Iz socijalističkog realizma Sovjetskog Saveza i njegovih satelitskih država izdvojilo se autentično jugoslavensko samoupravljanje koje je nastojalo umanjiti ulogu države u ekonomiji i ulogu Partije u gušenju sloboda i ljudskih prava. Premda su ta nastojanja bila ograničenog dometa, Titova je Jugoslavija poprimila obrise koji su je naglo udaljili od ostatka socijalističkog Istoka
U Jugoslaviji su komunisti došli na vlast po shemi: prvo pružanje antifašističkog otpora, a potom preuzimanja vlasti. Na Trećem zasjedanju AVNOJ-a 1943 . godine zbačena je monarhija i proglašena republika. Titov Narodnooslobodilački front pojavljuje se kao centralna vlast koja ima moć da vodi zemlju. Radilo se o jedinstvenoj kombinaciji revolucionarnog narodnog predstavništva i monolitne centralne vlasti, bez postojanja opozicije.
Po povratku sa subotnjeg roštilja, reda ćevapa, reda kobasica i piletine, malo svinjetine i kako to već ide na ovim našim prostorima, uspješno porazivši vrijeme i kišu koja je partizanski rokala po strehi nad terasom u gornjoj Dubravi, teško da sam mogao više i primirisati meso. Za večeru: cornflakes preliven jogurtom, još uvijek neomekšale žute pahuljice krckaju pod zubima dok prelazim očima preko sljedećih redaka legendarnog kroničara najbitnijih zbivanja u Lijepoj našoj:
O Titu sam već pisao prije tri godina na ovom portalu. Dilema je bila, i ostala, da li je Tito bio diktator ili političar za kojim se plakalo. Kako god se o Titu pisalo, netko će imati drugačije mišljenje, i zato on ostaje kontroverzna osoba i svojevrsna enigma i njegovo mjesto u povijesti južnoslavenski naroda ostat će još desetljećima tema za raspravu, i konsensusa neće biti. A zašto bi ga i bilo?? Svaka osoba, rođena i djelovala na jugoistoku Evrope i šire, bila je i bit će hvaljena ili osporavana, uzdizana u nebesa ili uvaljana u balkansko blato laži i podcjenjivanja, radilo se ne samo o Titu - sporit će se ovi narodi i oko Andrića, Krleže, Tesle, Hebranga, st. Crnjanskog, Cankara, Rankovića...O Titu, kao stvarnoj osobi, znam relativno malo i pored toga što sam o Titu čitao puno i slušao dosta, a i sam doživio razne zanimljivosti s Titom u vezi. Čuo sam relativno rano, u vrijeme studija, od jedne "buržujke" da je Tito bio "običan hohštapler" a od jednog daljnjeg rođaka koji je radio na Brijunima, da je Jovanka znala obratiti se Titu riječima "Tito, šuti!"
Pisao sam ja odmah nakon što su hrvatski fašisti i klerofašisti počeli sa svojim čekičanjima o potrebi preimenovanja “Trga maršala Tita” u Zagrebu:
http://pollitika.com/zasto-se-antifasisti-trebaju-okupiti-13-12-2008-na-...
a o tome zašto ne bi trebalo mijenjati ime tom trgu pisao sam i uoči održavanja sjednice Gradske skupštine koja je na dnevnom redu imala tu temu:
http://pollitika.com/zasto-trg-marsala-tita-treba-ostati
http://pollitika.com/zasto-trg-marsala-tita-treba-ostati-i
http://pollitika.com/zasto-trg-marsala-tita-treba-ostati-ii
Jučer, 05. 05. 2012., su ponovo okupljeni oko “građnke inicijative” “Krug za trg” ruku pod ruku istupili hrvatski fašisti i klerofašisti uz neke vlastitom sudbinom isfrustrirane gadove poput Ive Banca, koji neprestano pokušava poiedinačno pretvoriti u opće, pa onda nasrće na antifšizam nasrtanjem na Tita kao simbol antifašističke borbe i antifašizma.
Značajno je da je prema tvrdnjama izvjestitelja prvi puta službeno u okviru “inicijative” nastupio HHO, kojega danas vode dva neosporna gada, klerofašist Ivan Zvonimir Čičak i već spomenuti Ivo Banac
Ako u nekoj državi ne postoji stranačka demokracija, dakle demokracija unutar stranaka, demokracije ne može je biti niti u samoj državi. To je hrvatski politički standard koji se na stranačkoj, ali i na državnoj razini, uz male izuzetke, primjenjuje već više od 20 godina. Zbog toga hrvatski politički sustav kronično pati od nedemokratskih postupaka, nedemokratskog izražavanja volje naroda i nedemokratskih rješenja, što je sve skupa dovelo državu u sadašnje stanje političke, društvene i socijalne krize.
Uvod
Uvijek kad se u kolo uhvate hrvatski fašisti, klerofašisti i poklonici zova krvi i tla, rječju hrvatski nacional-šovinisti, možemo biti sigurni da će se iz tog kola roditi nešto za Hrvatsku vrlo “korisno”. Jučer je to bilo “stvaranje države”, “jedintva državne vlasti”, preuređenje Jasenovca, uvođenje “korienskog” pravopisa i sl., pa sve do današnje “građanske inicijative” za promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu u Trg bilo čega.Zanmljivo je da se pritom uvijek poziva na neka “zvučna imena” koja kao podupiru te inicijative , potpisuju peticije ili su i sami njihovi nositelji, tvrdeći pritom da se radi o opredjeljenju većine hrvatskih državljana.
