Posljednji događaji oko Hrvatske televizije i u njoj samoj ukazuju da je na najvažnijem javnom mediju u državi prevladao boljševički mentalitet i totalitarna isključivost. To je posljedica nadzora mješavine neoboljševičke i neoliberalne politike koju provodi Kukuriku koalicija na čelu sa SDP-om još uvijek ideološkim zatočenikom svoje komunističke prošlosti. U doba stvaranja hrvatske države Hrvatska radiotelevizija bila je jedan od važnih stožera u borbi za slobodu, demokraciju i neovisnost hrvatskoga naroda. Tada je njezin prvi ravnatelj Tonći Vrdoljak možda pretenciozno lansirao krilaticu o HRT-u kao „katedrali hrvatskog duha“.
Današnji prosvjed počeo je... skoro pa bez ljudi. Možda sto, dvjesto ljudi, jedan s megafonom izvikuje rutu – nešto prilično uobičajeno. Kreće se, do Trga nas ima 500. Prilazi frend i priča kako je vidio da GO HDZ Trešnjevka slavi 21. godišnjicu u hotelu Panorama. Nitko nema mobitel za spajanje na net –zovu se frendovi uz kompjutere. Potvrđeno. Objašnjavamo to vođama s megafonima – ali da što manje govore rutu, da novinari ne prenesu prerano. Kreće se Praškom, Zelenim valom prema zapadu. Većina – iako malobrojni i iako nisu sigurni gdje točno idu – urla iz sve snage, jedan od bučnijih prosvjeda. Savska, Jukićeva, Žajina. Prilazi mi veseli stariji obrijani branitelj u crnom i upozorava me da će mi kičmu slomiti ako HDZ-ovci nisu u Panorami :) Sad već i ja u sebi bacam tihu molitvu da nisu odgodili skup. Dolazimo, stacioniramo se pred hotelom. Nema puno ljudi, moja procjena 300-400, ali se urla kao da nas je 5000. Najzad se shvatilo gdje je dvorana, HDZ-ovci se naviruju preko zastora. Preko prijatelja u dvorani netko dobiva podatke tko je sve od poznatijih unutra. Izvikuju se imena, tada se pojavljuje gosp. Sever (sindikalac) koji kupuje u DM-u, skandira mu se pogrdno, ne želi izaći van.
Kao što vjerojatno znate, nakon nekog vremena raznih tračeva došlo je danas do rekonstrukcije Vlade. Mediji su prepuni toga što i kako se desilo, tko je znao a tko je iznenađen, te koga je rekonstrukcija zahvatila a koga pustila na miru. No, ima nekoliko elemenata priče koji su čini mi se promakli a koje smatram bitnima pa eto prilike da ih nabrojimo i spomenemo.
(One Splićane koje ovo ne zanima upućujem da bace oko na "Pitanja iz publike", točka broj 5)
U četvrtak, 29.10.2009, stigao mi je mail:
Udruga Moj glas poziva Vas na tribinu "Građani i politika - prvih 100 dana rada nezavisnih zastupnika u Gradskoj skupštini" u ponedjeljak, 2.11.2009. godine od 19 sati u Društvenom centru "Kino Mosor", Kralja Zvonimira 63.
Nakon uspješnih aktivnosti prije i tijekom lokalnih izbora u Gradu Zagrebu, nastavljamo s nekoliko novih aktivnosti vezanih uz promicanje građanske političke kulture.
Kako bi građane kontinuirano održali informiranima o radu gradske skupštine Grada Zagreba zadovoljstvo nam je pozvati Vas na tribinu na kojoj ćete imati priliku susresti se s pet nezavisnih zastupnika Skupštine te s njima diskutirati o njihovu dosadašnjem iskustvu i radu u Skupštini kao i planovima u skoroj budućnosti.
Gosti:
1. dr. Velimir Srića
2. dr. Josip Kregar
3. Josip Hren
4. Vera Petrinjak-Šimek
5. dr. Zvonko Maković
Cilj nam je ovakvim tribinama educirati i potaknuti građane na mogućnosti sudjelovanja u donošenju odluka na lokalnoj razini te tako povećati utjecaj društva u procesima donošenja raznih javnih politika.
Politiku sam do sada uglavnom promatrao iz daljine, pa sam ovaj put odlučio otići i poslušati što uvaženi zastupnici Srićine i Kregarove liste (u daljnjem tekstu: nezavisni zastupnici) imaju za reći, te ovdje prenijeti što je sve rečeno na toj tribini.
Svi su pobjednici!
Prvi krug lokalnih izbora je za nama. Svi su pobjednici, nema gubitnika. Iz HDZ.ovog tabora poručuju kako je njihova stranka pobjednik lokalnih izbora, te bi da su sutra parlamentarni izbori prošli bolje nego na prethodnim izborima. Zoran Milanović je zadovoljan rezultatima i najavljuje početak borbe za pobjedu na parlamentarnim izborima.
