Pomišljao sam da vas obavijestim što se dva dana događalo u Virovitici, tom tipičnom hrvatskom i panonskom gradu. Naslovnica Jutarnjeg KIRIN PLATIO 26 MILIJUNA KUNA NEVENKI JURAK, škrte vijesti o sudbini virovitičkog gradonačelnika i bivšeg ministra policije Ivice Kirina (Kirin netragom nestao), uznemirile su ovaj pospani grad. Sinoć, ionako najčešće pust noću, zjapio je sablasno prazan. Koji pas, koja mačka - vav, vav - lavež pasa u blizini i daljini, mačke koje jedva primjetno pretrče ulicu, pokoji auto doima se kao da je zalutao...Psi ponekad zavijaju kao da neutješno plaču, i to rade upravo ove noći...Svakim zamalo korakom u glavi mi se pojavi neka bečka ulica, jarko osvijetljeni trg, građevina-bečka atrakcija, osmišljeno okićena reflektorima koji snopovima svjetla zgradu čine atraktivnijom nego što je danju.......Jednu lokalnu stranku posjetio je prof. dr. Josip Kregar, nešto se ipak građana okupilo slušati njega i dr. Srećka Sladoljeva.
Već smo navikli da nedovoljno promišljene političke odluke izazovu i niz neželjenih, najčešće štetnih posljedica. Po svemu sudeći, drukčije neće biti ni s odlukom da je za uspjeh referenduma dovoljna većina onih koji izađu na birališta. Ako se ista još nekako i može pravdati željom da se izbjegnu zamke nesređenih popisa birača i nedovoljne zainteresiranosti biračkog tijela, ipak je ulazak u EU proglašen strateškim interesom Hrvatske, malo je vjerojatno da je netko ozbiljno razmislio o posljedicama toga na referendume koji se raspisuju zbog sasvim drugih razloga. Da jest, onda bi već na početku ionako presiromašne rasprave bilo rečeno da se prijedlog odnosi samo na referendum o pristupanju EU. Ovako je ostavljen prostor raznim kokošarima i ostalima koji u izbornim utrkama svojim programom i na račun vlastite osobe nikada nisu uspjeli zadobiti značajnije povjerenje birača da u novoj odredbi potraže svoju šansu.
Odmah na početku želim naglasiti da ovo nije dnevnik o liku i djelu zagrebačkog gradonačelnika niti je isti komentar stanja u zagrebačkoj skupštini ili skorašnjih izbora za čelnika zagrebačkog SDP-a. Dnevnik je nastavak serije ranijih pod nazivom „Lokalni izbori 2009 - …" koji su imali za cilj ukazati na nedorečenost i nelogičnosti zakona o lokalnoj (regionalnoj) samoupravi i neposrednom izboru čelnika lokalne izvršne vlasti.
Podsjetimo se, Zakon o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika grada Zagreba (NN 109/07) je pri donošenju predstavljen kao snažan iskorak na putu demokratizacije izbornog procesa u Hrvatskoj jer da će o čelnicima lokalne izvršne vlasti umjesto političkih stranaka neposredno odlučivati građani. Bio je to rezultat višegodišnjih inicijativa, kako političkih stranaka tako i pojedinih udruga civilnog društva. Iako je donesen skoro dvije godine prije prvih idućih lokalnih izbora i usprkos upozorenjima pojedinaca s iskustvom u lokalnoj samoupravi da sam zakon nije dovoljan i da bi zbog nedorečenosti moglo doći do sukoba nadležnosti i problema u funkcioniranju lokalne vlasti , to vrijeme nažalost nije iskorišteno da se problem riješi.
(One Splićane koje ovo ne zanima upućujem da bace oko na "Pitanja iz publike", točka broj 5)
U četvrtak, 29.10.2009, stigao mi je mail:
Udruga Moj glas poziva Vas na tribinu "Građani i politika - prvih 100 dana rada nezavisnih zastupnika u Gradskoj skupštini" u ponedjeljak, 2.11.2009. godine od 19 sati u Društvenom centru "Kino Mosor", Kralja Zvonimira 63.
