Tagovi

curo lijepa kako živiš?

CURO LIJEPA KAKO ŽIVIŠ?
bez sata živim, kako živiš BEZ sata? vanVremenski živim, zar živiš i bezTežinski? apsolutno NE,

težinu pomno pazim, odijevanje modno pratim

vanVremenski
šetam
pričam
šapćem
pijem
ljubim

uvijek jesam samo svoja nikad tuđa

<> <> <>

MORAO SAM

morao sam sebe uvući u uniformu BEZ srca

i pucati morao sam

i ubio sam drugu uniformu

iz druge uniforme izlazila je krv

ubijena uniforma ubila je čovjeka

<> <> <>

TRAŽE JEDNAKOST

NE sposobni, a zašto traže jednakost sa sposobnima?

oni koji stvaraju kap, a zašto?

hoće biti jednaki s onima koji stvaraju slap?

<> <> <>

OTUĐEN JESAM

osamljen i otuđen jesam

od svakoga
od svega

jesam li tako objektivniji?

sebi kreativniji? drugima korisniji?

<> <> <>

PASTIRSKA PRAVILA

šefovima vrijede još i danas pastirska pravila iz stadija sisavaca, stoke i stada

ali šefe, kad ćeš razumjeti?

ljudi jesu sisavci, ali DANAS

ljudi nisu stado, čovjek nije stoka

<> <> <>

CILJA AKO NEMAŠ

cilja ako nemaš, ako živiš prazninu bez cilja

praznina otkriva šalu i zabavu kao cilj

Anarhija - sasvim ponizno par crtica

O anarhiji kao ideologiji, načinu života, organizaciji društva ili jednostavno igraonici snova o prirodnijem, pravednijem, egalitarnijem, zdravijem prisustvu i odnosu Homo sapiensa na planeti Zemlji, je do sada napisano toliko toga iz pera tolikih ljudi, od kojih su mnogi genijalni umovi, da se uistinu čini bezobraznim ili barem nepotrebnim drznuti pa pokušati sam nešto napisati. Jer jedno je sigurno, ništa novo neće pročitati bilo koji slučajni namjernik koji naleti nesrećom baš na moju litaniju naslovljenu kao "Anarhija". Unatoč tome, jedna stvar je paradoksalna, naime relativno teško je naići na smislenu kritiku anarhizma i anarhističke misli, barem putem mainstream izvora informacija gdje se spominjanje "anarhije" ili "anarhizma" mahom veže za negativan kontekst u kojem blaženi "red", proizvodnju, gomilanje kapitala, devastaciju prirode i represiju države narušavaju ekstremisti željni "nereda, bezvlašća, kaosa" odnosno jednom riječju - "anarhije". To što takva tvrdnja apsolutno nema veze s zdravom pameti, ne predstavlja poseban problem preovladavajućem stavu o anarhiji kao nečemu izrazito negativnom.

O „jednakosti pred zakonom“

.

Ljudi u suvremenom (zapadnom) svijetu vole „misliti“ (misliti je kurac znati) kako je jedan od najvećih dosega suvremene „demokracije“ i „pravno uređenih“ društava jedan (doboko nenormalan) postulat koji glasi: „svi su pred zakonom jednaki“. I ministar, i premijer, i sudac, i klošar koji pije pivo u parkiću, i kamiondžija, i ribar, i vojnik i policajac – svi smo „mi“ jednaki pred zakonom. Ako običan šljaker pregazi pješaka vozeći pijan, i ako to napravi i premijer – i jedan i drugi idu na sud, i oba će vjerovatno završiti u zatvoru zbog svog zločina.
To se smatra velikim civilizacijskim dosegom, velikim uspjehom, i vrlinom tzv. zapadnih demokracija.

Pustimo pritom u stranu što je ta izjava, tj. ta formula: jednakost pred zakonom“ utopija, tj. idealtip, fantazija koja je neostvariva u potpunosti.
Štoviše, pođimo od radne hipoteze da svi zaista jesu jednaki pred zakonom, i da svi zaista imaju „isti tretman“. Formalno dakle, to je tako - svi smo jednaki u očima zakona.

Postoji velika mogućnost da svi oni koji misle kako je „jednakost“ pred zakonom normalna i poželjna pate od retardacije.

