Prošlo je više od godina dana od ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, događaja koji su bili povod za brze smjene tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića i ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Njih su, prema tadašnjim medijskim navodima zamijenili sposobni "nestranački profesionalci" Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović.
Sama smjena je obavljena vrlo brzo, na hokejaški način, uz medijske pokude smijenjenima i panegirike za nove ministre. Samim smjenama su prethodila navedena ubojstva koja su u medijima naširoko i nadugo eksploatirana s naglaskom na nesposobnosti prethodnih ministara da riješe stanje u svojim resorima i poboljšaju osjećaj opće i pravne sigurnosti građana.
Prosječan čitatelj tiska mogao je i prije tih događaja uočiti medijsku baražu na neke od tih ministara koje su optuživali i smatrali ih posredno odgovornim za sve događaje koji su se do tada događali, od premlaćivanja novinara, pljački banaka, kladionica, pojedinačnih ubojstava,te korumpiranog i nesposobnog sudstva, kao da su oni jedini i sami odgovorni za to il kao da je svijet počeo od njih.
Znam da postajem dosadan, ali pokušati ću opet popratiti što se dešava sa operativnom akcijom "Balkan Express". Iako se krenulo jedan korak naprijed (slučaj ubojstva Adrijana Čupića) ostala dva slučaja tapkaju u praznom. Ubojstva i obračuni u ganga stilu više nisu ograničeni samo na Zagreb, već se "sačekuše" šire i na malena mjesta poput Gornjeg Miholjca.
Hrvatske putovnice su postale najpoznatiji izvozni "must to have" 
brand u međunarodnih kriminalaca. Netko se sjetio naprasno obnoviti Fakultet ONOiDSZ (nisam mogao pronaći kako je to bilo u planovima Ministarstva obrazovanja ili pojedinačnog fakulteta/sveučilišta), a Projekt Obavještajne akademije je naprasno ugašen prije 8 godina??!! Policajci traže veće plaće i stanove u trenutku revidiranja i reduciranja svih proračunskih stavki........
Ministarstvo pravosuđa pokušava uvesti red i trud je vidljiv (kapetan Laptalo) i budi nadu u pozitivne stvarne pomake u tom sektoru.
1. Ubojstvo Ivane Hodak
-status:NERIJEŠEN
-motiv:nepoznat
-počinitelj:nepoznat
Treći tjedan i treći podsjetnik u borbi protiv "autizma". Trenutno nas more druge brige, fokus javnosti je prebačen na gospodarstvo i moguću recesiju, političari se ne mogu skoncentrirati niti na kvalitetan odnos sa javnošću (Sanaderovi traktati, blijedilo tkzv. oporbe, uranilovka i dvostruke igre sindikata), međunarodna zajednica nas otvoreno upozorava na količinu i rasprostranjenost korupcije....... Šimunović pokušava nešto da napravi, aktivan je i konkretan. Ostaje nam vidjeti koliko dugo i duboko će mu biti dopušteno da kopa. Karamarko se ne oglašuje, Faber se nakon Sanaderove packe primirio, Borovec je utihnuo, rezultati su vidljivi samo na minornim, zastarjelim slučajevima. Počelo je i dugoočekivano sudjenje Zagorcu. Puno ih se zaklinjalo kako ce ono u stvari donijeti promjene i kako ce mnoge prljavstine i nepodopstine, kao i neke nove osobe izaci na vidjelo (nadam se i biti procesuirano). Najglasniji je bio predsjednik nam jedini, preko svojeg savjetnika Perkovica juniora. Ostaje nam cekati, a dotada evo gdje smo trenutno:
1. Ubojstvo Ivane Hodak
-status:NERIJEŠEN
-motiv:nepoznat
-počinitelj:nepoznat
-naručitelj:nepoznat
-komentar: /
Kako sam obećao, nanovo objavljujem svoj denvnik kao podsjetnik do kud su došle unaprijed glorificirane promjene u hrvatskom pravosuđu i obavještajno sigurnosnom sektoru. Nažalost, ne mogu unijeti ni jednu promjenu u odnosu na stanje od prije tjedan dana. Dodatno su se samo pogoršali odnosi na relaciji premijer RH-novoizabrani revnatelj policije, a što ukazuje kako politikanstvo nije zamijenjeno profesinalizmom. Nadalje policija nije uspjela riješiti ni slučaj odbjegle češke turistkinje gdje je bilo dovoljno tragova i svjedoka, a što vezano sa neriješenom mogućom otmicom i ubojstvom australske državljankie i vezano uz globalnu trecesiju zasigurno će imati negativan utjecaj na iduću turističku sezonu. Potom izlazi na vidjelo činjenica kako suradnja policija u regiji i nije bila ni potpuna ni kvalitetna kako su to neki spin majstori htjeli predstaviti prije mjesec dana nakon Pukanićeva ubojstva. Isti koji su je hvalili sad je kude. Zbunjujuće, zaista.