Još jednom su građani pokazali da zaslužuju vlast koju imaju ( bila ona dobra ili loša ) jer je situacija na vrhu pojedinih gradova i županija ostala ista. Što bi to trebalo značiti? Svi su zadovoljni dosadašnjim radom vladajućih ili su svi previše lijeni? Istina je kao i uvijek negdje između. Odaziv od 30% jest pravi pokazatelj koliko smo zapravo zaglibili u vlastitu glupost. Razmišljanja poput ˝Moj glas neće promijeniti ništa˝ ili ˝Ionako su svi isti˝ glupe su isprike za napuštanje jedinog legitimnog i pravog načina krojenja vlastite budućnosti. Kukati kako nije dobro u životu i onda na dan izbora kada imamo priliku nešto promijeniti ostati kući govori samo za sebe.
Ivo Sanader kao Hans Christian Andersen.
Kako se približava „dan D“ za lokalne sredine, i kako su mediji prepuni predizbornih kombinacija i propagande, zapela mi je za oko zanmljiva podudarnost – između lokalnih izbora u gradu Zagrebu 2009. godine i predsjedničkih izbora 2000. godine postoji izuzetno velik broj sličnosti. Evo, prosudite sami:
Predstavljajući jasena mesića i koalicijsku listu za Zagreb Sanader je rekao da je Sdp-ova politika pogubna i citiram: “ Koja je htjela izbaciti vjeronauk iz škola..Kome smeta vjeronauk u školama..dame i gospodo, to vas pitam..!”..
Friščić poručuje: “Bandićevski način vođenja grada počeo se širiti hrvatskom snažnije nego gripa”…
I na kraju tek jasen zaključuje: “da u ovom gradu ne možemo trpiti wc-e po 12000 eura kvadrat..”
Dalje Sanader poručuje studentima da ga ne brinu prosvjedi, ali ni oni koji najavljuju radnici. Sa svojim će partnerima, uvjeren je, pobijediti na izborima.O daljnjoj političkoj kuhinji i guljenju krumpira nema potrebe iznositi detalje..
Kratko bi prokometnirala ove izjave Sanadera i Friščića koji lošim spinom obmanjuju narod. Ako je vjeronauk jedini problem ovog grada i države i razlog zbog kojeg se nalazimo u teškoj krizi onda ova vlast mora pod hitno otići, jer vjeronauk ne može i nikad nije bio tema lokalnih izbora, već to može biti samo parlamentarnih. Ako povučemo paralelu sa studentskim prosvjedima, onda bi i to mogao biti razlog više zašto smo zemlja NE znanja.
Iako je "ap" kampanja skrenula na redovne žive puteve "ap"-a, na rubu mogućnosti i volje za bilo šta izvan toga, obzirom da "ap" nije samo osoba nego stalno i živa mrežna suradnja i praksa u još većim i složenijim mrežama i malo specifično neovisno (uz najskuplju cijenu toga), pod "ap" je stalno htio to netko ili ne puno više ljudi, i kada je kao sada sve na dnu dna bar 100, a djelom i puno više, mora se malo iz tog aspekta ukupno o izborima za Zagreb 2009.g., ako ne sada bar malo možda neće više nikada, pa će počet padati babe i putevi će biti blokirani - i zbog te uskraćene sitnice će se polomiti jadni novinari kao žrtve, i beskrajne službe, aktivisti, analitičari, kreatori pop kulturne instant industrije i trgovine time.
Ovih dana je očito krenula kampanja za lokalne izbore. Kao zagrepčana koji je nesretan trenutnom situacijom jako me zanima kuda plovi ovaj brod. Ja mogu biti nesretan gradskom vlašću, pa čak i susrećem još ekipe koja je nesretna (a dobar dio ih je koncentriran na stranicama pollitike), no nisam siguran koliko je to u stvari prevladavajuće razmišljanje budući da sve ankete pokazuju kako će upravo dosadašnji gradonačelnik Milan Bandić osvojiti četrdesetak posto glasova za nepunih devedeset dana.
Želio bih stoga razbistriti zašto točno Milan nije dobar gradonačelnik, tko mu je konkurencija u utrci za gradonačelničku poziciju, koji su im izgledi, a volio bih vidjeti i koje su to karakteristike koje čine poželjnog (nadajmo se) novog zagrebačkog gradonačelnika.
Ovo sam počeo pisati kao komentar uz dnevnik Zdravka Gracina PROTIV MILANA - ZA SLOBODAN ZAGREB. Kako se odužilo, odlučio sam objaviti kao samostalan tekst.
Kao glavni tajnik jedne političke stranke, koja s ambicijama izlazi na lokalne izbore u Zagrebu (i u raznim drugim gradovima i općinama), nekoliko načelnih komentara o situaciji i strategiji nastupa, s gledišta onih koji su nezadovoljni načinom na koji se Zagrebom danas upravlja, te traže mogućnosti promjene.
O izboru gradonačelnika
