Klauški - HRVATSKOJ ne trebaju novi izbori, koliko joj treba politička alternativa. Treba joj bolja, a ne tek manje loša vlast. ("Živjela juha": Hoće li nas spasiti prijevremeni izbori?).
Mrak - Navedite barem tri konkretne i ekonomski održive mjere koje je predložio SDP u posljednjih godinu dana, a koje barem liče na mjere koje se povlače u slučajevima krize? (Top 10 razloga zašto nam ne trebaju izbori)
Devedesete. Rat. Uza nj' nužno, ratno profiterstvo. Ili možda obrnuto. Profiterstvo s ratnim pokrićem....kao vječno pitanje...je li prije bila kokoš ili jaje....na kraju potpuno nevažno.
Imali smo HDZ na vlasti. Nije valjalo. Narod se, potpuno opravdano, pobunio i smijenio HDZ. Birao na vlast sve ostale, koji se ne zovu HDZ. Pa birao HSS, HSLS, HNS, SDP....Šest velikih, protiv jednog. Siroti narod mislio da je izabrao kako treba...a izabrao je VREĆU BUHA...tj. ROGOVE U VREĆI!!! Duge, nepovratno izgubljene, četiri godine, bili smo svjedoci rogova u vreći. Kakvo je to komešanje bilo?! Nisu se mogli dogovoriti čak ni o boji fotelja, kamoli o podjeli tih novokupljenih fotelja.... Tako da su neke ministarske fotelje ostajale prazne i po nekoliko godina. Nezaposlenost rasla, dizali se štrajkovi...oni, intelektualaca, najviše su boljeli, primjerice četrdesetdnevni štrajk liječnika!
Još sam 05 prosinca 2008 objavio članak „GUVERNER COSMO ROHATINSKI“. Bit ću bezobrazan pa ću sam sebe citirati jednim jako prognostičkim dijelom tog teksta:
Začepi mi prkno! (Pomet Trpeza)
Priča je iz zemlje seljaka na brdovitom Balkanu,
gdje bez posla ostaje 500 radnika u jednom danu.
Država je mlada, stvorena u krvi i s puno ponosa,
al' poklopiše je lešinari, nemilo, s još više zanosa...
Lijepa naša domovino,
oj junačka zemljo mila,
stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Tada će biti najveće i nerješivo pitanje
- kako nas tada spasiti od nas samih?
proročki je vidio Bušić današnje stanje.
Najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali,
te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima.
Tako je zborio Bruno, davno se oprostio sa snovima.
Istina - oglodalo nas do kosti, kožu nam odrali...
Mila, kano si nam slavna,
mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
mila, kuda si planina!
A afere sustižu jedna drugu, priči nema kraja,
diljem Hrvatske, kud' je ravna i kud' je planina.
Pretvorba i privatizacija, tajkunima srebrnina,
Jučer se Jadranka Kosor okružena svojim vrlim savjetnicima, uz ministra Popijača i potpredsjednika Vlade Šukera, ponovo sastala s predstavnicima Hrvatskog udruženja skorojevića (HUP).
Komplimerntiralo se s jedne i druge strane, atmosfera prepuna međusobnog razumijevanja, gotovo idilična, na tragu borbe za očuvanje radnih mjesta i donošenju novih antirecesijskih mjera.
Tako doznajemo da će se obje strane založiti za očuvanje radnih mjesta i novo zapošljavanje kroz "noveliranje" Zakona o radu u segmentu radničkih prava. Skorojevići predlažu, a Vlada podržava ugrađivanje odredbi o pojednostavljenju procedure otpuštanja radnika. Hrvatski skorojevići predlažu, a Vlada podržava da se iz zakona izbace odredbe o otpremninama i da otpremnine budu isključivo kategorija kolektivnih ugovora. Petljalo se i o troškovima prijevoza ...
Tako da mislim da bi se hrvatskim radnicima više isplatilo plaćati "harač" i u povećanom postotku, jer će ih i to manje koštati od onoga što će im lakomi skorojevići i HDZ-ova vlada oteti kroz reduciranje prava.
TRAGEDIJA APSURDA
Vrijeme i način u kojem živimo, pokazalo se tragičnim u svakom pogledu za sve veći broj građana.
Svakodnevna tragedija, koju susrećemo na ulici od kopača po kontejnerima, sakupljača ostataka po tržnicama, buvljih placa, gdje najsiromašniji pokušavaju zaraditi koju kunu da prežive dan.
A beskućnici praznih i očajnih očiju, koji se vuku po ulici ili spavaju po parkovima ili u haustorima, koji su nesretnim, samo njima znanim spletom okolnosti izgubili domove, hladnim mogu ostaviti samo bešćutni stroj u ljudskom obliku.
Što reći za hodočašćenje na Zavod za zapošljavanje 310 000 nezaposlenih, gdje poslova ima jako malo, konkurencija za jedno radno mjesto je oko sto ljudi, a poslodavci nas diskriminiraju i po dobi i po izgledu. Kakva znanja, kao da ih je briga što znamo i što možemo.
