pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nedavno sam na ovim stranicama pročitao tekst koji kritizira Poliku.com ne zbog stajališta ili pogleda, već poradi učmalosti i bezidejnosti. Cijeli tekst poziva na akciju i usudim se reći, bunt. Ne mogu komentirati što su pokretači Politike željeli postići i potaći ovom stranicom, ali mislim da je dobro da su mladi ljudi željni akcije, promjene i nekih novih vjetrova.

Problem sa vjetrovima je što su neselektivni lako otpušu i dobre i loše, to smo već probali, puhalo je ovuda neprestano i jako sa svih strana i otpuhivalo staro i napuhivalo novo, koliko dobro svjedoci smo i sami ili nismo?
Umro je Janez Drnovšek, pročitao sam lijep in memoriam ovdje i prekrasne komentare, svakako je taj čovjek to dijelom i zaslužio, no ja ga pamtim iz vremena kada je tek došao u predsjedništvo Jugoslavije i na mjesto predsjednika istog.

Na svom domu u naselju Zaplana iznad Vrhnike, u noči 23.02.2008, preminuo je nekadašnji član, predsjednik Predsjedništva SFRJ, predsjednik Vlade Republike Slovenije i Predsjednik Republike Slovenije, dr. Janez Drnovšek.

Rođen je u Celju, 17.05.1950. U tom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu godine 1973. Nakon toga godinu dana bio je 3. sekretar Ambasade SFRJ u Kairu, da bi se posle toga zaposlio u građevinskom poduzeću u Zagorju ob Savi, a posle toga u istom gradu postaje direktorom ispostave Ljubljanske banke. Godine 1986 doktorirao je na temu odnosa i dugova SFRJ do IMF na Ekonomsko - poslovnom fakultetu u Mariboru, a iste godine postaje i delegat Savezne skupštine u Beogradu.

Kada nas, male hrvatske političare, sa uglavnom isto tako malim i skromnim političkim rezultatima iza sebe, povremeno upitaju tko su nam politički uzori, onda se odreda redaju imena najistaknutijih povijesnih vođa od Gandhija, Churchilla, De Gaullea do modernijih i suvremenijih M.Thatcher, Tonyja Blaira ili Zapatera. Glamur, reflektori i pompa oko tih nesumnjivo jakih vođa imaju svoju silno privlačnu snagu za naše provincijalno samozadovoljne političke naturščike, koji svojom maštom žele nadoknaditi manjak istinskog lidershipa, sposobnosti da generiraju vizije, da mobiliziraju ljude, da uporno, strpljivo i samozatajno svojemu narodu osiguravaju život boljim i kvalitetnijim sa svakim danom njihove “vladavine”. I onda se naše vođe okruže spin-doktorima i PR stručnjacima koji oko careva šiju ruho, koje naravno nitko ne vidi ali se o njemu itekako govori. Dok netko “lud” ne provali: “Car je gol”. I to je zapravo najčešća slika gotovo obrasca stasanja i padanja naših političara.