pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prvi izbori kojih se sasvim svjesno sjećam bili su oni 1953. ili možda 1954. Zašto? Objasnit ću na kraju dnevnika.

Bila su to olovna vremena. Još uvijek su nestajali ljudi. Preko noći. Samo se krug onih koji nestaju proširio. Uz bivše „pripadnike neprijateljskih formacija“, došli su i „unutrašnji narodno neprijatelji, saboteri i mačekovci“ ,“reakcija svih boja“, „ib-eovci“ ,“đilasovci“ itd.itd.

Partija je sve držala strogo u svojim rukama. Zagreb je bio praktički pod opsadom jer se u njemu nalazilo nekoliko velikih kasarni punih vojske. Mnogih kasarni danas više nema.

Bilo je to vrijeme kad je narodna milicija još uvijek patrolirala gradom na konjima. Isto to je činila i vojska. Na prostoru između Ulice Republike Austrije i Ilice bila je ogromna kasarna, ograđena visokim, zidanim, zidom i u njoj je bila smještena jedna konjička jedinica. Od tuda su dnevno izjahivali u kontrolu po Zagrebu i okolici.

Prije nekoliko dana sam počela pisati komentar ali mislim da tema zaslužuje više i sve skupa ostavih za neki novi post. Pa eto ga. (na brzinu, imam još samo jedan slobodan dan!)

Radi se o komentarima ispod teksta Odgovor na komentar Ive Prpić među kojima se (za moj ukus) prečesto spominje riječ - licemjerje.

Prema wiki, licemjerje se definira kao postojanje dvostrukih mjerila, jednih za sebe (odnosno neku odabranu "elitu"), a drugih za ostatak svijeta.

Sigurno ste primjetili da je sama riječ popularna zadnjih dana. Popularnija od Nives Celzijus. (inspirirala me tema dana na novoj). Zahvaljujući političarima i kampanji. Nekako mi se čini da im se sve svodi na prokazivanje licemjerja. Naravno, tuđeg. Toliko promoviraju licemjerje da se čovjek zapita da li je prije njih postojao. Ili je ipak samo riječ o dijelu definicije u zagradi – postojanje mjerila za odabranu 'elitu'.

Za primjer citiram esperanzu koja u