pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatska je zgrožena. Novinaru godine, suvlasniku Nacionala, moralnoj veličini i prijatelju svih što nešto u hrvatskoj kradu, dileri uvalili kokain loše kvalitete. Policija se digla na noge, pretražila je stan i cijelu Ilicu kako bi očistili lošu kokicu.
Pa ljudi moji zamislite da se tim smećem truje susjed Stipe, prijatelji iz politike i pravosuđa. Ne, oni se neće trovati. Za njih je samo najbolja roba, čista droga.
Ravnatelj Marijan pobrinuti će se da policija pronađe dilera i da reklamacijom zamjene lošu robu. Od lošeg kokaina Ivek se nije mogao sjetiti tko ga je htio ubiti i kako mu se zove kokainski zastupnik. Pomogla je policija, nacrtala ubicu i dilera. Tek kad su ga nacrtali Ivek se sjetio da je to Renato, kućni prijatelj. Dalje je sve išlo lako, Renato je došao u policiju, uvažio reklamaciju i zamijenio kokicu. Kao nagradu policija mu je dala portret koji su izradili kako bi se Ivek sjetio imena svog dilera.

Naše svjetlonoše demokracije, borci za slobodu govora (jedan od njih je Ivo Pukanić i njegov Nacional - barem kako se oni vole predstavljati) primjenjuju dvostruka pravila, ovsno da li se radi o njihovim interesima ili ne...

Svi se sjećamo kako se Puki obrušio na onog TV kritičara koji je godinama vrijeđao sve oko sebe u kolumni u Nacionalu dok nije jednog dana izvrijeđao i osobu koja je s Pukijem u rodbinskoj vezi. Istog trenutka, Puki ima tezu da nije uredu vrijeđati ljude po novinama i kritičar dobio pedalu...

A vezano uz zadnju aferu Pukanića (atentat, žena u ludnici, kokain) odjednom se ne mogu komentirati članci na nacional.hr (kaže poruka - komentiranje privremeno nije moguće).

Ma daj pukaniću nismo bedasti. Ugasio si komentiranje da ti ljudi ne bi pisali što misle o tebi, tvojem atentatu, ženi, ludnici i kokainu.

Problem jadnog hrvatskog novinarstva da su smetnuli s uma informaciju da je prije 10 dana prodao većinski dio vlasništva NCL grupe (sada ima 25%) i ne kopaju po toj transakciji da otkriju pod kojim uvjetima (možda privremeno) i jer sigurno da cijela priča s atentatom, kokainom i ženom u ludnici je vezano uz NOVAC..

Pratim sve događaje u zadnje vrijeme, točnije od izbora do danas i imam neki "feeling" da smo svi jednako poput Pukanića dobro našmrkani, nafiksani i napušeni skupa. Đaba nam latinica i čirilica i sve javne i nejavne kuće, odnosno njihovi hrabri novinari koji nam pričaju o aferama kada aktere istih ne znamo kazniti.
Država zbog koje Kosovo sebe smatra državom, a zbog koje bi Al Capone doživio preobražaj i pošao u svečenike kada bi vidio koliko smo u toj djelatnosti mi napredovali pred njim. Razlika između Al Caponea u Americi i sadašnjih Hr Caponea je što se dogodila devalvacija pa dolar ima manju vrijedost. Recimo Vukelić je dilao desetke stotina tisuća dolara, a Al je pao na poreznoj sa mnogo manje.
Akonto dolaska naše plivačice iz Dubrovnika koja je iako cijenjena plivačica rekla jednu vrlo labilnu izjavu: "danas mi je puno lakše jer mi je Dubravka Šuica dala sponzorstvo i financira moju karijeru".

