Pred nama su još jedni parlamentarni izbori. Posljednja 4 izbora su održana prema istom zakonu, po kojem je Hrvatska podijeljena u 10 izbornih jedinica, a u svakoj se bira 14 zastupnika, te još dvije -- jedna za nacionalne manjine, a druge za birače trajno nastanjene van RH (tzv. "dijaspora").
Otkako se prešlo na ovaj zakon traju sporovi oko "nelogičnih" izbornih jedinica. Neke jedinice više-manje odgovaraju nekim prirodnim cjelinama (npr. Slavonija je podijeljena na dvije, jednu uz Dravu, a drugu uz Savu), ali neke su posve proizvoljne.
Dvije stvari zbunjuju ljude: podjela Zagreba na izborne jedinice i situacija u okolici Rijeke. Pa pogledajmo te izborne jedinice na slici desno (kliknite na sliku da je dobijete u punoj rezoluciji).
Sto je u stvari XII izborna jedinica?
Pise da ima 405 tisuca biraca, bar po birackom spisku. Po spisku koji nitko u Hrvatskoj ne moze kontrolirati jer na njega ulazite ako ste "vani" i imate hrvatsko drzavljanstvo automatizmom, no s njega izlazite samo ako vas netko odjavi. Hrvatska drzava ne zna kad netko umre, jer nije nuzno javljati se ni odjavljivati se s tog spiska, a automatizma nema. Meni je to cudno jer svaka smrt znaci ostavinsku raspravu, pa ako se ona provodi, nekako bi trebali i drzavni organi biti o tome obavijesteni. Bar radi imovine, poreza i slicnog. No ne moraju, jer vecina biraca sa XII liste nema nista sa "domovinom" vec godinama. Time je apsurd postojanja birackih spiskova za dijasporu jos veci.
Ovo je tekst o događaju koji se nije dogodio u sklopu događaja koji se jest dogodio. Događaj koji se jest dogodio je taj da je Ustavni sud ove srijede održao prvu ovogodišnju plenarnu sjednicu. Događaj koji se nije dogodio jest rasprava o (ne)ustavnosti posljednje verzije izbornog zakona. Ok, zašto bi Ustavni sud trebao raspravljati o izbornom zakonu, i zašto baš sad?
U petak 10. prosinca dnevni red posljednjeg ovogodišnjeg zasjedanja Sabora nadopunjen je sa nekoliko točaka, među kojima je i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Zakon je u Sabor upućen u hitnoj proceduri. Jučer je održana i zaključena rasprava, a danas u srijedu 15. prosinca zakon je izglasan. Tekst zakona u .pdf formatu možete naći ovdje. Kako se izborni zakon morao mijenjati zbog nedavnih ustavnih promjena, ova sjednica Sabora je krajnji trenutak za obavljanje tog posla - ukoliko se želi ispoštovati ustavna norma o nemjenjanju izbornog zakonodavstva u izbornoj godini (iako neki ustavni stručnjaci tu normu tumače kao preporuku). Utoliko nije toliko problematična hitnost postupka, koliko je problematičan sadržaj koji je pred Sabor servirala i izglasala vladauća koalicija.
Vjerojatno najpoznatija izmjena izbornog zakona jest ona kojom se zakon usklađuje sa ustavom po pitanju glasanja “dijaspore”. Tako nam novi zakon propisuje način na koji će se ubuduće u posebnoj izbornoj jedinici birati tri zastupnika. Nadalje, novim je zakonom propisano dvostruko pravo glasa za manjine koje u stanovništvu sudjeluju sa manje 0d 1.5% - a to su sve osim srpske. I na kraju, novi zakon propisuje novi način na koji će se birati zastupnici srpske nacionalne manjine. Upravo u ovom posljednjem leži najveći problem predloženog i izglasanog zakonskog rješenja.
Blog se preselio na novu adresu:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
Ovaj upis možete pak naći na ovom linku
Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.
Nadam se da se i dalje čitamo.
