pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Posljednjim izmjenama (ili možda bolje rečeno šminkanjem) prijedloga zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Sanader i vesela mu HDZ družina jasno su dali do znanja svima da ovoj državi uopće nije stalo do uspostave funkcionalne pravne pomoći. Istinu za volju, da uvođenje besplatne pravne pomoći nije jedan od nužnih preduvjeta za članstvo u EU, prijedlog zakona nikad vjerojatno niti ne bi ugledao svjetlo dana. Ovako se sve radi zbrda zdola i to vrlo loše.

Kada? 3. listopada 2007.
Gdje? U Hrvatskom saboru
Tko? Dragutin Lesar
Što? „Jedna takva tema, jedna takva situacija je na pomolu. Nekome je to možda smiješno. Ali netko će za ovom govornicom možda za 4 mjeseca obrazlagati zašto Hrvatska opet ne smije aktivirati ZERP 1.1. iduće godine? Netko će morati nekome obrazložiti što sad s odlukom Parlamenta koja mora biti aktivirana a jučerašnja je poruka iz Bruxellesa: „No, no, usporit ćemo pregovore“. A ta brzina pregovora ako se uspori to znači da stojimo na mjestu...“

Zastupnici HDZ-a su negodovali. Dovikivali su: „Neće! Neće! I ZERP i EU!“

Danas, 12. ožujka 2008. u Hrvatskom saboru, Sanader ili netko drugi će obrazložiti zašto ponovno moramo odgoditi primjenu ZERP-a za članice Europske unije. I što možemo učiniti? Od dva zla izabrati manje. Zašto? Zato što dr. Sanader i njegova Vlada nisu realizirali odredbu Odluke o izmjeni i dopunama Odluke o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru, od 15. prosinca 2006. godine, a koja glasi:

Ovih dana u medijima je bljesnuo vrli ministar poljoprivrede, po vlastitom priznanju čovjek koji 'ionako nije želio doći na to mjesto.'
Slavnu koaliciju, dodatno je osramotio aktualni čelni vladar jednog od škakljivijih ministarstava svojim nastupima u javnosti.
Govoreći u stilu kauboja, obraćajući se prisutnima zazivajući ih samo prezimenom, uporno i tvrdoglavo je odbijao odgovoriti na jednostavno voditeljevo pitanje:
-Hoće li njegova stranka odustati od ZERP-a?
Nevjerojatnom sposobnošću da se pravi lud, Pankretić se vrtio oko amaterskih diplomatskih fraza koji su ga samo dodatno ukopavale.
Neodređenim i pomalo arogantnim tonom, postaje vidno iživciran voditeljevim inzistiranjem.
Za to vrijeme, u domovima Lijepe Naše, puk je bio vidno iziritiran njegovom dosljednošću oko okolišanja.
Ležernošću ratara, neformalno je lupetao kontradiktorne naučene rečenice, brljao o sretnom braku s HDZ-om, a s druge strane branio ZERP i ribare.
Ni tijekom javnog sramoćenja, a ni poslije nikom nije bilo jasno tko tu koga ustvari j...,ni kako vrhovni poljoprivrednik može biti onaj koji je tu 'samo zato što je stranka to željela, a ne on.'

Neki dan je jedan od mojih učenika, dečko koji pohađa 8 r.OŠ završio 4. tečaj i na zadnjem satu mi najavio da više neće nastaviti svirati. Važnija mu je u ovom trenutku košarka. Potpuno ga razumijem. Pitao me da što će se dogoditi sad, kad on više neće svirati. Umirio sam ga. Neće se, dakako dogoditi baš ništa. Dugo Selo neće potonuti a grom neće udariti ni mene ni njega.

Ovaj uvod mi je bio potreban da pokušam objasniti da momentalno malo pišem na pollitika.com i da ne mislim da je to netko trebao primjetiti ili da je time pollitika.com nešto izgubila.

Razlog mom nepisanju treba tražiti u krajnjoj gadljivosti političkih tema koje sve nas ovih tjedana zaokupljuju. Neda mi se o tome pisati.

