Nekakvi popovi su prije nekih sedamdesetak godina otišli iz Istre. Netko bi rekao da su utekli pred komunistima, netko da su imali nečistu savjest zbog suradnje s fašistima (onim pravim, Musolinijevim) - svejedno.
Svejedno je zato jer je konačno Osimskim sporazumima o razgraničenju Italije i Jugoslavije riješeno i to minorno pitanje i to tako da je Jugoslavija Vatikanu isplatila odštetu za te nekretnine koje su ostale iza tih popova. To se događalo dobrih četvrt stoljeća nakon kraja rata, tako da su te odštete bile u vrlo realnim iznosima.
I sada ti popovi (odnosno neki popovi koji sjede u njihovim foteljama) hoće još para. Još, još, još! I prvo su tužili ove lokalne popove koji su sada u Istri i izgubili spor na hrvatskim sudovima jer jednostavno nisu u pravu. Ali su se, vjerujem, dosjetili da im je zajednički šef ipak bio u Hitlerjungendu pa će možda moći "na staru slavu" ušićariti ako se potuže njemu. I ne lezi vraže, Papa-Ratzi poništi odluku hrvatskih sudova. Poništi, kao vladar strane države, suverenitet Republike Hrvatske i ugrozi njen teritorijalni integritet (o tome malo niže kad počnem ozbiljnije).
Mislim da bi pollitičarima bila zanimljiva moja današnja kolumna za portal Politika Plus pa je zato i prenosim u cijelosti - Ignorirajte spinove - iako ima sličnosti, velike su razlike između 2007. i 2011.
Ovo vam je sigurno promaklo proteklih dana - Kukuriku koalicija, odnosno lista predvođena SDP-om, u ovom trenutku ima 37,8 posto potpore, a HDZ s mogućim partnerima iz sadašnje koalicije tek 25,3 posto birača. Gornji podatak niste imali prilike vidjeti u naslovima medija koji su prenosili
istraživanje Ipsos Pulsa, već su svi unisono vikali - HDZ za vratom SDP-u, Kosor popravila imidž - kao da to može smanjiti razliku između dva bloka? Ne može, ali može stvoriti krivi dojam da su stvari prilično neizvjesne.
Prednost Kukuriku koalicije je respektabilna i moguće je da nekima od njih 12,5 bodova razlike izgleda nedostižnima, no ne treba podcjenjivati ambiciju druge strane da izbore dobije usprkos sad nepovoljnom omjeru. I tu im zasad bolje ide, što smo vidjeli na primjeru prvog ovotjednog spina kojeg je HDZ uspješno uvalio SDP-u i partnerima. Uz zdušnu pomoć glavnih medija (nemojte me sada pitati zašto ovih dana porezna pritišće HTV ili zbog čega su svi naslovi u jednom mediju lijeve publike u korist desnog bloka itd.) stvara se dojam da je bitka neodlučna, da se može ostvariti preokret kao 2007.
S ova dva citata je Jadranka Kosor 2005. godine otvorila pregovore Hrvatske s Europskom unijom. Tadašnja podpredsjednica Vlade nije se mogla othrvati porivu snishohodljivosti i neumjerenog glorificiranja tadašnjeg šefa, "dragog Ive". Čak unatoč Sanaderovom uvodu, koji je usprkos svom golemom egu, bio svjestan PR važnosti političke korektnosti u takvom trenutku od nacionalnog značaja. Zato ju je i prekinuo - "Nemoj više".
Mada se ignoriranje glavnog političkog protivnika i izravnog konkurenta za fotelju predsjednika vlade u ovoj fazi predizborne kampanje barem na prvi pogled čini smislenim, to nikako ne možemo reći za sve oštrije sukobljavanje s Predsjednikom RH koji nije ni kandidat na izborima a kamoli konkurencija Jadranki Kosor. Osim ako se ne radi o predizbornoj nervozi i posljedičnom joj gubitku samokontrole pa i političkog kompasa, za takvo ponašanje predsjednice vlade i HDZ-a mora postojati drugi, njoj zasigurno jako važan razlog.
Malo je vjerojatno da predizbornu i strategiju svojih javnih nastupa smišlja sama. Prije će biti da je savjetuju najbliži suradnici ili agencija eventualno unajmljena u tu svrhu, no sigurno je, oni čije je savjete i mišljenja prihvatila i u posljednje ih vrijeme primjenjuje u praksi mora da su osobe kojima vjeruje, odnosno oni u koje ima potpuno povjerenje. Da li su to baš oni koje nam sugerira tjednik Nacional ili se radi o drugima, za potrebe ovoga teksta je nevažno. Važnije je pozabaviti se svrhom takvog ponašanja i mogućim posljedicama ne samo na izborni rezultat već i politički opstanak Jadranke Kosor.
Kukuriku koalicija (SDP, HNS, IDS i HSU) je konačnim potpisivanjem sporazuma stavila točku na posao koji rade zadnje dvije godine. Dobro je to poradi birača koji će tako imati i više vremena za promišljanje o tome komu ovaj puta dati svoje povjerenje. Prateći također i razne ankete popularnosti u posljednje dvije godine nije teško zamijetiti kako se prvotna prednost Kukuriku koalicije ispred HDZ-a polako ali sigurno topi, i to već nekoliko mjeseci i sa istim trendom.
Nije teško primijetiti i da se premijerka sve bolje snalazi u verbalnim duelima sa oporbom, posebno sa predsjednikom SDP-a Milanovićem koji iz neobjašnjivih razloga sve češće griješi i tamo gdje se „zavezanih očiju“ može poentirati. A pravi fight koji će tek uslijediti dakle još ni započeo nije.
Najviše 60 dana bi prema članku 74. Ustava RH smjelo proteći od završetka mandata ili raspuštanja Sabora RH do održavanja izbora za njegov novi saziv. Krajnji je rok dakle zadan i ništa osim neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, velikih prirodnih nepogoda ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti ne bi ga smjelo produžiti. Nasuprot krajnjem stoji najkraći mogući, dakle već dan nakon što mu protekne mandat ili Sabor RH bude raspušten.
„Ovo nije najava raspleta, ovo je najava kaosa!“ prva mi je misao prostrujala glavom na objavu datuma parlamentarnih izbora, izrečenu nonšalantno od premijerke Jadranke Kosor (petak, 15. srpnja 2011.) Ali, osim tog iritirajućeg i problematičnog datuma, nastup čelnika stranaka Kukuriku koalicije, pretenciozno nazvanim Savez za promjene, otvara također brojna pitanja. Sve u svemu, dojma sam da se circus croaticus nastavlja oštrim tempom i opet, s nesagledivim posljedicama.
Prije svega, datumom parlamentarnih izbora upravo se nije poštovalo upozorenje da ovi izbori i referendum za ili protiv EU trebaju biti značajno vremenski odvojeni. Ako se pođe od pretpostavke da će pretpristupni ugovor s EU biti potpisan tokom studenog, nema šanse da se referendum o pristupanju EU održi do 4. prosinca 2011. Dakle, datum izbora morat će se pomicati, a to znači dodatne rasprave na relaciji premijerka – predsjednik RH – Sabor, uz konzultacije s EU, i vjerojatno pomicanje na početak 2012. I sve to, kaže premijerka, zato što vode računa od državnim interesima!
Ovih je dana devet radnica ubijenog Kamenskog, uz potrebnu medijsku pompu, primilo svoje diplome o prekvalifikaciji. Od tekstilnih radnica postale su wellnes masažerke - početnice. To im je upisano i u radnu knjižicu. Sada mogu ponovno na burzu. Imaju dva zanimanja krojačice i - wellnes umjetnice!
Devet je žena odlučilo, u svojim srednjim godinama i nakon tridesetak godina mukotrpnog, ali poštenog rada u tekstilnoj industriji, prhvatiti svaku šansu koja im se nudi kako bi mogle svojim rukama zaraditi neku crkavicu koja će im osigurati neku mirovinsku crkavicu.
Došao je i sam Bandi(t)ić kako bi uveličao dodjelu diploma, a prekvalifikatelji su preporučili svim wellnes centrima da zaposle gospođe jer da su vrijedne, imaju sjajne radne navike i znaju raditi timski!?!
Čak su i novinski izvjestitelji ( rijetki, ali ih je bilo) zgroženi komentirali tu, nadasve grotesknu situaciju u kojoj su "institucije sustava" i njihovi predstavnici bez trunke stida kadili jedni drugima kao velikim humanistima koji imaju osjećaj i pomažu "malim ljudima".
Za vsaku dobru reč,
kaj reći si mi znala,
za vsaki pogled tvoj,
za vsaki smeh tvoj fala…
… popevka je to besmrtna
Dubrovčanina Vlaha Paljetka,
poslužila k’o inspiracija startna
opjevatelju našeg EU-početka.
E-poštom ona kruži,
publiku svoju traži,
to trpka je društvena kritika,
pa stiže i na portal Pollitika.
Povodom završetka pristanka na sve uvjete Europske Unije, poznatijeg u javnosti kao 'pregovori', podijelit ćemo s vama nekoliko pjesmica koje smo posvetili zaslužnima za ovaj velebni povijesni trenutak koji nam je omogućio da postanemo prva zemlja u povijesti koja prolazi monitoring sa zubima.
Za vsaku dobru reč,
kaj reći si mi znala!
Za vsaki pogled tvoj,
smo dali jednog generala!
Naši vođe su te štovali
kak da si minister,
jer ti si imala najbolji
branitelja registar.
Morski turizam i ljudi koji od njega zarađuju je aktivan samo nekoliko mjeseci u godini, pa bi po toj premisi ljudi koji od njega žive u tih nekoliko mjeseci trebali dati sve od sebe da se „naoružaju“ za ostatak godine. Iz daleka, perspektive moje Slavonije, sve se činilo da se tako i radi, oglasi turističkih agencija pjevaju hvalospjeve, hoteli prikazuju najbolje slike, čak i ljudi koji zovu u morske avanture iz daleka govore da nema toga što nisu spremni učiniti za vas ako ih posjetite. No, nedavno sam otkrila i pravu stranu priče, u kojoj je sliku oslikanu iz daleka zadržalo samo naše najljepše more i poneki sezonac koji stvarno daje sve od sebe.
Premijerka Jadranka Kosor je tokom nedavnih zaboravljenih prosvjeda izrazila brigu za turističku sezonu zbog prosvjednika koji ruše ugled Hrvatske, no moje je mišljenje da prosvjedi nemaju nikakvog presudnog utjecaja na odaziv turista na Jadran. Jedan razlog zbog čega se turistički kapaciteti ne ispunjavaju sam pronašla u nedavnoj posjeti Dalmaciji.