Kad su i oni, poslodavci samo priučeni, a najbolje im ide grabež, zgrtanje i izrabljivanje dojučerašnjih kolega i radnika.
Prosvjedi seljaka, štrajkovi radnika brodogradilišta, štrajk glađu splitskih željezara, ljudi koji rade bez plaće i doprinosa, nije li to glas vapijućeg u ovoj duhovnoj i materijalnoj pustinji.
DISKRIMINACIJA NAM SVAKODNEVNA
Pismo ženama poslije Dana žena
Diskriminacija, poput stoglave Hidre ima mnogo lica.
Diskriminirani smo svakodnevno po vjeri, nacionalnosti spolu, dobi, spolnoj orijentaciji, sposobnosti, obrazovanju, imovinskom statusu,zaposlenju.
Dok šutimo, mi pristajemo na sve zlo koje nam se događa promovirano od strane vladajućih. Od onih koji su nas od diskriminacije dužni zaštititi.
A oni ne samo da je dopuštaju, vladajući diskriminaciju i promiču svakim svojim nastupom, nesposobnošću rješavanja brojnih problema, isticanjem svojeg pred Zakonom nedodirljivog statusa, nevjerojatnom bahatošću, privilegijam, bogatstvom dok je gotovo većina naroda na rubu gladi.
Ne sprečavajući i tolerirajući diskriminaciju, vladajući direktno ugrožavaju ljudska prava građana.
Koji šute. Kao da to što pogađa druge, ne pogađa i njih same.
Sada, nakon sedam dana seljačke bune u malom slavonskom gradu, pedesetak ljudi koje je izašlo «u grad» naveliko komentira protekle događaje. Zvrje telefoni, poneko govori o svojoj ulozi u maloj, traktorskoj revoluciji, ali većina je šutljiva i zabrinuta. Neki očevici sukoba tvrde da su događaju u okolici Virovitice, odnosno pokušaj proboja seljaka na traktorima do graničnog prijelaza Terezino Polje - Barcs u stvari bili «okidač» za nagodbu ministra Čobankovića i predstavnika ogorčenih seljaka. I jedna i druga strana bile su svjesne da pendrek hrvatskog policajca po glavi jednog prosvjednika (Ante Rokinger,36 godina) koji kaže da mu s smračilo od udarca policajca, i koji je pao na cestu kao gromom ošinut, bila je točka s koje se moglo u kaos nesagledivih posljedica ili u – potpisivanje sporazuma Čobanković-seljačke vođe. Onog trenutka kada sam čuo brujanje traktora kroz moju ulicu, u pravcu graničnog prijelaza Terezino Polje, shvatio sam da seljaci idu na sve ili ništa.
Dugi niz godina hrvatski političari, bez obzira kojoj stranci pripadali, zajedno sa svojim istomišljenicima u medijima opterećivali su hrvatsku javnost stalnim sukobima sa onom drugom stranom, najčešće oko sasvim nebitnih pitanja. Svaki od njih je naravno uvijek bio apsolutno u pravu, dok je ona druga strana predstavljena kao najgora po svemu, personifikacija svih zala ovoga svijeta. Političke stranke bile su uvjerene u svoju mesijansku ulogu, svoje političko djelovanje shvaćale su kao vječnu borbu protiv sila tame, koje su naravno zastupljene u njima suprotstavljenim političkim strankama.
... koje je svojim činjenjem i nečinjenjem Hrvatskoj prouzročila Jadranka Kosor?
Komentirajući okončanje seljačkih prosvjeda Jadranka Kosor rekla je i ovo: "Tražit ću da se izračuna šteta zbog blokade prometnica ...", zaboravljajući da je za te prosvjede, pa i blokade prometnica, upravo ona najodgovornija, zato što Vlada kojoj je ona na čelu nije ispoštovala zakon, niti ispunila obećanja koja je ta ista Jadranka Kosor, tada kao potpredsjednica Vlade, zajedno s drugim, danas bivšoim potpredsjednikom te iste Vlade, dala seljacima prilikom njihovih zadnjih prosvjeda, koji su isto bili prouzrokovani time što Vlada nije poštovala zakone, svoje odluke ili dana obećanja.
Kad neke kategorije društva krenu prosvjedovati, to znači da su im narušena prava, a da je dijalog s onima koji ta prava narušavaju zapravo razgovor gluhog i nijemog.
Svaki štrajk ili prosvjed ima za cilj učiniti štetu onome tko svoje obaveze ne ispunjava.
U slučaju seljačkih prosvjeda to je Vlada RH, kojoj je upravo Jadranka Kosor na čelu, ona ista koja je seljacima dala obećanja, ali valjda s figom u džepu, pa ne da misli, nego je uvjerena, da ta obećanja nije potrebno ispuniti.
Neovisni, ali ne i neutralni