Pa onda malo pogledam preko plota, pa i u Bavarskoj slični problemi. Ako sam dobro pratio, bavarska je vlada donjela jedan od najoštrijih zakona protiv pušenja. I time se ponosila. Pa su došli lokalni izbori i vladajuća stranka je na njima vrlo, vrlo loše prošla. Pa sad rade? Ajde pokušajte pogoditi? Ma ublažuju taj zakon o zabrani pušenja. A kako i oni imaju svoje Sanadere i Hebrange sve se odvija uz kolorit vrlo sličan našem.

Idemo dalje! Nekada je gromoglasna parola imala drugo značenje. Veliki Ivo je uredno obećao opremiti zemlju kako bi je mogao dostojno otpremiti u obećanu zemlju.
Opremiti je značilo između ostaloga i riješiti sporove sa susjedima i pritom zadržati barem minimalno ponosa, odnosno provesti kakav- takav ZERP.
Nažalost, popularna kratica je postalna izraz za Ekološko zaštićeni ribolovni poraz, a 'pojas' se zajedno s ponosom strmoglavio na dno dna Jadranskog mora.
A Joža, čiji popularniji prethodnik i imenjak vjerojatno pred licem Boga i njegove pravdenosti kumi 'Oče, oprosti im jer ne znaju što čine,' izravno se ruga narodu čineći baš sve suprotno od onoga što je najavio.
Za to vrijeme narodni heroj Ivo Lola Ribar (ne onaj Titov prijatelj već ovaj Tuđmanov), panično smiriva paniku, vukući Janšu za jedan rukav, Rehna za drugi, a naciju za nos.
Jedina osoba u zemlji koja trenutačno ne muči Dugobabljanina jest njegov koalicijski prijatelj seljak. On je, naime, pokazao i dokazao velikom gazdi gotovo pasju vjernost uredno zajebavši glasače što su popušili crno-bijelu dramatičnu reklamu koja je prikazivala ribarski i seljački jad.

Ovih dana priča o pojasu nevinosti odnosno ekološko - ribolovnom pojasu došla je do vrhunca zapleta. Tek što su glavne djevice Friščić i Adlešić, nakon točke na štangi, počele naplaćivati svoju vjernost Sanaderu, došao Olli Rehn, europski povjerenik za proširenje, i rasturio ljubavnu idilu Iveka, Jožeka i Đurđice. U ime EU Olli im je tiho na uho šapnuo, bez odustajanja od pojasa nema nastavka pregovora. S jaucima i suzama u očima Ivo, Joža i Durđa počeli su skidati pojas i gaće te ponizno nuditi svoje ribice jadranskim susjedima. Kao i svim djevicama, malo su se brinuli, "kaj im doma budu povedali". Za domaću publiku pripremili su i vikend predstave “Kako poslije pojasa ostati nevin” u izvedbi vodstva stranaka na vlasti. U ponedjeljak će se izaći sa priopćenjem o nevinosti. Plastična kirurgija čuda radi.

Hrvatska politička scena je svojevrstan fenomen. Što nikako ne znači da je i fenomenalna. Naime, političke stanke organizirane su kao loša kazališta. Unutarnja organizacija tih “kazališta” ustrojena je po principu sumnjive moći. Što si sumnjiviji to si u stranci moćniji. Postoji još jedan rezervni princip, “što manje znaš to više slušaš”. Rezervni princip koriste moćnici kako se ne bi trebali baviti prizemnim poslovima “kazališta”. Te poslove za njih obavljaju intendanti. Intendanti koriste jeftine scenarije i režiraju predstave koje publika skupo plaća. Najpoznatiji intendant svakako je dr. Ivo Sanader. On je ujedno i predsjednik udruženja gledatelja i sponzora najveće kazališne predstave u Hrvatskoj. Dr. Ivo igra glavnu ulogu, ulogu Premijera, u predstavi koja se bez prestanka prikazuje na prostorima RH već petu godinu. Povremeno Ivo gostuje po Europskim i svjetskim metropolama sa svojim monolozima.