Zatvaranje JOTa, javna rasprava i dobra komunikacijska praksa

Kako otvoren sustav može biti zatvoren? I jeli onda taj sustav zapravo zatvoren?

Možemo to reći, no logika otvorenosti ipak ostaje.

Poveznica je jednostavna logika liberalizma, a to je netolerantnost prema netolerantnom. Ili pak osnovna logika slobodnog softvera – nemješivost slobodnog i zatvorenog koda.
Preciznije, tek distanciranjem od svojeg suštinskoga antipoda, liberalizam postaje politička opcija, a slobodni softver održiv projekt.

Dok procesi nisu jasno distancirani od svojih antiteza, isti nemaju razlučenu suštinu i de facto ne postoje. Ista stvar je i sa jotom. Tek distanciranjem od zatvorenog ideološkog sustava, JOT postaje živa politička opcija.

Što JOT politički definira, osim medija javnog, otvorenog, transparentnog komuniciranja? Preciznije, koje su posljedice takvog javnog, otvorenog i transparentnog komuniciranja?
Zbog medija koji osigurava jednakost sudionika političke rasprave, svako postavljanje malog pijedestala osobne uzvišenosti i nejednakosti, praktično se pokazalo neodrživim u sustavu JOTa. Princip komunikacije kroz sustav nejednakosti predstavlja kontraindikaciju za slobodni komunikacijski sustav kakav je JOT.

Kraj (pred)povijesti?

Zanimljiva je kroz povijest gotovo opća sklonost proglašavanja kraja povijesti. Dominantna društvena praksa nekog povijesnog trenutka živi se kao ono napokon dostignuto apsolutno Dobro, a njena deskripcija (teorija) štuje kao konačno spoznata Istina. Teoretičari kraja povijesti naše epohe uprli su, svom silom opravdati dva glavna modela sadašnje društvene prakse – kapitalizam i predstavničku demokraciju. (Namjerno ne želim reći „suvremene društvene prakse“, jer suvremeno nije ono naprosto sada, nego ono sada inspirirano iz budućnosti)

Kritički pristup onom praktičnom i teorijskom „sada i ovdje“, međutim, u svakoj epohi, pa tako i našoj, Dobro raskrinkava kao „korist jačega“, a Istinu kao puku apologiju.

Pravednost je temeljna društvena vrijednost – conditio sine qua non dobra života u zajednici.

O filozofiji demokratskoga relativizma

Ono što se često pogrešno interpretira jeste da se ideji demokracije pristupa tehnički, kao pravo većine (50%+1), što samu suštinu demokracije duboko podriva i uzrokuje čestu smjenu formalnog demokratskoga sistema drugim sistemima i to što je apsurdno kroz samu formalnu demokraciju.

Tako se danas praktički svaka stranka i osoba formalno samoproglašava demokratskom, te tako obezvrijeđuje njezinu snagu , preciznije ukazuje na slabu definiranosti samoga pojma.

Suština demokracije je u filozofskom relativizmu iz kojeg proizlaze i vrijednosti demokracije (sloboda govora, jednakost, opća participacija). To znači da osoba koja priznaje demokraciju u startu priznaje i svoje neznanje, odnosno daje za mogućnost drugoj strani da je u pravu unatoč osobnom neslaganju.

Osobe pak koje znaju da su po definiciji u pravu (po bilo kojem slučaju), prirodno teže ka antidemokratskom, autoritarnom filozofskom sustavu, te one po definiciji hine demokratičnost.

Uhapsite Benedikta!

Papin posjet Ujedinjenom kraljevstvu umjesto euforije i narodnih nosnji docekuje jedino rastuci gnjev i opca apatija.

Prodaja ulaznica za evente s papom toliko je niska da izjave nadbiskupa Nicholsa o tome kako se katolici “izrazito“ vesele dolasku velikog vodje ne djeluju nimalo uvjerljivo. Aktivisti su upozorili pontifa da ce ga na njegovoj “povijesnoj“ posjeti docekati prosvjedi. Ono sto je u Hrvatskoj nezamslivo – jer ona docekuje papu iskljucivo s enormnom kolicinom opce patetike i idolopoklonstva, kao hodajuce bozanstvo, bez rijeci kritike i opozicije – potpuno je ocekivano i normalno u drustvu koje od malena djecu uci da razmisljaju za i protiv, kriticki misle i ne prihvacaju zdravo za gotovo propagandu medija, vlasti, religije ili nekog treceg. Na dan smrti Ivana Pavla II, BBC je prenosio niz emisija u kojima se raspravljala ostavstina dugovjecnog pape, ukljucujuci ostru kritiku politike prema kontracepciji koja pogoduje sirenju HIVa u Africi ili pravima homoseksualnih osoba. Kritika crkve u Velikoj Britaniji je prirodna refleksija sekularnog drustva sklonog javnoj raspravi.

