NB.
Da ljubitelji velikosrpstva ne bi mislili da sam zaspao i da sam ih pustio na miru da sanjaju o njihovim mitovima, evo jednog novog priloga na tu temu. Naravno, ne preporučam srčanim bolesnicima, jednostavno preskočite ovaj dnevnik, ali za svaki slučaj mu dajte minus. To jedino znate.
Zahlađeni odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije koji su nastupili nakon što su ultranacionalnisti na čelu s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem pobijedili na posljednjim izborima ušli su u novu fazu posjetom potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića Zagrebu. Visoki srbijanski dužnosnik sastao se s hrvatskim državnim vrhom kako bi se udarili temelji za poboljšanje odnosa opterećenih nerioješenim problemima iz Srpsko-hrvatskog rata koji se u Hrvatskoj naziva Domovinski rat, a u Srbiji se praktički svodi na građanski rat u bivšoj Jugoslaviji.
Ovih dana patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej izjavio je u povodu mogućnosti da Papa Benedikt XVI iduće godine posjeti Srbiju kako misli da za to još nije došlo vrijeme, jer se prije dolaska u Srbiju mora ispričati zbog Jasenovca. „Možda bi isprika Katoličke crkve za zločine u Jasenovcu bila gesta koja bi ulila nadu da se tako nešto više nikad ne će ponoviti. Ipak, možda bi korisniji od isprike bio dijalog i susret u kojem bi se pozabavili poviješću i potvrdili da su se tamo dogodili tragedija i zločin. A zločin je zločin, ma tko da ga čini“, naglasio je Irinej.
Uistinu Hrvatska ima ovih mjeseci daleko ozbiljnijih tema kojima se treba baviti – stiže rujan 2012., turistička sezona ipak pomalo ide kraju, roditelji kupuju knjige i ne baš jeftine bilježnice i drugu opremu za školarce, studenti koji namjeravaju studirati ili upisuju novu studentsku godinu, traže smještaj u sveučilišnim središtima, pred kućama se slažu cjepanice koje će uskoro biti piljene u komade drva za zimske peći, broje se oskudne kune da bi se namirilo ljeti pristigle račune, pogledava se sa zebnjom na tržnicama hoće li se i koliko ovogodišnja katastrofalna suša odraziti na cijenu namirnica, političari nas tješe da Hrvatska neće doseći 400 000 nezaposlenih… Još se ne pita gdje su ta novootvorena radna mjesta, natječaji i fasadizacija zgrada, gdje su rezultati tog bombastično najavaljivanog „mini new deala“, gdje je ta prva lopata za projekt „Zagreb na Savi“ ? Umjesto toga, Zagreb je umalo postao Napulj, nagomilana smeća i bez svijesti o tome da kuća koja ni svoje smeće ne zna pospremiti, zapravo sve više sliči na svinjac, a sve manje na grad u kojem se ugodno živi.
Gospodin “Vukovar je izdan“postaje glavni urednik HRT-a?
Domagoj Novokmet je novi v.d. ravnatelj HRT-a, jer je dobio podršku Odbora za medije.
U njegovoj (?) planiranoj kadrovskoj križaljci Maja Sever postat će urednica deska, urednica vanjske politike bit će Elizabeta Gojan, urednici informativnoga programa Robert Zuber i Sanja Mikleušević-Pavić, a mjesto glavnoga urednika zauzet će, zamislite, glavom i bradom gospodin “Vukovar je izdan“ Zoran Šprajc.
Ovim, a i planiranim promjenama, Zakona o HRT-u, zbog kojih je RH kritizirana od strane Europske komisije, politika će opet odlučivati o medijima i HRT će nastaviti biti politička igračka kojom će medijski manipulirati.
Tako će bezlični i unjkavi „mladac“ D.Novokmet poslužiti u dolasku „gospodina“ -“Vukovar je izdan“, kao glavnoga urednika „hrvatske dalekovidnice“.
Ta „persona“ je sebi uzimala za pravo da dnevnik HRT-a tretira kao svoju osobnu političku emisiju i prčiju, svojim perfidnim i ciničnim komentarima, te podmuklim podmetanjima i osobnim analizama borbe za Vukovar u suradnji s neprijateljskim generalom.
Obavještavam članove i čitatelje portala Pollitika da je u Republici Hrvatskoj od saborskih izbora u prosincu 2011. godine poskupila struja za 20%, plin za 22%, da je gorivo poskupilo 15% , da je PDV povećan sa 23% na 25% i da je predsjedniku Republike ostala povlaštena mirovina jer on simbolizira državu.
Kaže prvi potpredsjednik Vlade da je zapravo struja po domaćinstvu poskupila 40 kuna a plin 33 kune.
Za koji dan će izdati službeno priopćenje da su se prevarili i da je jedna neodgovorna službenica, imenom gđa Manda Santrić, u ministarstvu gospodarstva nenamjernom greškom krivo pretipkala prijedlog i obrazloženje ministra jer se zapravo radi o poskupljenju ne po domaćinstvu nego prema članu domaćinstva. Vlada je greškom službenice dovedena u zabludu ali je odluka već objavljena u Narodnim novinama pa se ne može povući.
Na svu sreću hrvatska Vlada radi u interesu građana ove zemlje. Šta bi bilo da ne radi?
Živio Blajburg, t-com, venezuela, Jasenovac, partizani i njemci, boško buha, vatikan, desnica, lijevica, svemirci,Vatikan....
