Ban Josip Jelačić živ i kao spomenik nagledao se svašta na glavnom zagrebačkom trgu koji je desetljećima nosio ime Trga Republike – za nas nekada Zagrepčane, bio je to samo Trgač! Pamtim Zagreb iz boljih dana, primjerice iz vremena Univerzijade kada su mojim „belim gradom“, „ljepotanom na Savi i ispod Medvednice“, i tom prilikom preuređenim Trgačem šetale brojne skupine sportaša iz cijelog svijeta, kada se sportski borila mladost na stadionu u Maksimiru i drugim sportskim borilištima.
A danas, 7 travnja 2013??
Danas je Svjetski dan Roma, danas je i Jom Hašoa, dan posvećen Židovima žrtvama Holokausta: nekada se za Jom Hašoa pred Mojsija (kipara Augustina Augustinčića), na Mirogoju polagali vijenci, TV kamere su bile uključene…I Romi, i Židovi, i mnogi antifašisti platili su drugačija krvna zrnca i svoje antifašističke poglede umoreni od naci-fašista u ludilu II svjetskog rata 1939. - 1945.
A danas 7. travnja 2013.?
Ne govorite mi ništa protiv Poljaka,
osobito ne protiv Poljakinje koja ljubi.
Mi nećemo zaboraviti Auschwitz-Oswiencim,
ni one koji su od nas okretali glave,
ponajmanje prugu što za Birkenau vodi.
Mi nećemo pristati na križeve i samostane,
sred ili pored logora smrti,
no, uzet ćemo za ruku Poljakinju ustreptalu,
i poći u kino gdje glazbeni film se vrti.
U kinu na na bečkoj periferiji filmovi se daju,
za one koji govore "Gestensprache",
film o rocku i zvijezdi Chucku Berryju.
Film će gledati samo nas šestero,
s kino-operaterkom sedmero,
ako oduzmemo moju Poljakinju i mene - petero.
Mi smo imali vlastiti film nadahnuća,
repriza kojeg je nemoguća.
Film pored filma, kao koji puta ranije,
u zadnjem redu, u mraku
virovitičkog kina, u "Domu armije".
x x x
Gledala me očima srne,
upijajući riječi, sposobna da uči,
snena, mirna, ležerna,
s koljenima na prednjim sjedalima,
s rječnikom, papirom i olovkom u ruci,
i na čudnoj muci -
što hoće ovaj od mene o fluidu i struji govoreći,
što me pita za vraga i anđela,
što mi crta note po papirima,
