Očekivao sam neki dnevnik na temu samog obilježavanja Oluje odnosno Dana zahvalnosti i dana branitelja, i to od pozvanijih od mene, no kako takav dnevnik izostaje, evo kratak osvrt na taj blagdan. Naime, bilo je to tipično hrvatsko obilježavanje značajnog blagdana koje je proteklo u neslozi i političkom prepucavanju sudionika, gdje se gledalo na svaki korak sudionika i pazilo na svaku izgovorenu riječ. I gest, kao da se radi o epohalnim skupovima koji ispisuju povijest. I tu se, po tko zna koji put Predsjednik Josipović našao na klizavom terenu, ne svojom krivnjom. Naime, skupovi su protjecali u očiglednom predizbornom ozračju, a kao uvijek, ton nadigravanju dala je premijerka Jadranka Kosor, koja kao da je zaboravila u kojoj ulozi se pojavljuje na tim skupovima - naime, sve je ukazivalo na to da skupove smatra prilikom za izbornu promidžbu sebe i HDZ-a, a ne dostojno obilježavanje blagdana. Naime, zamalo svaki snimak ukazivao je na to da su neki shvatili DRŽAVNE manifestacije, kao stranačke, od podizanja hrvatskog stijega na Tvrđavi i obaveznog držanja desne ruke na srcu… do stranačkog, a ne premijerskog govora Jadranke Kosor na stadionu.
Bliži se jutro, još je mrak, valjalo bi nas spavanje… Ali, kako zaspati s crnim mislima i strahovanjima?
Pokušavam razumjeti one koji se boje CRVENE Hrvatske, takva CRVENA Hrvatska, koje se dio ljudi danas boji, nije mi simpatična Hrvatska jer je donijela «revolucionarne mjere» ( nacionalizacija, agrarna reforma..), JEDNOUMLJE , jednopartijski sustav s ograničenim slobodama i pravima, privilegije za vladajuću stranku, bez mogućnosti njene kontrole ili stvaranja protuteže.Posebna je pak tema da je u to vrijeme (l945-l990) ipak ostvaren i materijalni napredak i da je ta Hrvatska od zemlje gdje se l945. masovno spavalo ne u krevetima nego na zemljanim podovima, gdje je pismen čovjek bio više izuzetak nego pravilo, gdje je pomor beba bio među najvećim u Evropi, ipak dohvatila koliko-toliko korak s razvijenim zemljama. Ali, kako u to uvjeriti one koji su uvjereni da je "nova era" počela sa l99l. godinom? Devedesetih godina odlučili smo se za drugačiji put, put višestranačja i demokracije, za drugačiju Hrvatsku.
Lokalni izbori su u nedjelju 17.5, za nešto manje od dva mjeseca i u kampanju ćemo uletjeti ekspresno, Uskrs i eto nas :-), pa bih pokušao na jednom mjestu staviti sve linkove koji su mi se pokazali praktičnim i korisnim.
Ako već niste, ovdje pročitajte kako se računaju rokovi na lokalnim izborima tako da možete procijeniti kada bi mogla krenuti kampanja, s obzirom da se odluka Vlade o raspisivanju lokalnih izbora očekuje oko Uskrsa.
Dolazeći lokalni izbori su po mnogočemu specifični i zanimljivi. Kao što je već svima poznato, ove godine se po prvi put u Hrvatskoj održavaju izravni izbori za gradonačelnike, župane i načelnike. Već sada je sama nova zakonska regulativa o lokalnim izborima pokrenula lavinu pitanja: Što uopće donosi novi zakon? Hoće li izabrani načelnici, gradonačelnici i župani uvođenjem novog sustava, imati veće ili manje ovlasti nego ranije? Prelazi li raspuštanjem poglavarstva dio ovlasti na predstavnička tijela, odnosno skupštine i vijeća? Kako, dakle, s obzirom na novi zakonski okvir graditi strategiju i operativno voditi kampanju za župane, gradonačelnike i načelnike, a kako za predstavnička tijela?
Uvod
U dnevniku Lokalni izbori 2009 – istine i zablude sam ukazao na činjenicu da je donošenjem Zakona o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika grada Zagreba (NN 109/07) riješeno i postignuto samo to da će građani na dolazećim lokalnim izborima za čelnike svojih općina, gradova i županija moći birati konkretne osobe, a ne kao do sada samo liste političkih stranaka ili neovisne s kojih se kasnije i neovisno o volji birača i političkim dogovorom imenovalo osobe koje će zauzeti čelnu poziciju izvršne vlasti, dok je pitanje međusobnog odnosa izvršne i predstavničke vlasti, obzirom na mogućnost da ne budu iz iste političke opcije, ostalo neriješeno.
