pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Jesam, ateist sam. I antiteist. I, priznajem odmah, sprdam se mantijama (bez obzira na vrstu), pogotovo ako imaju i smiješene kapice na glavi. Ne govorim o vjernicima, svatko ima nesporno pravo svoj život živjeti kako želi (ne i tuđe živote), nego o onim profesionalcima koji svoju karijeru grade upravo na uzmanju novaca od tih vjernika. Znate, oni koji su to čak i automatizirali. Ekrančić, slot za kovanice i lampica koja glumi svijeću - ne piše da li ima i zvučni "ka-čing" efekt ili se očekuje od vjernika da to kaže.

Jutarnji piše kako su "ateisti sluge paklene tmine". Kao deklarirani ateist "novog vala" (javno se i otvoreno suprotstavljamo zaglupljivanju u ime religije), to nalazim zapravo patetično smiješnim, osim jednog dijela koji je brutalno opasan:
“Misterij zla, moć tmina” u naše se doba očituje u “još podlijim i opasnijim oblicima”: kroz opredjeljenja “od ateizma koji se povodi za znanošću do predstavljanja takozvanoga moderniziranoga ili postmoderniziranog Isusa”.
Apsolutno me ne zanima što on misli o Isusu Nazarećaninu, lažnom Kristu po vlastitoj svetoj knjizi (Matej 1:23), ali kad jedan vjerski fanatik proglasi znanost za zlo, tome se treba suprotstaviti.