pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zidom se je moralo rješiti stanje koje je stvorio problemčić što se carevi bratići nakon zajedničkog ljetovanja nisu mogli uskladiti a dodatno usložio izvjesni Adolf nenadnim napadom na najboljeg partnera Josifa, baš nakon što su zajednički slasno pojeli Poljsku i male baltičke zemlje za desert. Zid koji je podignut da bi se kontroliralo i davilo ljude potom je pao. Nakon početne idile stvar nastavlja ploviti svojom logikom, izvan matične evropske struje. I ne idlično, kako mnogi misle. Svaka zgrada i ulica izazivaju glavobolje, rušiti i graditi nove ili krpati staro, negdje neka klupa, igralište, koje stablo ... Kad se mislilo da se sve zna tek se ništa ne zna. Kao ničija zemlja, u Evropi a opet nije. Sve nerentabilno i bez logike a opet predmet neodoljive privlačnosti. Godina je 2007., ide prosinac. Umjesto kreativnih i ugodnih kupovina i svega što prati, najednom iskrsava redukcija nekih uspjeha kojih inače nikad ne bi bilo da napredak nije silno svjetski.