Nakon uspješnih aktivnosti prije i tijekom lokalnih izbora u Gradu Zagrebu, nastavljamo s nekoliko novih aktivnosti vezanih uz promicanje građanske političke kulture.
Kako bi građane kontinuirano održali informiranima o radu gradske skupštine Grada Zagreba zadovoljstvo nam je pozvati Vas na tribinu na kojoj ćete imati priliku susresti se s pet nezavisnih zastupnika Skupštine te s njima diskutirati o njihovu dosadašnjem iskustvu i radu u Skupštini kao i planovima u skoroj budućnosti.
Gosti:
1. dr. Velimir Srića
2. dr. Josip Kregar
3. Josip Hren
4. Vera Petrinjak-Šimek
5. dr. Zvonko Maković
Cilj nam je ovakvim tribinama educirati i potaknuti građane na mogućnosti sudjelovanja u donošenju odluka na lokalnoj razini te tako povećati utjecaj društva u procesima donošenja raznih javnih politika.
Politiku sam do sada uglavnom promatrao iz daljine, pa sam ovaj put odlučio otići i poslušati što uvaženi zastupnici Srićine i Kregarove liste (u daljnjem tekstu: nezavisni zastupnici) imaju za reći, te ovdje prenijeti što je sve rečeno na toj tribini.
Odavno je poznato da je ono čega nema vrijednije. Ono što svi imaju i nije toliko vrijedno, bar kao statusni simbol. Nekad davno je džepni sat (ili nešto kasnije, ručni) — iskreno, rečeno, pravo čudo klasične tehnologije, s gomilom zupčanika, oprugom, balansiranim oscilatorom — bio statusni simbol. Danas se sat može kupiti za nekoliko kuna, a ja ga odavno i ne nosim na ruci! Zapravo, u digitalnom dobu često i ne znam koliko je sati, naročito kada se moj mobitel isprazni, ili, kao i mnoga druga čuda tehnologije bazirana na proizvodima Billa Gatesa — zblokira (naime, moj mobitel radi pod Windows Mobile).
No, dobro, što ja zapravo želim reći? U našem društvu, iako mnogi tvrde suprotno, pored čisto materijalnih statusnih simbola (poslovični Mercedes, kućerina) ipak još uvijek postoje i nematerijalni simboli, kao što je papir na kojem "piše da znaš". Još bolje je neka viša titula, Dr, Mr, mr. ing. inž. dipl., a najjača je — akademik.
Razmišljao sam da li da ovo napišem za koji dan kada se situacija slegne ili odmah sada, pa je nakako prevagnulo da to učinim odmah ne bih li pokušao zabilježiti sve one stvari koje mi se trenutno motaju po glavi a koje će se izgubiti kroz koji dan nakon racionalizacije koja slijedi.
Dakle, proteklih nekoliko mjeseci bio sam duboko uključen u lokalne izbore, i to one Zagrebačke (i još neke ali u manjem opsegu) i to na strani Josipa Kregara koji je jučer izgubio od Milana Bandića.
Ne bih sada puno o specifičnostima kampanje, radnim danima i nedostatku spavanja ali bih rado spomenuo nekoliko stvari. Kao prvo, svi mi znamo da je politika prljavi business i ja sam to znao od prvoga dana - no razina prljavštine je čak i mene iznenadila te mi je bilo teško za povjerovati ne samo prljavštini u kampanji nego i spremnosti pojedinaca (iako je sasvim jasno da je to organizirano i dogovoreno) da prijete, "dobronamjerno savjetuju" i na ostale načine pokušaju utjecati na ponašanje aktera kampanje - uključivo i mene osobno. Tako da sam bio predmet nekolicine čudnovatih ponuda, upozorenja ali i direktnih prijetnji.
Sad svi u čudu - što to opet bijesdrugi piše.
E pa ekipo, do vi ovdje orađujete Mrakove poslovne interese (o čemu sam vam pričao nekoliko puta ali ste to uredno minuslirali), Mrak nastavlja svoju igru i plete online mrežu u kojoj ste vi samo broj klikova za zaradu.
