„Složna braća kuću grade, nesložna je razgrađuju!“ stara je poslovica koju je većina nas naučila još u osnovnoj školi. Ta misao nameće mi se ovaj Dan kada se obilježava 20 godina državnosti RH, zapravo ovih dana kada rekapituliramo „prijeđeni put“ od dvadeset godina. Godine 1961. Titova Jugoslavija, nakon kataklizme u Drugom svjetskom ratu, obilježene ogromnim životnim i materijalnim gubicima, dvadeset godina od napada nacista na Jugoslaviju, već je imala što pokazati sebi i svijetu. Pokušavam naći neko idejno uporište, neku ključnu ocjenu kako bih najsažetije opisao 20 godina razvoja hrvatskog društva uokvirenog „samostalnom i neovisnom državom“, i ne pronalazim je lako. Pitanje da li smo uistinu nezavisni i samostalni može nas asocirati na tzv. nezavisnu državu Hrvatsku, koja, znano nam je kakva je bila i kako je završila. Zatim, zbog naslova ovog dnevnika padale su mi naum razne zloguke teze iz knjige „Bespuća povijesne zbiljnosti“ dr. Franje Tuđmana kojom kao da je prorekao da će „Njegova Hrvatska“ ili lutati ili tapkati na mjestu punih dvadeset godina.
ZATVORENO – OTVORENO DRUŠTVO?
Eto covek presel. Dosel i presel. Tulum prosel. Bilo je zgodno. Na vise mjesta. Na vise mjesta i u jos vise glava ostavilo kupus.
Jedino vjernici, oni kojima je dolazak Pape znak da su blizi bogu mogu biti zadovoljni. Ne znam koliko je takvih bilo na hipodromu. Drugdje ih ne treba traziti.
Ono sto mene fascinira je vrlo zilava starost i vitalnost Vatikanskog predsjednika. Papa je dosao u subotu, letio avionom iz Rima. malo se intervjuirao odmah po sletanju. Pa se onda druzil sa predsjednikom jos na aerodromu, pa trk na Pantovcak. Poslije do Gornjeg Grada.. Pa u kazaliste, gdje ga je docekala raspojasana hrvatska elita u pokornom stanju, kao vjerskom. Onda im je malo prical i pozdravil se fino sa svima na kraju. Otrcal do trgaca gdje su ga docekali oni sa petinom njegovih godina i manje. No dobro, to je bilo dost za taj dan.
Odmoril se u plavoj palaci, koja je konacno dobila svrhu. Nakon takvog napora covjeku treba luksuzan odmor, naravno. Nije vazno sto kratko traje, vazno je da je prikladan za odmor i oporavak. Jer sutradan su ga cekale nove obaveze i sastanci sa jos vise ljudi. Dobro, s njima nije vise morao razgovarati, samo im je govorio. I onda je presel pa pa...
Podnositelj:
Mislav Šutalo
Tijela javne vlasti:
Republika Hrvatska
Predsjednik gospodin Ivo Josipović
Vlada Republike Hrvatske
Predsjednica gospođa Jadranka Kosor
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić
Sigurnosno-obavještajna agencija
Ravnatelj Josip Buljević
Ministarstvo unutarnjih poslova
Ministar Tomislav Karamarko
U Zagrebu, 3. lipnja 2011. godine.
PRITUŽBA
TEMELJEM
Ivo Josipović je na predsjedničkim izborima pobijedio zahvaljujući glasovima antifašističke Hrvatske, ponijete njegovim „pedigreom“ i prilično vještom retorikom pohvale antifašističkoj borbi i decidiranoj izjavi kako on „neće ne Bleiburg sve dok se tamo prešetavaju spodobe u crnom“.
A onda malo poslije „slikanja“ u Jasenovcu, evo ti našeg El Presidentea na Bleiburškom polju gdje polaže vijenac „nevinim žrtvama“ na mjestu gdje nije bilo nikakvih, a najmanje nevinih žrtava.
Čovjek bi zaključio da su se upravo „spodobe u crnom“ prestale tamo prešetavati, kad li ono vidimo da nije tako, jer su i na ovogodišnjoj „komemoraciji“ bili u nezanemarivom broju.
@mrak nema potrebe da mi prijetiš, pogotovo ne onda kada nisi u stanju istim aršinom mjeriti sve članove pollitike.com. Prema tome skini masku i prestani glumiti velikog demokratu.
Mjesecima se praviš gluh i slijep, a svoju nebrigu za sraz pollitike.com opravdavaš zauzetošću. Pogledaj istini u oči i priznaj da prakticiraŠ "pravednost"koja ne razlikuje žrtvu od nasilnika.
Nema nikakvih problema niti je upitno da u tvojoj prćiji možeš raditi što te je volja i zato mi nemoj prijeti, ucijenjivati me i tražiti od mene da se povinujem tvom poimanju pravednosti u kojoj si si uobrazio da si najpametniji.
Nemoj mi prijeti, ucijenjivati me i tražiti od mene da se povinujem tvojim viđenjima i naređenjima kako se ophoditi i komentirati tipove poput Ljube Rubena Weissa. Jesam vjernik, ali nisam od onih koji smatraju da kod pljuske treba ponuditi i drugi obraz, ili da onome tko se nabacuje drvljem i kamenjem, treba odgovoriti kruhom.
Ne znam da li je Adolf Eichmann (1906—1962.) prije svog uhićenja bio na svadbi nekoga bivšeg naciste u Buenos Airesu, ali Ratko Mladić ušao je u moju memoriju preko snimaka gdje raspojasano pleše na nekoj svadbi. Ušao mi je potpuno u svijest kao ratni zločinac koji je u ratu zapovijedao i jedinicama smrti, kao osoba koju traže policije više država.