Ivo Josipović je na predsjedničkim izborima pobijedio zahvaljujući glasovima antifašističke Hrvatske, ponijete njegovim „pedigreom“ i prilično vještom retorikom pohvale antifašističkoj borbi i decidiranoj izjavi kako on „neće ne Bleiburg sve dok se tamo prešetavaju spodobe u crnom“.
A onda malo poslije „slikanja“ u Jasenovcu, evo ti našeg El Presidentea na Bleiburškom polju gdje polaže vijenac „nevinim žrtvama“ na mjestu gdje nije bilo nikakvih, a najmanje nevinih žrtava.
Čovjek bi zaključio da su se upravo „spodobe u crnom“ prestale tamo prešetavati, kad li ono vidimo da nije tako, jer su i na ovogodišnjoj „komemoraciji“ bili u nezanemarivom broju.
Predsjednik Josipović nastavlja s potezima koji već na početku njegova mandata ukazuju na upitnu sposobnost obnašanja funkcije predsjednika države, ili da se, da ga donekle amnestiramo, okružio potpuno nekompetentnim savjetnicima. Ipak, ako ga savjetnici loše savjetuju, njegova je riječ posljednja, što znači da pogrešno procijenjuje značaj svojih državničkih odluka.
O takvom se slučaju radi njegovom odlukom da ne otputuje u Poljsku, kako bi odao počast tragično nastradalom poljskom predsjedniku Kaczynskom. Za predsjednika Josipovića ne može biti nikakva isprika vulkanski pepeo koji je blokirao zračni promet nad većim dijelom Europe. Zagreb se nalazi u srednjoj Europi, gdje su sve destinacije relativno dostupne drugim prijevoznim sredstvima, ako se ne može koristiti zračni prijevoz. To je uostalom demonstrirao slovenski predsjednik Danilo Tuerk, pa ne stoji opravdanje da je Ivo Josipović morao otkazati odlazak u Krakovu zbog prometnih problema.
Dvije su važne nelogičnosti koje proizlaze iz ovakvog odnosa Republike Hrvatske, a posebice njezinog predsjednika, prema odavanju počasti poljskom predsjedniku.
Samo vi napadajte Goldsteina!
Toliko otrovnih i neutemeljenih stavova, ako je i od "Glasa Koncila", previše je! A i komentari publike su, nažalost, na istoj ili sličnoj razini. Tu i tamo nađe se koji nepristrani čitatelj, poznavatelj teme i nađe pokoju riječ razumijevanja za otvoreno pismo Goldsteina kardinalu Bozaniću, objavljenom u Jutarnjem listu, a povodom njegova posjeta spomen području Jasenovac. U pismu se tvrdi da je "zamisao velikoga hodočašća samo napola ostvarena" odnosno da je kardinal Bozanić "došao do pola puta"!
Puno je slova otipkano na ovu temu – na ovem portalu, sudjeloval sam komentarima na svima i došao do zaključka da još nije priča u potpunosti dotakla katarzu, a da bi mogla poslužiti kao prosvjetljenje budućim vremenima. Obzirom da bi takav komentar bil predug procijenil sam da taj komentar bude nova tema kak pokušaj doprinosa zaokruživanja Bozanićeva “team-buildinga” u Jasenovcu – Jasenovcu na pol puta.
Willy Brandt ni imal ama baš nikakve veze s nacistima, naprotiv suprotstavljal im se kolko je god mogel, a mogel je puno manje od ovdašnje Cerkve, pa opet je otišel kleknuti u varšavski geto. Imal je, dakle, dovoljno hrabrosti preuzeti moralnu odgovornost i drugih, svojih sunarodnjaka koji su se predali amuku ubilačke mržnje. A hrvatski Katolički kler se poslije desetljeća i desetljeća pojavila u Jasenovcu da kukavički izjavi kako ne želi preuzeti ni vlastitu. Ali, pustimo Brandta. Samo su naivni mogli pomisliti da ovdašnji Crkveni kler može domašiti njegovu moralnu visinu.
Iako sam već bio osmislio serijal (Ljudi i institucije) nekako osjećam potrebu da ga započnem s nekoliko riječi o najaktualnijem događaju, o istupu Kardinala Bozanića prigodom do sada najvažnije (i najmasovnije) posjete najviših crkvenih dostojanstvenika Jasenovcu - toj (da se poslužim Stepinčevim riječima) „sramotnoj ljagi na obrazu Hrvatskog naroda“. No priča nije o Bozaniću nego Crkvi kao instituciji, pa i sam termin Kardinal (kojeg ovdje upotrebljavam) uzmite općenito, kao izraz Crkve institucije, i njenog najvišeg pastira kao najviše institucije unutar crkvene institucije.
Nesporno je da je ovakva posjeta bila nužna i uvijek dobrodošla (po onoj "bolje išta nego ništa") - događaj kojem se može uputiti jedan jedini ozbiljniji prigovor, da je bila previše zakašnjela - i baš to je to - "grijeh propusta". Ta neophodna gesta najvišeg vodstva Crkve u Hrvata je neopravdano zakašnjela ne samo gledajući trajanje nove hrvatske države, nego možda još više prije toga, u endehazijsko pa komunističko vrijeme, kad je takva gesta daleko više nedostajala, i koja nam je kao naciji možda moglo uštedjeti mnogo nevolja, nesporazuma i nesreća.