Ali ovdje imamo jednu takvu nemoralnu prevaru u pitanju da se sve bojim kako će te svi vi ovdje, redom moralne veličine to podniijeti. Svi znaju da je Mrak SDP-ovac i veliki štovatelj stranke. Oni koji se motaju po Iblerovom vidjeti će ga faktički dnevno tamo...
Ali, Mrak je svoje karte stavio na Milanovićev SDP i u to ime pokrenuo web www.dnevnikhr.tv koji popularnim videom u koji se upisuje ime osobe kojoj se video šalja napada Bandića. I dok vi svi mislite da je to neka bijesprvi zafrkancija, koju je možda čak i HDZ pokrenuo - istina je bolna. Igru igraju MIlanović i Mrak u pokušaju rušenja Badnića. Ali kako neće uspjeti, biti će zanimljiva jesen u SDP-u. Krenuti će Bandićev atak na Milanovića, a s njim će na zemlju još jače pasti i Mrak i ostali pomagači...
I kak se osjećate štovatelji SDP-a na ove Mrakove igre i manipulacije..
Nedjeljnji izbori se bliže, a kao što ste mogli primijetiti, do sad se uopće nisam dotaknuo drugog izbornog kruga. Razlog tome je što, čini se, ne postoji način kako doprijeti do svijesti većine ljudi na razuman način. Da je tome tako svjedoče i izborni rezultati gdje je HDZ, stranka koja je ovu zemlju dovela na rub propasti svojim neznanjem, pobijedio u ruralnom dijelu Hrvatske, HDSSB, stranka koja podržava ratnog zločinca i kriminalca Branimira Glavaša, pobijedila je u Slavoniji, a u Zagrebu je Bandiću (hrvatskom Silivu Berlusconiju), čovjeku umješan u afere teške milijarde i milijarde kuna, pobjeda izmakla za dlaku.
Iz svega ovog jedino mogu zaključiti da su većina Hrvata teški mazohisti koji vjeruju u bajke i još k tome vrlo kratkovidni. Njima je jedino bitno da dobiju povišicu, da mogu otići u shopping trošiti na kreditnu karticu i da im se priča ono što žele ćuti, po makar to bila potpuna laž. I kako onda nakon svega ovog uopće napisati nekakav smisleni tekst koji predstavlja realno stanje kad to Hrvati ne žele čitati? No ipak, kao nepopravljivi optimist, pokušat ću ukratko objasniti zašto bi na nedjeljnjim izborima trebali izaći oni koji prošlu nedjelju nisu izašli i dati glas Josipu Kregaru.
Na neki perverzan način, živeći posljednjih dana u Zagrebu, uopće nemam osjećaj da je u nedelju drugi krug lokalnih izbora na kojemu će se direktno birati gradonačelnik – dakle čovjek koji će slijedeće četiri godine vladati (ili upravljati) najvećim gradom u Hrvatskoj. No to nije ni čudno, budući aktualni gradonačelnik vodi upravo takvu kampanju – kampanju kojoj je cilj „u hodu“ odraditi izbore kao puku formalnost, kojom je „dobri gospodar“ odlučio podariti svoje podanike. Zbog toga kampanje u Zagrebu formalno gotovo niti nema – Bandić izbjegava sučeljavanje, ignorira pitanja, a gradsku idilu je u ovih tjedan dana učvrstio stavljanjem pauka na led, prijevremenim isplatama regresa i sličnim potezima. Uvjerljiva financijska nadmoć rezultirala je gotovo potpunim prigušenjem opozicijskih glasova, koje ide do te mjere da su plakati „Prava na grad“ u roku od 24 sata doslovno pobijelili.
Kako se približava „dan D“ za lokalne sredine, i kako su mediji prepuni predizbornih kombinacija i propagande, zapela mi je za oko zanmljiva podudarnost – između lokalnih izbora u gradu Zagrebu 2009. godine i predsjedničkih izbora 2000. godine postoji izuzetno velik broj sličnosti. Evo, prosudite sami:
