HSU, i nešto pod nazivom Demokratski centar, jedva jedvice, i uz krajnja "davanja, i odricanja od sebe" ostvaruju 17.000 glasova. Naravno da zbog toga stanoviti i samozatajni Ante Sanader, u stanovitom rodjatckom hrvatckom (su)odnosu s Ivom Sanaderom, bastionom hrvatske kulture u materijalizaciji proizvodnje banana i iznutrica, osvaja najveći broj glasova na razini uznosite intelektualne Dalmatinske županije. Samo, i s čijim li to glasovima? Možebitno iz "bratske" Bosne i Hercegovine, što se naravno ne zna, jer to objektivno inteligente duhovnosti Splita ne zanima. Nemaju oni vremena za banalnosti kao što su ljudi, i ono što se naziva krađa ljudskih duša. Jer "mi smo intelektualci", mi smo hrvatska inteligencija, mi smo duhovnost, baš nas brigaju ljudi. A Smoju nije zanimala inteligencija, već ljudi.

Pa se prisjećam jednog javnog razgovora (26.10.2008.) u kojem mi jedan od čelnika dalmatinskog intelektualizma, citiram, odgovara: "Imamo oko 20% sugrađana sa završenom višom školom ili fakultetom (bivši VI. odnosno VII. stupanj)", pa nastavlja i kaže: "Gradski odbor SDP Split (kao najviši organ upravljanja SDP-om u Splitu) u svojim redovima ima 3 dekana (pravnog, filozofskog i ekonomskog fakulteta)... 7 doktora znanosti... 6 magistara znanosti i 10 sveučilišnih nastavnika ...". Odgovorio bih da bi bilo bolje da je u svojim redovima imao, i da ima tri "škovacina", 7 "malih od palube", 6 "poštijera", i 10 "težaka". A koji su "ipak" sve drugo samo nisu "lumpenproletarijat", jer to nisu nikada ni bili, ni po "Marxu", ni po "Isusu Kristu".

Osijek koji se smije

I smijeh od Splita s razlogom se razlijeva sve do Osijeka. Pa se Slavonija i Branja smije samoj sebi, u rasprodanim oranicama i imanjima, "jer nam to ne treba". Doduše, slavonska inteligencija u sastavu tolikih i tolikih doktora, magistara i inženjera, ali i itekako umnih gazda, nema svoga "Smoju i Šarka". No, zato ima oranice prepune kukuruza i drugoga hrvatskog blaga, čiju golemu vrijednosti ne mogu osmisliti, njome upravljati, i razvijati polupismeni hrvatski kmetovi. Zato s razlogom Slavonijom i Baranjom vlada i upravlja tamošnja hrvatska inteligencija. Doduše oni tamo nemaju Smojine libre da mu se smiju, već imaju vlastite knjige. Pa se smiju najvećem slavonskom i baranjskom duhovnom proizvodu oličenom u svojem veleposlaniku u Prištini. Dok izvorni domaći proizvod, ni najmanje smiješan, objavljuje svima na znanje i ravnanje: "Srest ću se ja još s đubretom koje me osudilo!". Stoga se Prvi Domoljub Slavonije i elita slavonske ravni preselila u mnogo produhovljeniju Bosnu i Hercegovinu. Inače u svijetu poznata i priznata po održavanju najviših svjetskih standarda, i koja je uzor Švedskoj, Engleskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, a pogotovo SAD, po najvišim standardima pravne struke i ustroja pravosuđa. Zato je i imao pravo tražiti od nesposobnih i korumpiranih hrvatskih vlasti da se njegov sudski predmet ustupi "neovisnom pravosuđu BiH", kako kaže. Konačno, "jebeš Hrvatsku prema Bosni i Hercegovini", poruka je najvećeg od najvećih umova Slavonije i Baranje. Pa u ime hrvatskih domoljuba, i u ime hrvatskih intelektualaca, saobraća sa svojim Slavoncima i Baranjcima preko Politike, dabome, bratske - beogradske. Stoga poruka građanima Slavonije i Baranje glasi, izaberimo kandidate HDSSB-a, za župana Vladimira Šišljagića, i osječkog gradonačelnika Krešimira Bubala. I stvarno!