Da li su pompozno provedene promjene dva resorna ministra i ravnatelja policije rezultirale najavljenim plodovima u borbi protiv organiziranog kriminala? Može li se RH uopće obračunati sa organiziranim kriminalom i korupcijom?
Odgovori nam stižu u obliku kritika iz međunarodne zajednice, te najave mentorstva u rješavanju tog zla. Dakle, nismo sposobni, ne znamo i bili ste i ostat ćete sluge. Mediji o tomu se baš nešto rad' i ne oglašavaju, a one koji to čine proglašavaju beznačajnima. Već viđena i poznata matrica koja me svaki put nanovo oduševljava svojim licemjerjem.
Kroz svoje komenatre na pojedine dnevnik ovog bloga se učestalo vraćam na teme koje pomalo, ali sigurno idu ka zaboravu. Ili barem to rade-opet- mediji. Kako se ne bi zaboravili ili prepustili autizmu, pokušajmo vidjeti ad-hoc metodom gdje smo sad ili u kojem su statusu neki od najeksponiranijih slučajeva po pitanju sigurnosti u hrvata (ili barem u našem glavnom gradu):
1. Ubojstvo Ivane Hodak
-status:NERIJEŠEN
-motiv:nepoznat
-počinitelj:nepoznat
-naručitelj:nepoznat
-komentar:ni otac se više ne oglašava, mediji izlaze s novim kalkulacijama.
Namjera mi je napraviti mali podsjetnik na događaje koji su obilježili posljednja dva turbulentna tjedna.
Najobrađenija tema u medijima je bilo ubojstvo Pukanića , koje je nedvojbeno imalo i imati će implikacije na stanje u zemlji i percepciju RH od strane međunarodnih čimbenika.
Trenutno stanje ovog slučaja je da su osumnjičeni za zločin privedeni, dok se dvojica stranih državljana u bijegu. Kontroverze koje prate slučaj je preko nekoliko:
Kao prvo, jedan od uhvaćenih prvo je pristao, pa nije, pa je, pa nije.... pristao biti „pokajnik“ (ma, što to značilo). Ovako ispada da je on više „pokolebljivko“ nego „pokajnik“. Ništa od policijskih metoda "uvjeravanjaa" koje su bile više nego vidljive na dan uhićenja "pokolebljivka".
Zatim, tu je poznata činjenica kako su počinitelji (plaćene ubojice) duže vremena operirali u neposrednoj blizini doma najzaštićenije osobe u RH-predsjednika RH. Javnost, mediji, političari i -ini, ma ama baš nitko nije pozvao na red one koji su trebali to znati-SOA i VSOA. Ah da, njihov je rad tajan! Sramota u najmanju ruku.
Prema jednoj od definicija, funkcija medija je da posreduju sadržaje namijenjene informiranju, obrazovanju i zabavi dijelu ili javnosti u cjelini.
Nedavna ubojstva, pa i ona koja su se dogodila unatrag skoro dva desetljeća, a okvalificirana su kao mafijaška, tjednima pune stupce novina i ne silaze s TV ekrana. Neosporno je da visoko senzibiliziranu hrvatsku javnost zanima hoće li i kada policija pronaći počinitelje jer od toga izravno ovisi već duže vrijeme poljuljano povjerenje u institucije države kojima je jedna od temeljnih zadaća da štite sigurnost svojih građana.
Neutaživom žeđi za informacijama se djelomice može opravdati iznošenje najsitnijih detalja istrage, pa i onda kad policija upozorava da to može naštetiti njihovom radu, prije svega zato što je upravo policija ta, a ne mediji, koja je zadužena da spriječi neželjeno curenje informacija. Jednako vrijedi i za medijsko razglabanje o svim mogućim (i nemogućim) scenarijima ubojstava i viđenjima njihovih uzroka i posljedica.
Nevjerojatno je koliko je tekstova prepunih žući i mržnje u poslijednje vrijeme napisano o Pukiju. Čitajući ih pokušavam shvatiti koji su razlozi tome i dolazim samo do dva moguća.
Prvi je taj da su se autori iskreno zgražali nad Pukijevim načinom rada i nad ljudima sa kojima je prijateljevao. Ok, ako je tako poštujem takav stav i ljude koji su iz tog motiva iznosili svoje mišljenje. Činjenica da je priljateljevao sa vrlo širokim krugom ljudi od kojih su neki bili i "sa one" strane zakona davala je puno mjesta za razne konstrukcije, ali budući da nikada nitko nije pronašao i javno predočio ni najmanji dokaz Pukijevim "mafijaškim" djelatnostima, sve te priče ostaju samo na razini prazne špekulacije i trača.
Neovisni, ali ne i neutralni