Noćas, bolje rečeno, pred jutro, Kaptol je donio svoju konačnu odluku: Idemo do kraja!
Natjerani su na to, preskačući primitivne uvrede koje su primili, ovim neviđenim napadima upravo na ono što su dužni štiti do smrti: Dušu čovjeka i (vjerničku) obitelj. Za Crkvu je i jedno i drugo svetinja koju nikada neće zapostaviti niti će otrpjeti uništavanje tih svetinja. Ni po cijenu vlastitih života!
Poučak: Alojzije Stepinac!
Jovanović, natjeran da provede sotonsku ideju dolazećih vladara svijeta, čovjeka i njegove duše, svojom „ruski traktor“ uljuđenom „diplomacijom“ i prezentiranjem danog mu zadatka digao je na noge cijelu hrvatsku javnost baš kao i Miloševićev govor na Gazimestanu ili još prije toga u Kosovskoj Mitrovici.
Postoji organizacija koja opravdava i štiti zlostavljače i silovatelje djece, organizacija koja sustavno širi mržnju, organizacija koja diskriminira i promovira diskriminaciju i koja je uz to u službi strane države. Ta organizacija zloupotrebljava osnovne ljudske strahove (strah od smrti, strah od intime, strah od samoće) i potrebe (hrana, seks) kako bi nametnula svoju dominaciju i to isključivo zbog ostvarivanja imovinske koristi. Visoki dužnosnici te organizacije i njihovi poltroni se sada osjećaju direktno ugroženima jer su svjesni kako ljudi sve više prepoznaju njihovu uzaludnost i nepotrebnost, njihov zao i zlonamjeran nastup, njihov izmišljen i štetan skup pravila te su svjesni kako je njihova uloga u društvu sve beznačajnija i kako će se to negativno odraziti na njihove prihode i privilegije te raskošan i lagodan život koji vode.
Ove magične riječi - TANDARA, MANDARA, BROČ – čuo sam davnih godina od jedne Novosađanke, koja se ratnih devedesetih godina našla u Beču. Bavila se novinarstvom i imala je dar opisivanja situacija i često je koristila taj niz riječi: TANDARA, MANDARA, BROČ, a da mi zapravo nikada nije objasnila što te riječi znače. Nakon više druženja i slušanja shvatio sam da taj niz riječi ne znači ništa konkretno, nego ga se koristi da bi se označilo nešto kao brojalica, beskorisno lupetanje, riječi čarobnjaka ili vještice, slične ABRAKADABRI, kao neka radnja koja se odvija i na kraju ne donese ništa dobroga, nego se naglo prekine! Poslije se ponovi: TANDARA, MANDARA, BROČ…(nisam siguran da li s „Č ili „Ć“!??) Eto, kada biste me sada pitala što je za mene bila 2012. . godina u Hrvatskoj, kao iz topa bih vam odgovorio: TANDARA, MANDARA, BROČ! Drugim riječima, iako je bilo i velikih događaja protekle godine, bila je to godina „malom čovjeku“ za zaborav – puno meljave, malo brašna, mlaćenje prazne slame, mladi bi rekli - puno klikova, malo koristi, puno FB prijatelja, malo iskrenih, na koje se možemo osloniti, puno očekivanja, malo ostvarenog…
I u ovogodišnjoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja u Kninu nastavljen je trend relativiziranja Domovinskog rata, što se očitovalo u programu proslave, ali i u govorima najviših državnih dužnosnika. Prvi put u obilježavanju proslave sudjelovao je i predstavnik srpske nacionalne manjine Veljko Džakula, što je cijeloj proslavi dalo poseban pečat, prije svega jer je on upitni predstavnik cjelokupne srpske manjine u Hrvatskoj, a potom i po tretmanu koji je dao Domovinskom ratu.
