Nazvala me žena i smije se ko luda. Kaže kuham ručak, upravo stavila kobasice u grah. Zagrebačke kobasice od Sljemena. Ja onak, malo začuđen, pa dobro i....??? I baca pakiranje kada li okom uhvati tekst:
U čast zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Te njegov potpis.
What the fuck? Jaca je figurativno iskakala iz paštete, a Milan nam doslovno iskače iz kobasica. I tak od ove bedastoce i prve logicne asocijace na Jacu, krenem usporedbu. Pa oni doista imaju nesto zajednicko. Puni su suosjecanja prema patnicima nasega drustva. Oboje imaju one tugaljive poglede, ganuti glas. Pa sjetimo se Milana kako je obilazio Kozari bok, gacao blatnim putevima, kako bi bio sa tim ljudima i iskazao im svoju toplu ljudsku stranu. Cesto zna reci, nitko ne poznaje zagrepčane bolje od mene, ja sam sa njima svaki dan, djelim njihove sudbine. O Jacinim suzama vise ne bi, tu je vec sve receno.
I za kraj nekak si mislim, ima Milan na kobasici mozda dublje simbolike. Doista je došlo vrijeme da ga pojedemo, probavimo i poseremo...