Nema te par dana i odmah nastane neka frka, pa stoga krenimo redom:

• U i oko Nacionala se događa prava mala drama, ljude odvode (bez valjanog razloga) u ludnicu, na neke se puca pod okriljem noći, spominju se dileri i kokain, dugovi koji idu paralelno s time, cijeli Nacional se prebacio na ratni ustroj pokušavajući oprati svojega (su)vlasnika. Ono što je u cijeloj priči meni iznimno zanimljivo je kako je praktički odmah po pucnjavi izletila i teorija kako je Pukanić sam sebi smjestio atentat (tzv. samoubojstvo iz zasjede) i čini se kako većina puka vjeruje kako je to doista izgledna varijanta (klasična taktika zamagljivanja gdje jednu aferu zamijeniš drugom, još većom). Za zapitati se kako je moguće da ljudi vjeruju u tako nešto, a da istovremeno kupuju novine u kojima valjda očekuju čitati istinu, pravu verziju istine. Ispada kao da smo u Matrixu, još samo da se pojavi Orpheus sa plavom i bijelom pilulom i osjećaj je potpun. (usput, odvoditi ljude u psihijatrijsku ustanovu koristeći policijsku silu je nešto nad čime bi se morali zabrinuti)

Jadni, sve im je teže i svi su protiv njih. A oni su nam jedina luč slobode u ova teška i represivna vremena. Bez njihovih priloga bili bi izgubljeni, bez njihovih tekstova nepismeni, bez njihovih komentara zavedeni... Oni brinu za naše duševno zdravlje.

Neki i malo više i konkretnije, poput recimo Ive Pukanića koji je zatražio oduzimanje poslovne sposobnosti svojoj ženi, Mirjani Pukanić. Pri čemu je naravno indikativno da sva imovina glasi na nju, a da je njoj (najblaže rečeno) njega dosta. To je par udruga popratilo priopćenjem u rukavicama, no ono što je možda najbizarnije u cijeloj priči jest da je ona prisilno odvedena sa konferencije za novinare koju je priredila u svom stanu. Prislno nekog odvesti i zadržati ga u psihijatrijskoj ustanovi se može samo u slučaju da je ta osoba opasna po sebe ili druge (život, zdravlje i sigurnost je pravna formulacija), te sada na temelju ovog slučaja treba izvući zaključke.

Kada sam nekako u to vrijeme, vozeći se sa Zokijem u njegovu passatu, pitao tada već izabranog novog šefa SDP-a zašto ne ide u koaliciju s HNS-om, dosta mi je bahato odgovorio da će i bez njih pobijediti HDZ te da će s Čačićem napraviti tek postizbornu koaliciju. Malo sam ga čudno pogledao, dok je on manevrirao gračanskim ulicama, ne vjerujući što to čujem. No on je to tako samouvjereno rekao da sam shvatio kako je potpuno siguran u ono što govori.
...
Uhvatio sam sebe u misli - Ivice, pa ti si možda budala kada misliš da SDP bez predizborne koalicije s HNS-om neće pobijediti HDZ. U jednom trenutku posramio sam se kako pogrešno predviđam i ocjenjujem stvari, jer na Milanovićevu čvrstu tvrdnju o pobjedi bilo bi glupo bilo što komentirati. Krajnjim naporom, prozborio sam kroz zube: "Kaj si siguran u to?" "Pa naravno, Puki, to ti je čista matematika. Razguzit ćemo debelog šupka!"
...
Ivo Pukanić, Nacional, 18.02.2008.

Uopće mi se neda analizirati zašto Puki ovako nisko uvaljuje Milanoviću, odnosno ima li tu Mesićeva miga.

Slučaj intervjua Davora Butkovića s Ivom Sanaderom svakako je jedan od najvećih medijskih skandala u Hrvatskoj, ako ne i najveći, bez obzira što Butkovićeva matična kuća sad seciranjem autora lažnog maila pokušava priču okrenuti na drugu stranu. To što je napravio 23-godišnji Zagrepčanin, bio on u Iskoraku ili ne, bio on nekad u Nacionalu ili ne, i slao on sporni mail iz stana Večernjakove novinarke ili ne, može biti samo paralelna pričica uz ovo što je Butković uspio izvesti. Naime, činjenica je da je on objavio intervju a bez da je i u jednom trenutku pokušao provjeriti njegovu autentičnost, da ne govorimo da je toliko samouvjeren da ga nije premijeru niti ponudio na autorizaciju.
No, ajmo se poigrati nečim drugim. Pokušajmo sastaviti top-listu najvećih medijskih skandala ove prirode otkako je hrvatske neovisnosti. Nudim neki popis onoga što mi pada na pamet, i to nasumičnim redoslijedom, a svatko je slobodan dodati svoje favorite, pa da vidimo tko nam to doista piše po novinama.
- Pisma Hrvoja Petrača iz zatvora Ivi Pukaniću;
- Popisi petokolonaša i "snajperista" u ST-u, Nedjeljnoj Dalmaciji i drugim listovima početkom devedesetih;