Još koliko jučer su nas uvaženi članovi Pollitike.com koji dolaze iz kruga Katoličke Crkve u Hrvatskoj ili su mu pak vrlo bliski uvjeravali u to kako imovina Katoličke Crkve zapravo nije njena već je imovina župa, odnosno građana koji ju čine te da Sveta Stolica na to kako će se njome upravljati ili, ne daj bože, raspolagati u smislu stjecanja i otuđivanja nema nikakvog utjecaja. Šokantna spoznaja o tome da je čelnik Svete Stolice dekretom omogućio otuđenje imovine hrvatskih građana vrijedne oko 30 milijuna eura najbolje dokazuje koliko ti nisu bili u pravu, odnosno da su župljani ipak miljama daleko od odlučivanja o imovini za koju su nas ti uvjeravali da je njihova. Provede li se ova odluka, što bi značilo da je pravni sustav države Hrvatske za Katoličku Crkvu irelevantan, stvorio bi se presedan na temelju kojeg bi se u daljem mogli rješavati svi imovinski sporovi u koje je uključena Katolička Crkva.
S potpunim predanjem u ruke Božje Providnosti, te s izrazima sinovskog posluha prema Svetom Ocu papi Benediktu XVI prihvatio sam ovu njegovu odluku, kojom me šalje da kao novi zadarski nadbiskup preuzmem upravljanje nadbiskupijom nakon iznenadne smrti mons. Ivana Prenđe. Tako je dosadašnji dubrovački biskup dr. Želimir Puljić započeo svoje obraćanje dubrovačkim novinarima povodom papine odluke o njegovu odlasku na novu dužnost, nakon što je apostolski nuncij u RH msgr. Mario Roberto Cassari, obavijestio javnost o papinoj odluci.
Bio sam obećao da će moj slijedeći dnevnik biti na neku posve drugu temu (pa i pišem nešto o ekonomiji), ali eto naletilo je, gledao sam dossier na HTV i dolje navedeni šmrkavac naprosto me izbacio iz takta.
Danas 24. 09. 2009., nakon (pre)dugog otaljavanja i oklijevanja reprezentativno izaslanstvo od tristotinjak svećenika Kurije IV (kaptolska kurija u kojoj je osnovana prva ćelija ustaškog pokreta u Hrvatskoj) pod vodstvom kaptolskog Velikog meštra kardinala Josipa Bozanića došlo je, ne pokloniti se žrtvama ustaškog logora Jasenovac, nego je došlo lagati na to stratište i obračunavati se, ne s ustaštvom, nego s antifašizmom, komunistima i Titom.
Ako su došli radi toga, nisu trebali ni dolaziti.
Uostalom, postavlja se pitanje i kome su se oni došli pokloniti, kad se nisu udostojali doći ni do "Kamenog cvijeta", spomenika žrtvama?
Rekao je kardinal između ostalog "komemoriranja":
Uzimam si toliko slobode da iako više ne sudjelujem na pollitika.com obilježim barem Dan državnosti. Govor kojeg je jutros izrekao kardinal i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić pogađa "u sridu" pa ga stoga prenosim u cijelosti i to s portala "Jutarnjeg lista".
Zagreb, 25.06.2009., 12:16 | D. Ma.
Predvodeći euharistijsko slavlje - misu za Domovinu u povodu Dana državnosti u crkvi Sv. Marka, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u propovijedi je istaknuo da danas u našoj domovini Hrvatskoj zahvaljujemo Bogu za našu državu i s posebnom zahvalnošću obratio se hrvatskim braniteljima, koji, kazao je, ponekad glasno, a ponekad i samozatajno i tiho, pokušavaju upozoriti na važnost spomena i na opasnost od zaborava.
Evo još jedne u nizu tjednih inventura. Dobar dio prošloga tjedna sam proveo sređujući pollitiku i sustav ocjenjivanja i karme koji je sada dramatično moderniziran i čini mi se da su uglavnom riješene zamjerke na način kako je to dosada funkcioniralo. Najsretniji sam što sam uspio posložiti novi modul za moderiranje komentara koji umjesto da ukloni komentare s lošim (negativnim) ocjenama on iz teksta komentara miče samoglasnike (proces koji se inače zove disemvoweling).