Ni nakon više od mjesec dana otkako se koalicija HSS/HSLS odlučila prikloniti HDZ-u mediji, odnosno njihovi politički analitičari nisu ponudili odgovor na pitanje zašto se dvojac Friščić-Adlešić okrenuo od opcije za koju su tijekom kampanje i neposredno nakon izbora višekratno tvrdili da im je bliža. Žar s kojim su tijekom tog perioda analizirali svaku njihovu izjavu ili gestu, sve s ciljem odgonetanja kome će se ovi prikloniti, potpuno je zagušen. Druge teme dolaze a ova polako, slučajno ili namjerno, pada u zaborav.

Bio sam među onima koji su, dijelom zbog osobnih spoznaja a dijelom na temelju izvještavanja tiska, bili prilično uvjereni da će se koalicija HSS/HSLS okrenuti SDP-u. Zato sam ponovno prelistao tisak i pokušao pronaći trenutak u kojem se promjena dogodila. Promjena kažem zbog toga što je sve a pogotovo izjave čelnika zeleno-žutih ukazivalo na sklonost lijevoj opciji.

Nakon dugo vremena jedan jak i dobar tekst u Jutarnjem listu - Poljoprivreda tone na razinu 50-ih jer se vodi političkim voluntarizmom - razgovor sa Stipanom Bilićem, direktorom Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede HUP-a o razlozima poskupljenja.
Rast cijena hrane u svijetu, ali i Hrvatskoj ponovno je otvorio pitanje konkurentnosti hrvatske poljoprivrede. Dok se u javnosti loptica prebacuje na trgovinu, visoke marže, skupu sirovinu i sušu, Stipan Bilić, direktor u HUP-u, koji kaže da je jedini plaćeni lobist za poljoprivredu u Hrvatskoj, tvrdi da problem prvo treba tražiti u svom dvorištu. Nekonkurentna usitnjena proizvodnja, politički voluntarizam u poljoprivredi i nepostojanje poljoprivredne politike s jasnim ciljem što se želi, doveli su do pada proizvodnje koja se opasno približava razini iz 50-ih godina prošlog stoljeća.

Evo konačno se konstituirao Sabor, dobili Vladu, povijesni koalicijski sporazum, i možemo krupnim koracima naprijed. Tako su nas barem uvjeravali vladajući.
Ali kao i uvijek, poslije pijanke, boli glava, rastura mamurluk. Tako smo se i mi našli negdje. A gdje?
U zemlji u kojoj je inflacije počela bježat, a rijetki pokušavaju je ulovit. U zemlji, kojoj su zamrznuti pristupni EU fondovi. Kojoj su zaustavljeni pristupni pregovori, jer ne provodi reforme. U zemlji koja ima, a nema ZERP, a opet ima problema zbog tog ZERP-a, kojeg zapravo ni nema.
Pa nije valjda da se sve ovo dogodilo u prosincu 2007. nešto se dalo naslutiti i prije, ali nije nam bilo drago čuti. Neki od nas su čuli i shvatili, ali nisu u poziciji da utječu.
Čuju se izjave naših vladajućih od prije par mjeseci gdje nas se uvjerava, potpuno samouvjereno, da sve te zloguke prognoze, su zapravo zavist i ljubomora na njih, jer oni znaju kako dalje.

Uzurpator je riječ latinskog porijekla a (prema Klaiću) znači
„Osoba koja nezakonito prigrabi vlast, u svoje ruke, ili koja prisvoji tuđa prava, nametnik, otimač, nasilni prisvajač“
Na Wikipediji ćete naći taj pojam kao Usurper , a za one koji vole povijest na istoj stranici ćete naći i listu najpoznatijih uzurpatora u povijesti .

Evo potpisan je konačno, i objavljen, dugo pripremani i pompozno najavljivani Koalicijski sporazum između HDZ-a, HSLS-a i HSS-a. Želio bih potaknuti diskusiju o tome. Svaki je prilog dobrodošao! To, naravno, nije nešto što moramo "odraditi" za par dana.