Jedno od vjerovanja koje bismo već slobodno mogli nazvati i dogmom je to da HDZ dobar dio svojih izbornih pobjeda ima zahvaliti svakovrsnim manipulacijama, od onih cjelokupnim izbornim procesom do vrlo kreativnog pristupa popisima birača. Ono što je također već postalo pravilo je to da se o ovoj temi raspravlja tek neposredno pred izbore i nešto ozbiljnije nakon što oni prođu, odnosno kada je već kasno za bilo kakve promjene ili ispravljanje gotovo uvijek istih nepravilnosti. Malo koga više čudi, iako je teško pomiriti se s time, pasivnost odavno anestezirane hrvatske javnosti ali je utoliko nerazumljivije što ništa ne čine niti oni kojima je sudjelovanje na izborima jedini put za ispunjenje vlastite misije ili su im izbori čak svrha postojanja, misli se na oporbene političke stranke, GONG i slične nevladine organizacije.
Iako je trenutni fokus svih na takozvanom paketu mjera za izlazak iz krize i ustavnim promjenama, krajnje je vrijeme za poduzeti nešto kako se opet ne bi dogodilo da o ovoj temi razgovaramo nakon izbora, lamentirajući o tome kako se na dosadašnji način više ne može.
Prije nekoliko dana jedna je izjava Nevena Mimice podigla malu buru među pregovaračima uključenim u promjene Ustava RH. U isto vrijeme, meni je ta izjava predstavljala svojevrsno zatvaranje (blogerskog) kruga. Koja je to izjava, i kakve ima veze sa mojim bloganjem? Evo izjava. Reagirajući na prijedlog da se problematika glasanja dijaspore riješi fiksiranjem broja zastupnika dijaspore na 2 do 5 predstavnika u parlamentu, Leko je izjavio:
Problem se želi reducirati kvotom, s dva ili pet zastupnika dijaspore. To možda može proći, ali što smo time postigli oko načela glasanja
Mimica se nadovezao izjavom:
Takvim rješenjima dovodimo u nesrazmjer glasanje nacionalnih manjina i dijaspore. Manjine dobijaju veću zastupljenost nego dijaspora. Trebalo bi voditi računa o ravnoteži.
Kao novinar ali i kao sudionik u izbornim kampanjama iznijet ću neka iskustva koja dovode u pitanje legitimitet izbornog procesa u našoj zemlji. Budući da je ovo portal na kojemu je većina sudionika esdepeovski orijentirana, vjerujem da će na ovaj dnevnik biti dosta komentara, posebice zbog toga što ću iznijeti činjenice i podatke koji se ne mogu pojaviti u tzv. "slobodnim" hrvatskim medijima, kako javnim tako i komercijalnim.
Počnimo od početka. I ovi izbori su prije svega stvar matematike, ali ako se u tu matematiku uplete politika, onda su i nepošteni. Možda su se jedini pošteni izbori u Hrvatskoj dogodili kad je SKH 1990. godine predao vlast HDZ-u. Poslije toga je sve manje više bila manipulacija počevši od izbornih odbora do, što je najgore, Državnog izbornog povjerenstva (DIP).
Iako su u posljednjih par dana objavljena čak dva teksta koja se bave ustavnim promjenama ( tekst drlesara, te onaj Zvonetov), mislim da se o toj temi može napisati još nekoliko stvari koje nisu do sada obrađene, a predstavljaju dobar materijal za javnu raspravu. Dakle, promjene Ustava su neminovne. Preporučam linkane dnevnike ukoliko tražite odgovor na pitanje „kako“ i „zašto“. Štoviše, matični saborski odbor (Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav) već neko vrijeme prikuplja prijedloge promjena, tako da se sve odradi „u komadu“. Omjer političkih snaga (ali i odgovornost prema takvom poslu) diktira takav način rada, budući je za promjenu Ustava nužan kompromis između dvije najveće stranke u Saboru – SDPa i HDZa. Nitijedna strana, bez suradnje one druge, ne može osigurati dovoljan broj glasova (dvije trećine). No to nije sve. Broj mandata koje u Saboru imaju HDZ i SDP zajedno, dovoljan je za promjenu Ustava. Nitko im drugi nije potreban.
Blog se preselio na novu adresu:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
Ovaj upis možete pak naći na ovom linku
Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.
Nadam se da se i dalje čitamo.