Peter Thatchell, dugogodisnji aktivist i glas pokreta “Protestirajte protiv Pape“, elaborirao je kako smatra da je licemjerno da vlada razvije crveni tepih za dolazak poglavara ciji stavovi o svecenicima zlostavljacima, sigurnom seksu, tretmanima neplodnosti i pravima homoseksualnih osoba nisu u skladu s britanskim civilizacijskim normama. Ne samo da se s Benediktom ne slaze sekularni dio drustva – prema aktivistima, znacajni broj katolika u Britaniji ne dijeli stavove poglavara Katolicke crkve.

Bankenštajn Napokon Pred Licem Pavde

Međunarodni Krivični Sud: 'Mi Ljudi Protiv Banke'

Jednaki

Jednaki

Demokracija je stanje uma i kulture društva. Društvo u kojem funkcionira dvostruki moral (stoka i vukovi), gdje je najnormalnije pognuti glavu pred moćnijim, jer ne postoji ništa što bi štitilo niti temeljne vrijednosti društva, u takvom društvu nema demokracije.

Demokracija tako deklarativno možda i postoji, baš kao što je demokracija postojala u Iraku za vrijeme (ili poslije) Saddama, no to je samo prazna riječ na papiru, baš kao i Ustav, baš kao i bilo što drugo u društvu prevare, laži i nasilja.

Hrvatska je društvo u kojem je ideja JEDNAKOSTI (okosnica demokracije) nešto realno nepostojeće. Prolazi Hrvatska kroz "tranziciju", no stvari ostaju iste. Nepisana pravila ostaju ista, politički monopol je jedino zamijenio politički oligopol, suština je ostala ista.

Kasta moćnika za koje licemjerni zakoni ne vrijede, kasta marve nad kojima se vrši svaki oblik terora (institucionalnog, parainstitucionalnog, vaninstitucionalnog) pogotovo ukoliko marva uđe u prostor koji je uzurpirala kasta moćnika.

Ni crven, ni žut, ni zelen, ni plav, već demokrat i samo demokrat.

Koliko mogu primjeriti, malo ljudi s kojima sam raspravljao o politici ima i intuitivan pojam o samoj suštini ideje demokracije. Dok je to relativno prihvatljivo kod političkih ovaca, čini mi se da je stvar apsolutno neprihvatljiva kada govorimo o osobama koje se žele politički osvijestiti.

Suština ideje demokracije naime nije vladavina većine, već vladavina jednakih.

Ljudi s jednakim pravima, jednakim mogućnostima, jednakim opcijama, jednakim slobodama.

I tu već nastaje problem, s obzirom da se radi o temeljnim ideološkim postavkama koje svi ne dijelimo. Dapače, većina ljudi u Saboru nemaju nikakve veze sa razumijevanjem ideje demokracije.

Većina pollitičara isto tako nema veze s idejom demokracije. Sama pak APSOLUTNA uvjerenost u ispravnost svojih političkih stavova i pozicioniranje u poziciju nejednakog (docirajući) je u suštini nedemokratska.

Novi dnevnici

  1. Neka institucije sistema rade svoj posao od Weteran komentara 1
  2. monoKracija hoće li ugroziti RH? od aluzija komentara 0
  3. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 116
  4. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 51
  5. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 46
  6. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  7. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  8. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  9. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  10. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  11. Vargate od Weteran komentara 16
  12. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 70
  13. ona i mi od aluzija komentara 0
  14. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  15. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 89
  16. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  17. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  18. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 60
  19. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  20. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 154
  21. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  22. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  23. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 209
  24. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  25. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 3103
  • Bigulica
  • bube
  • dinamitd
  • Foma Fomič
  • indian
  • Laganini
  • lunoprof
  • marival
  • vjetarsjuga
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 11
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom