Danas 5.9.2011. godine većina svjetskih agencija prenijela je vijest da je bivši austrijski kancelar izjavio da će odustati od svog zastupničkog mandata zbog optužbi da je umiješan u korupcijske skandale povezane s telekomunikacijskim operaterom Telekom Austrija.
U regiji vijest su danas prenjeli mediji u Bosni i Hercegovini i Sloveniji, ali vijest nije prenijeta u Hrvatskoj i Srbiji.
Kud svi Turci, tu i mali Mujo – pomisao je na nekoliko tekstova o hrvatskom turizmu na pollitici, kojem, eto, dodajem i jedan ipak specifičan. Naime, moj drug S.P. često me nagovara da radim paralele Hrvatske i Izraela, pa je ovaj tekst jedan iz te moguće serije. Ujedno, dobar primjer kriterija kakvi bi trebali biti hrvatski veleposlanici u inozemstvu, a gdje, kao obično, podržavam predsjednika Josipovića da ne odustane od svojih oštrih kriterija i onom Kosoričinu tekliću-potrčku Gordanu Jandrokoviću (HDZ) koji ga je optužio za političke igre, pokaže zube. Uz Zrće i Novalju ovih tjedana spominjao se Izrael – kombinacija koja naizgled nema logičnu vezu. Međutim, ako se retroaktivno pogleda pažljivo program-festival pod nazivom „Čarolija ljeta - Izrael u Novalji", zajednički projekt Veleposlanstva Izraela u RH i Grada Novalje kojim se građanima Novalje, brojnim turistima, ali i široj hrvatskoj javnosti kroz glazbu, film, umjetnost i gastronomiju predstavio suvremeni Izrael, postaje jasno da se turistička ponuda Novalje proširila na najbolji mogući način.
Očekivao sam neki dnevnik na temu samog obilježavanja Oluje odnosno Dana zahvalnosti i dana branitelja, i to od pozvanijih od mene, no kako takav dnevnik izostaje, evo kratak osvrt na taj blagdan. Naime, bilo je to tipično hrvatsko obilježavanje značajnog blagdana koje je proteklo u neslozi i političkom prepucavanju sudionika, gdje se gledalo na svaki korak sudionika i pazilo na svaku izgovorenu riječ. I gest, kao da se radi o epohalnim skupovima koji ispisuju povijest. I tu se, po tko zna koji put Predsjednik Josipović našao na klizavom terenu, ne svojom krivnjom. Naime, skupovi su protjecali u očiglednom predizbornom ozračju, a kao uvijek, ton nadigravanju dala je premijerka Jadranka Kosor, koja kao da je zaboravila u kojoj ulozi se pojavljuje na tim skupovima - naime, sve je ukazivalo na to da skupove smatra prilikom za izbornu promidžbu sebe i HDZ-a, a ne dostojno obilježavanje blagdana. Naime, zamalo svaki snimak ukazivao je na to da su neki shvatili DRŽAVNE manifestacije, kao stranačke, od podizanja hrvatskog stijega na Tvrđavi i obaveznog držanja desne ruke na srcu… do stranačkog, a ne premijerskog govora Jadranke Kosor na stadionu.
O legalizaciji prostitucije [Josipović] kaže: "Legalizacija znači veću sigurnost, nitko nije iskorijenio prostituciju pa nećemo ni mi. Ali eventualna legalizacija izaziva ozbiljne moralne dileme pogotovo u društvu kao što je naše..."
-- Izvor
Mnogi misle da je kompleksno pitanje prostitucije, nešto jednostavnije pitanje pornografije, komplicirano pitanje abortusa, pitanje droge... prije svega moralno pitanje.
No, znatno važnijim od broja uhićenih i kažnjenih konzumenata prostitucije članice ženskih udruga smatraju poruku koju zakonodavac tako šalje građanima - da je prostitucija u prvome redu oblik nasilja prema ženama i djevojkama te oblik rodne diskriminacije. Radnoj skupini za izmjene zakona zato poručuju da žene nisu roba koju je dopušteno kupovati te da korisnici seksualnih usluga u najvećem broju slučajeva iskorištavaju žensko siromaštvo i nezaposlenost.
-- Izvor
Mada se ignoriranje glavnog političkog protivnika i izravnog konkurenta za fotelju predsjednika vlade u ovoj fazi predizborne kampanje barem na prvi pogled čini smislenim, to nikako ne možemo reći za sve oštrije sukobljavanje s Predsjednikom RH koji nije ni kandidat na izborima a kamoli konkurencija Jadranki Kosor. Osim ako se ne radi o predizbornoj nervozi i posljedičnom joj gubitku samokontrole pa i političkog kompasa, za takvo ponašanje predsjednice vlade i HDZ-a mora postojati drugi, njoj zasigurno jako važan razlog.
Malo je vjerojatno da predizbornu i strategiju svojih javnih nastupa smišlja sama. Prije će biti da je savjetuju najbliži suradnici ili agencija eventualno unajmljena u tu svrhu, no sigurno je, oni čije je savjete i mišljenja prihvatila i u posljednje ih vrijeme primjenjuje u praksi mora da su osobe kojima vjeruje, odnosno oni u koje ima potpuno povjerenje. Da li su to baš oni koje nam sugerira tjednik Nacional ili se radi o drugima, za potrebe ovoga teksta je nevažno. Važnije je pozabaviti se svrhom takvog ponašanja i mogućim posljedicama ne samo na izborni rezultat već i politički opstanak Jadranke Kosor.
Dok u SDP-u peteročlana „Komisija“ punom parom radi na velikoj kadrovskoj križaljci podjele ne samo resora u Vladi, već i državnih tvrtki, ustanova, agencija i svega gdje se mogu postaviti svoji ljudi, u sjeni je počelo preispitivanje da li predsjednik stranke uopće ima potencijal biti vođa ljevice u Hrvatskoj, točnije da li ima potencijal uopće biti vođa?
Zabrinjavajuće se čini svima da rezultat učestalijeg pojavljivanja Zorana Milanovića u medijima ujedno znači i stagnaciju potpore SDP-u i „Kukuriku koaliciji“! Jer što vrijedi rad, kadroviranje, ako se opet izgube dobiveni izbori?!
Stvar je u tome da je na izbor Zorana Milanovića na mjesto predsjednika stranke veliku i gotovo odlučujuću važnost imao vanjski loby, vezan uz NATO i euro-integracije i sad ti isti koji su ga kao „novo lice“ u Hrvatskoj politici etablirali pokazuju najveću zabrinutost i traže novog vođu na hrvatskoj ljevici!
Naravno, ozbiljna podjela na ljevicu i desnicu u tranzicijskoj Europi uopće ne postoji! Radi se samo o tome tko će kvalitetnije provesti liberalne reforme i pri tom ne urušiti sustav i ne stvoriti novi problem Europi!
Najviše 60 dana bi prema članku 74. Ustava RH smjelo proteći od završetka mandata ili raspuštanja Sabora RH do održavanja izbora za njegov novi saziv. Krajnji je rok dakle zadan i ništa osim neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, velikih prirodnih nepogoda ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti ne bi ga smjelo produžiti. Nasuprot krajnjem stoji najkraći mogući, dakle već dan nakon što mu protekne mandat ili Sabor RH bude raspušten.
„Ovo nije najava raspleta, ovo je najava kaosa!“ prva mi je misao prostrujala glavom na objavu datuma parlamentarnih izbora, izrečenu nonšalantno od premijerke Jadranke Kosor (petak, 15. srpnja 2011.) Ali, osim tog iritirajućeg i problematičnog datuma, nastup čelnika stranaka Kukuriku koalicije, pretenciozno nazvanim Savez za promjene, otvara također brojna pitanja. Sve u svemu, dojma sam da se circus croaticus nastavlja oštrim tempom i opet, s nesagledivim posljedicama.
Prije svega, datumom parlamentarnih izbora upravo se nije poštovalo upozorenje da ovi izbori i referendum za ili protiv EU trebaju biti značajno vremenski odvojeni. Ako se pođe od pretpostavke da će pretpristupni ugovor s EU biti potpisan tokom studenog, nema šanse da se referendum o pristupanju EU održi do 4. prosinca 2011. Dakle, datum izbora morat će se pomicati, a to znači dodatne rasprave na relaciji premijerka – predsjednik RH – Sabor, uz konzultacije s EU, i vjerojatno pomicanje na početak 2012. I sve to, kaže premijerka, zato što vode računa od državnim interesima!
Podnositelj:
Mislav Šutalo
Tijelo javne vlasti:
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić
Gajeva 30a
Malo tko je povjerovao da Jadranka Kosor insistiranjem da točku o transparentnosti vlasništva nad medijima uvrsti na dnevni red sjednice VONS-a uistinu želi hrvatskoj javnosti učiniti dostupnim podatke o strukturi vlasništva nad medijima u Hrvatskoj. Većina onih koji iz ovog ili onog razloga pomnije prate stanje na našoj političkoj i medijskoj sceni se slažu da je bombastično najavljivana točka dnevnog reda imala poslužiti tek kao novi oblik pritiska na vlasnike medija, odnosno posredno, na uređivačku politiku istih koja u izbornoj godini može u velikoj mjeri utjecati na izjašnjavanje birača.
Prisjetimo se, Ivo Sanader je 2007.godine, jer mu je stanje u državnoj blagajni dopuštalo, to učinio donošenjem odluke o snižavanju PDV-a na tiskovine čime je omogućio da vlasnicima medija u džepu ostane svota koja se izražava najmanje u desecima milijuna kuna. Jadranka Kosor si, suočena s manjkom u državnom proračunu, tu ili sličnu vrstu mrkve nije mogla priuštiti pa se zato odlučila na jedino što joj je preostalo, batinu u vidu prijetnje da će na vidjelo istjerati stvarne vlasnike medija i sve što uz to ide. Računala je vjerojatno na to da će ovi u cilju da i dalje ostanu prikriveni i da porijeklo i tokove novca koji tu kola zadrže izvan fokusa javnosti, svojim urednicima i novinarima naložiti da dobro vode računa o tome da tekstovima i prilozima ne naljute aktualnu gospodaricu Banskih dvora. Kako nitko osim direktno uključenih ne može s pouzdanjem znati koliko je istine u ovakvoj konstrukciji, najbolje je usporediti koliko se poklapaju medijska i stvarna slika Hrvatske.