U još ranijem Izborna promidžba na lešo sam ukazao na jednu od zamki u koju bi se tijekom predizborne kampanje mogli uloviti nedovoljno oprezni kandidati. Kako ta nije jedina, ovim tekstom želim ukazati na još neke i time možda pomoći nekome od budućih kandidata, posebice onima iza kojih neće stajati stranačka mašinerija.
Zanima li vas uloga oglašavanja u američkoj izbornoj kampanji pogledajte odličan link - The Ad Wars iz The New York Timesa. Ne samo da imate većinu spotova iz kampanje i sve troškove detaljno prikazane, već su mape interaktivne s dodatnim detaljima. Ako vas iznenađuje što su obje mape skoro identične, to je zato što se i u ovoj, kao i svakoj kampanji, cilja na neodlučne birače u tzv. swinging states, državama koje ne glasaju stabilno od izbora do izbora, već swingaju, mijenjaju partnera predsjednika, otuda naziv. Ciljane publike oba tabora su praktično iste, jer oni dobro znaju da svoje ne morate uvjeravati da glasaju 150% za vas! (mislim da su to neki na prošlim izborima kod nas zaboravili - sjetite se samo pitanja glasanja dijaspore).
Znate li stvarno što je to personalizacija u političkim komunikacijama? Ili mislite da znate? Dr. Marijana Grbeša i ja pokušali smo dati neke odgovore na današnjem predavanju na 9. godišnjoj konferenciji HUOJ-a.
Personalizacija je povećan interes medija za kandidate i stranačke lidere, a na štetu stranačkih programa i ideologija, te na njihovu sve važniju ulogu unutar stranačkih struktura, kabineta i izbornih kampanja što je prije svega posljedica slabljenja ideoloških rascjepa, razvoja novih medijskih tehnologija i munjevitog širenja medijskog tržišta.
Ako vam je ovo prekomplicirano pogledajte zašto je puna dvorana danas pljeskala Silviju Berlusconiju, odnosno na jedan od spotova iz njegove zadnje pobjedničke kampanje za parlament s početka ove godine i mislim da će vam sve biti jasno.
Znam da Slovenija nije Hrvatska, ali to nije jedini razlog:-) Jučer sam s velikim veseljem primio vijest o pobjedi Boruta Pahora (sad bi trebao vikati pogledajte semafor, ali neka to ostane interna zezancija:-). Naime početkom godine imao sam prilike na seminaru u susjedstvu slušati zanimljivo predavanje jednog iz ekipe savjetnika za strateško komuniciranje Boruta Pahora. I to onaj zanimljiviji dio za stolom tijekom večere, kao i samo predavanje dan kasnije. Jučerašnja pobjeda je rezultat višegodišnjeg rada i do nje se došlo u nekoliko koraka.
Malo istražujem za predavanje o predstojećim lokalnim izborima i političkim poduzetnicima, koje ćemo dr. Marijana Grbeša i ja održati na 9. godišnjoj konferenciji HUOJ-a, pa sam naletio i ona ovu vijest iz današnje Slobodne Dalmacije koja je više nego indikativna - SDP-ovci naručili anketu u kojoj Ranko Ostojić i Ivan Kuret gledaju u leđa poduzetniku - Puls: Kerum jači i od Bandića
Poduzetnik Željko Kerum i dalje uvjerljivo vodi u utrci za splitskoga gradonačelnika.
Prema istraživanju koje je za interne potrebe SDP-a nedavno provela agencija “Puls”, Željka Keruma bi na poziciju gradonačelnika biralo čak 38 posto ispitanih Splićana, što je viši rejting od onoga koji u ovome trenutku uživa SDP-ov zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Prije tjedan dana sam vas pitao Jesu li građani Zagreba uistinu nezadovoljni Milanom Bandićem? (pogledajte zanimljivu diskusiju na tu temu na pollitika.com). I pokazalo se da sam bio u pravu, kako u pogledu građana, tako i vezano za Bandićevu poziciju - što je super primjer da ustanovimo da ono što vidimo mi, koji se aktivno bavimo politikom i biznisom, ne vidi nužno i većina građana. A u konačnici, oni odlučuju...
Prvo je Sanader izjavio da osobno planira pohod na Zagreb i Rijeku (isto vidi raspravu na pollitika.com) i dao SDP-u za misliti budući da su par dana prije iscurili njihovi podaci da mogu pobijediti u samo dvije županije na sljedećim lokalnim izborima. Bandić je lukavo iskoristio malo nesnalaženje i već je službeni kandidat svoje organizacije za gradonačelnika Zagreba.