Pisma u cijelosti možete pronaći na brojnim adresama, pa ako vas veseli izvolite - Jebat ćemo Zagorca u guzicu na index.hr ili pak 24sata - Pisma iz zatvora: Sanader obećao pomoć Petraču?.
Ono što je jako zanimljivo nakon što je Pukanić potvrdio njihovu autentičnost jest povezati pisma s određenim događanjima koja su se odvijala u vrijeme kada su pisma nastala...
Pogledajmo naslovnice Nacionala iz toga vremena - vrlo netipične, za kontrolu medija koju provodi Sanader. Radi se o eskalaciji afere satovi i početku pravosudne istrage u aferi Brodosplit na početku 2007. Potvrđuju da je Pukanić otvorio frontu prema velikom vođi, jer se jedini usudio pisati istinu o satovima, lošem poslovanju u Austriji i cijelom dogovoru oko Brodosplita.
Nacional 9.1.2007.

Žali se Siniša Dukarić da sam ga razočarao u NS:

Nedavno je umro odvjetnik Marijan Pedišić. Policija i Državno odvjetništvo protiv njega su pred dvije godine pokrenuli predistražne radnje zbog sumnji da je pomogao Anti Gotovini i Hrvoju Petraču da dođu do lažnih putovnica. Sve do njegove smrti spis se kiselio u ladicama DORH-a. Sad su po sili prirode i zakona predistražne radnje obustavljene.

Brother je jedna od osoba koje su prisustvovale mojem susretu s Gotovinom u Veneciji, jednoj od europskih kulturnih metropola, od kuda datira i ova zajednička fotografija, koju objavljujem prvi put...

Već su pisali o tome kako je Sanader kupio novinske izdavače. Ja sam to primjetio na primjeru Globusa koji zadnjih par brojeva vrlo afirmativno piše o ljudima iz stranke koja zna. Njima se pridružio i Ivo Pukanić koji u komentaru tjedna u Nacionalu piše Što Tonino i Vesna rade u Gorici? Meni taj tekst izgleda kao da mu ga je na uho šaputao Ivan Šuker ili barem njegov tajnik gradske organizacije. Kaže Ivo...

Nakon što je premijer Sanader u pratnji svojih najbližih suradnika na čelu s domaćim dečkom Ivanom Šukerom i resornim ministrom Božom Kalmetom neposredno pred ponovljene lokalne izbore u Gorici i otvorio radove, to je Picula iskoristio za antipromidžbu. Rugajući se Sanaderovu otvaranju radova kao predizbornom projektu, koji nikada neće biti realiziran, došao je drugi dan na mjesto polaganja kamena temeljca s plastičnim rovokopačima i buldožerima.

Njemačka balansira sve složenije i u nijansama. Francuska u grču promjena. Italija puzi po tankoj žici - i mali lahori ugrožavaju stvar. Slovenija i Danska na mukama. Pax americana na jugoistoku Evrope markiran, prikrpano Evropi i NATO paktu, čak i Turska, ide se dalje, vremena više nema. Iskusna Hrvatska pliva u svim smjerovima.

„Najgore mjesto u paklu je rezervirano za one koji zadržavaju neutralnost u vremenima moralnih kriza“,
Dante Alighieri (1265 – 1321)

Začuđujuće moderna misao poznatog srednjevjekovnog pjesnika naglašava pravo na javnu riječ i odgovornost koja iz tog proizlazi. S tim njegovim riječima bi trebao započinjati kodeks novinarskog ponašanja, ili barem Statut novinarske udruge. I svake druge javne institucije ili udruge. I moto svakog pojedinca koji želi biti javna osoba!

Biblija počinje: „U početku bijaše riječ…“. U grčkom jeziku Logos znači i riječ i Zakon. A Zakon to je Bog, kao što je Bog Zakon. Voltaire je također davno rekao svoju poznatu „Kad ne bi bilo Boga trebalo bi ga izmisliti“. Ovo samo znači da je Biblija bila napisana kako bi se u međuljudske odnose uveo red. I poredak.