Drugi svjetski završio je 9. svibnja 1945., jedan od najvećih ratnih zločinaca IIWW Adolf Eichmann otkriveno je da živi u Buenos Airesu pod imenom Ricardo Klement (Clement), stanovao je u ulici Garibaldi. Petnaest godina kasnije, u svibnju 1960. grupa dobrovoljaca Mossada kidnapirala ga je i posebnim avionom prebacila u Izrael, gdje mu je suđeno 1961. godine.Na suđenju u Jeruzalemu osuđen je na smrt i obješen. Kremiran je, ali mu je pepel prosut po Sredozemlju daleko od obala kako niti jedna država ne bi mogla biti počivalište ovom zločincu. Prije vješanja, popio je pola boce Carmela, vrste suhog izraelskog vina. Nije pojeo zadnji obrok.
HTJELI IH PROGLASITI MRTVIMA
Korisnik prava na informaciju:
Mislav Šutalo, dipl. inž. elektrotehnike
10000 Zagreb
Tijelo javne vlasti:
Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske
Sektor za informiranje i odnose s javnošću
Dežmanova 10
10000 Zagreb
U Zagrebu, 18. svibnja 2011. godine.
Zahtjev radi ostvarivanja prava na pristup informacijama
Potaknut i ohrabren izjavom predsjednika Ive Josipovića nakon 8. sjednice Savjeta za gospodarstvo, od 16.svibnja 2011. godine u kojoj je između ostaloga naveo:
1. U seriji blogova na ovom portalu objašnjavao sam spregu Balkanske Telekom Mafije i visoke politike.
2. Iznio sam svoja uvjerenja da je Balkanska Telekom Mafija nezakonito izvukla i oprala oko pet milijardi kuna kroz telekom sektor.
3. Svoja uvjerenja artikulirao sam kroz kaznene prijave ukupne vrijednosti dvije milijarde tri stotine i osamdeset devet milijuna kuna.
4. U više navrata izrazio sam uvjerenje da sada Balkansku Telekom Mafiju od kaznenog progona štiti trenutni Predsjednik Republike Ivo Josipović.
5. Jedan mali broj komentatora mojih blogova, iznosili su svoja mišljenja kako je imenovanje Ivice Mudrinića u gospodarski savjet logična posljedica funkcije koju Mudrinić obnaša te da Predsjednik nema nikakav interes štititi Balkansku Telekom Mafiju od kaznenog progona.
6. U ovom blogu korištenjem samo javno dostupnih izvora pokušati ću rekonstruirati sadržaje koji povezuju Ivicu Mudrinića i Ivu Josipovića. Postoje jasne indicije da je već ranije najkasnije 2007. godine formirana interesna grupacija koju predvodi kvartet Ivo Josipović, Ivica Mudrinić (T-HT), Ninoslav Pavić (EPH) i Vladimir Smolec (Digitel).
A1.
Štefan Fuele, 06.05.2011.
Danas sam uzeo jednu zastavu i zapalio je na sredini dvorišta. Bilo je i kockica na njoj, crvenih i bijelih, sve je otišlo u dim…Bio je to moj prosvjed, osobni prosvjed. I psovao sam:“Jebeš takvu državu..!“
Da, još jednom: „Jebeš takvu državu koja trpi kabadahiju Zdravka Mamića, koja trpi čovjeka koji posramljuje svakog navijača „Dinama“, svakog Zagrepčana kojem je do sporta i ugleda ovog grada, svakog razumnog patriotu!“ Nisam spalio hrvatsku zastavu, spalio sam simbolički malu zastavicu „Dinama“, spalio sam zastavicu svog omiljenog kluba za koji navijam od svoje šeste-sedme godine. I kažem ponovo:“Jebeš državu koja trpi kabadahiju Zdravka Mamića..!“ Izvlačim i dalekosežne zaključke: „Država koja nema mehanizam da zaustavi jednog osiljenog čovjeka, na granici psihičke uračunljivosti, čovjeka koji je posvojio jedan tradicionalni, purgerski klub, koji znači i mojem naraštaju i mnogima poslije mojeg, koji vrhunac svog nasilja iskazuje psovanjem majke treneru – ma koji trener bio, koji malo-malo izvodi show za novinare – i javnost – kao da ta javnost nema prečih briga i boljih zabava, nije više sam po sebi problem.
U hladnom je grobu, nema Sai-Babe,
samo klonovi lažni, ime mu zlorabe.
Najgori klon , naša je zmaj-baba,
na jeziku brza, al mentalno... slaba.
Guru je stvarao, dok ona razara,
kod kloniranja je došlo, do gadnog kvara.
U fendi torbi,pepeo svud šlepa,
Hrvate da spašava, lažno si tepa.
Pepeljari ljude, a oni već sivi,
na rubu gladi, kod nas se živi.
Iz desnice domoljubno, ulje joj curi,
kog ona dohvati, u ambis se sjuri.
Ko Braco pogledom, liječi stado,
u grob sve trpa, i staro i mlado.
Skupio naš narod, malo sitne love,
u pomoć hrabrog, Luna da pozove.
**********************
Taj uvod je piso, sam autor Luna,
al prekinu se Mitru ...životna struna.
U grobnici lieži u Novome Sadu,
bio nikad nije u Londonu gradu.
Što ću jadan?, muka mi ne gine,
nastavljam niz, u prvom licu jebnine.
**********************
Rano sam ustao ... na vekeru devet,
ko da je tajfun...moj strefio krevet.
Kovrčava crnka u krevetu mi leži,
tragovi borbe na njoj su sviježi.
Ipak sam Lun, glavom i bradom,
stručno je sredih... nočnim radom.
Poznata mi blago, al zaboravih joj ime,
nek sekretarica vrabec, bakče se time.
Napadaju me crnke, crvene i plave,