O da, ti isti svojim potpisima pružali su potporu Marku Perkoviću Thompsonu kojemu su “gažena ljudska prava” tako što mu se nije dopuštalo da raspiruje čovjekoljublje u puskoj Areni.
Ne nemam ja namjeru sumnjati u stručnost jednog H. Kačića, D. Rudolfa, J. Pečarića kad je u pitanju struka kojom se bave, ali ne samo da imam namjeru nego i sumnjam npr. u stručnost jednog I. Banca ili J. Jurčevića zato jer ne prihvaćaju činjenice značajne za područje kojim se bave ili su se bavili.
Kako u životu pojedinca, tako i u životu naroda, nastupaju prijelomni trenuci poslije kojih više ništa nije isto, a hoće li po završetku tih procesa biti bolje ili lošije obično ovisi o onome tko je "mijesio tijesto" koje se zove narod.
Hrvatski narod je u novijoj povijesti imao nesreću da su mu ili voljom drugih ili vlastitim pogrešnim izborom na čelo dolazili najgori koji su se u datom trenutku uopće mogli naći.
Usudio bih se reći da poslije bana Jelačića, koji je bio na čelu Hrvatske u jednom takvom prijelomnom trenutku (1848.) i koji je ispravno procjenjivao sve okolnosti trenutka i povlačio prave poteze, poteze koji nisu naciju odvodili u sunovrat, pa sve do Josipa Broza Tita jednostavno nismo kao narod iznjedrili nikoga tog "kalibra".
O da, bilo je silnih zamjerki na račun bana Jelačića, prvo zato što je s hrvatskim trupama ugušio Kossuthovu revoluciju u Budimpešti, a potom zato što je spašavao krunu Habsburgovcima gušeći nemire u Beču, samo on je dobro znao Kossuthove velikomađarske, a time i duboko antihrvatske aspiracije, dok bi abdikacija Habsburga vodila dezintegraciji carevine, a time i Hrvatsku vjerojatno u gubitak državnosti i čvrsti Mađarski zagrljaj.
Rođen sam sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu. Od najranijeg djetinjstva živio sam sa svojom širom obitelji u suterenskom stanu u Podsusedu koji je moja prabaka kao učiteljica dobila od države na korištenje. Nismo imali televizor, već samo neki prastari radio aparat koji je ona donijela iz Krašića. Tamo je kao mlada učiteljica službovala i prijateljevala s tadašnjim krašićkim župnikom Stepincem. Neke od svetih sličica s njegovim potpisom koje sam naslijedio iz tog vremena, čuvam kao obiteljsku vrijednost i danas.
Taj radio bio je moj prvi dodir s muzikom uopće, jer u vrtić nisam išao, a televizor tad još nismo imali.
Kako smo svjedoci ponovnog zanimanja za Josipa Broza, kroz medije, pa i na pollitika .com, odlučio sam u toj temi sudjelovati sa svojim malim doprinosom u vidu pjesme koja mi je maloprije pala na pamet. Kroz stihove sam pokušao dati presjek života po mom mišljenju najkontroverznije osobe svijeta koja je izazivala suze žalobnice, ali i suze radosnice.
U nadi da će te kod kritika biti blagi, unaprijed sam vam zahvalan.
DRUG TITO
Drug je Tito bio ljubičica bijela,
Voljela ga redom Jugovina cijela,
Cijela Juga pamti povoljne kredite,
Kad su guze bile debele i site.
Nu, problem nastaje kad secira se Tita,
Brzo ljudi shvate pozadinu Jugo mita,
Pozadina bješe neslavna i tamna,
Bleiburg, Križni put, dijela su sramna.
I ubojstva, Tito, naručivo bješe,
Ubojice da ga protivnika riješe,
Hrvate je Tito tražio po svijetu,
Da na Goli dođu na dijetu.
U se, na se i podase,
Kruha i igara, za narodne mase,
A 29. novembra i po koje prase,
Formula je to što Tito ju je znao,
Zato u tanjur svoj nikad nije srao.
Narod ga je zvao Građaninom svijeta,
A svijet ga je ispratio s puno pijeteta,
Nu, najviše, ljudi, što volio sam kod Tita,
Ima tema koje su kontroverzne kao što ima povijesnih osoba oko čije uloge u povijesti nije moguće lako stvoriti konsensus. Pisati o takvim osobama znači izložiti se riziku, čak računati i na uvrede onih koji znaju da znaju sve ili misle da znaju sve, voljni ili te osobe uzdizati u nebesa, ili uvaljati u balkansko blato laži i podcjenjivanja.. O Titu, kao stvarnoj osobi, znam relativno malo i pored toga što sam o Titu čitao puno i slušao dosta, a i sam doživio razne zanimljivosti s Titom u vezi.
WER IST TITO? TKO JE TITO?