Program ima ukupno 119 stranica. Puni je naziv: Koalicijski sporazum o formiranju parlamentarne većine i sudjelovanju u Vladi Republike Hrvatske 2007.-2011.. Naziv može zbuniti, jer se uopće ne spominje program buduće Vlade; no on je ipak najobimniji dio Sporazuma.

Sporazum je podijeljen na šest nejednakih dijelova.

I. Uvod (4 stranice)
II. Organizacijsko-metodološke postavke rada (3 stranice)
III. Realizacija koalicijskog sporazuma i koalicijsko usklađivanje (3 stranice)
IV. Prijedlog ustroja koalicijske vlade i pitanja funkcioniranja Sabora (3 stranice)
V. Programski dio (103 stranice)
VI. Završne odredbe (2 stranice)

E moj Joža, a lipo su ti pametni ljudi govorili ...

Al' neće sluša Joža pametne ljude, neće ! Nego on navro sa dr Ivom, navro i ne pušta. I ka' sve su se njih dva lipo dogovorili, ma iljade stranica takoreći napisali, što će i kako će, čovik bi pomislija da bi se moglo cilu Vladu raspustit i samo dat' birokratima da provedu „dogovoreno“.

Al' smrčija se danas Joža. Mrak mu pade na oči. Do glasanja još par dana, a dr Ivo odlučija pokazati zube.

Ne da !

Ne da Čobija ni pod razno ! A jok, „on mi je jedan od najboljih“, veli dr Ivo. Ma može jedino da ministarstvo poljoprivrede podijelimo na dva resora (!!??) pa da Čobi upravlja onim važnijim dijelom, a netko iz HSS-a ostacima.

Prvi dnevnik među lavovima.

Sad kad su pregovori koalicije HSS/HSLS sa HDZ - om u samom finišu može se slobodno reći da je koalicija propustila ostvariti puno bolji rezultat i ostvariti više ciljeva njihovih glasača. Da je Friščić realizirao ranije obećanje da će "prvo razgovarati sa strankom koja osvoji najviše glasova ...... " mogao je dobiti više od onog što je obećao svojim biračima.

Neću špekulirati o tome da li je samom Friščiću i Adlešički srcu bliži HDZ ili SDP. Jasno je koja opcija je bliža simpatizerima, naročito HSS - a. Međutim Friščić se opredijelio za razgovore jedino s HDZ - om. Možda nije ni bio svjestan da će ga Sanader s ekipom uvući u mrežu iz koje se neće izvući jer iz te mreže mogu biti samo izbačeni kad za to dođe vrijeme. Sanader je nametnuo taktiku dugih i "temeljitih" pregovora sa velikim brojem stručnjaka i"debelog" sporazuma. Naravno da je to moralo trajati, trajati i trajati. Sad, 3 dana pred sjednicu Sabora, kad je dvojac vidio što je ostalo od njihovih "čvrstih" uvjeta i zahtjeva moraju potpisati sve što im se da i još moraju glumiti da su postigli veliki uspjeh i da su zadovoljni.

Vijest da su Đurđa Adlešić i Josip Friščić nestali nije još došla u javnost tako da ovaj moj dnevnik ima svojevrsnu ekskluzivnost. Gdje su, pita se javnost, a pogotovo njihovi politički sljedbenici i simpatizeri. Nitko nije naime očekivao da bi ovo dvoje, uoči za njih trijumfalne sjednice Sabora mogli nekud otići, skloniti se daleko od očiju javnosti. I ono što nisu mogli paparazzi uspjelo je meni. Čak ih imam na slici.
Koga dakle zanima gdje je dvoje naših istaknutih političara neka klikom miša poveća ovu sliku. Tu su.

Ako mi ne vjerujete da su to oni izdajem pismene certifikate ili ću otvoriti (naravno uz pomoć Zvone Radikalnog, čim se oporavi od gripe) kladionicu. Pa vi gledajte. A mi ćemo dići lovu od oklada.