Efektan naslov privlači čitatelje na blog. Po pravilu portala u naslovu bi trebao biti sažetak, naglasak, teme o kojoj je blog. Ako je naslov još i istinit i nije izvučen iz konteksta, blog je pun pogodak.
Ne znam kako na vas djeluju TV snimke prosvjeda iz Đakova, ali mene obuzima svaki put teška nelagoda kada vidim obespravljene radnike kako s transparentima kreću ulicama Đakova, kako griju ruke uz peći u svom šatoru... Posebno me iritira pogled na BODLJIKAVU ŽICU kojom su opasali „Vladin logor“, šator u kojem prebivaju već sedam dana promrzli, ali uporni. Sa simpatijama slušam Sanju Katić koja smireno i upečatljivo, u ime prosvjednika, obraća se javnosti.
Uglavnom znamo o čemu se radi, no evo najnovije vijesti, kao podsjetnik (Index.hr):
BIVŠI radnici Đakovštine kako su i najavili jučer danas su na dva sata blokirali dvije ulice koje vode u njihovu bivšu tvornicu.
Radnici propale Đakovštine, podsjetimo, već sedmi dan prosvjeduju tražeći da im se isplati 28 milijuna kuna duga.
Radnici kažu da ne odustaju dok se njihov zahtjev ne ispuni, te poručuju da ih ministar poljoprivrede Petar Čobanković vrijeđa kada kaže da su kao većinski vlasnici trebali znati za nezakonite radnje u tvrtki.
DOKAZ:Koliko je DORH pristran i selektivan
Spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj:K-DO-2524/10 sadrži odgovor na pitanje kolika je pristranost i selektivnost DORH-a.
Objavom sadržaja spisa vidjeti će se koliki je neustavan utjecaj na DORH izvršio trenutni obnašatelj dužnosti predsjednika RH Ivo Josipović, a koliki trenutni obnašatelj dužnosti ministra unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.
Također iz nastavka procedure, odnosno načina kako će na ovu pritužbu odgovoriti Mladen Bajić vidjeti ćemo koliko selektivnošću i pristranošću DORH-a upravlja osobno glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
Evo, tko je shvatio shvatio je....
Već nekoliko mjeseci svjetsko javno mnijenje te diplomati brojnih država i grupacija te asocijacija bave se temom može li Skupština UN glasovati o proglašenje neovisne palestinske države, i što bi taj ipak jednostrani akt značio za razvoj odnosa na Bliskom istoku, prije svega arapskih zemalja i Izraela? Stajališta su različita, što je i za očekivati kada je riječ o jednom od najdugotrajnijih sukoba u međunarodnoj zajednici, sukobu koji ne jenjava od početka prošlog stoljeća kada su Židovi iz svijeta počeli masovnije naseljavati Palestinu. Godina 1948. mogla je biti prijelomna za oba naroda – židovski i arapske odnosno Palestince, da je prva oduka UN o podjeli palestine na židovsku i arapsku državu striktno provedena. Umjesto toga, tek proglašeni Izrael napale su arapske armije faktički sa svih strana i zapravo, samo čudo očuvalo je tek stvorenu državu. Zapravo, čuda nije bilo već izuzetne smjelosti, hrabrosti i organiziranosti jišuva odnosno cionističkog pokreta u Palestini i u svijetu koji je stao uz novostvoreni Izrael.
Nove optužnice protiv hrvatskih branitelja među kojima su potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks i bivši ministar Ivan Vekić što ih je podiglo srbijansko Tuilaštvo za ratne zločine podigle su opravdanu buru u hrvatskoj javnosti, ali su još jednom razotkrili izdajničku politiku koju prema Srbiji kao agresoru na Republiku Hrvatsku kojoj je predsjednik vodi Ivo Josipović.
U čl. 93. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske doslovno piše: „Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske“. U prethodnom stavku predsjednik republike se također brine i za stabilnost državne vlasti. U povodu optužnice koje su stigle iz Beograda predsjednik Josipović je u New Yorku gdje je na zasjedanju Glavne skupštine Ujedinjenih naroda izjavio da je siguran kako „da Hrvatska ne će dospustiti, niti ima načina da se to dogodi, da netko tko nije odgovoran bude suđen i kažnjen za ratniu zločin“.
Predsjednik RH, kojem je u „opisu poslova“ zadaća štititi ustav i zakonitost, do danas se oglasio nije na nedavni žestoki napad na Ustav RH koji je izveo g. Tomislav Karamarko napadom na antifašizam, ne samo kao jednu od izvorišnih osnova Ustava, nego kao i neupitnu univerzalnu vrijednost, civilizacijsku tekovinu i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu.
Nije se oglasio ni nakon što je Predsjedništvo SABA RH prozvalo vladu ali i najavilo internacionalizaciju ovog ministrovog pokušaja pokretanja "inicijative za rušenje ustavnog poretka i njegovih nakana revizionizma koji za cilj ima izjednačavanje fašizma, nacizma i ustaštva s antifašizmom", ustvrdivši kako g. Tomislav Kramarko time ne nasrće samo na izvorišne osnove Ustava RH nego „i na povelju Ujedinjenih naroda i temelje Europske unije“ što po Hrvatsku može imati nesagledive posljedice.
U priopćenju sa sjednice Predsjeništva SABA RH održane 15. 09. 2011. stoji između ostalog:
Konačno se dogodilo, netko je u hrvatskoj vladi prvi put priznao da je za nešto moralno odgovoran. I to ne bilo tko već glavom i bradom hrvatska premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor. Na izvanredno sazvanoj presici, za koju je doduše ustvrdila da je redovna, na izravan upit novinara je priznala kako prvi puta osjeća moralnu odgovornost za kriminal i sve ono što se oko tzv. crnog fonda događa unutar stranke kojoj je na čelu. Ovo "prvi put" je moja opaska.
Odgovarajući na pitanje ima li moralnu odgovornost za sve što se događa u HDZ-u, premijerka je rekla da ima te da je zbog toga i tu.
I oni s boljim pamćenjem će se teško prisjetiti prilike u kojoj je netko od vladajućih ovako otvoreno priznao vlastitu odgovornost. Osim ako nije proračunato i s ciljem da samo umanji štetu koja će neminovno uslijediti nakon što su u javnost doprli novi detalji oko financijskih malverzacija koje je godinama provodilo vodstvo HDZ-a, ovo bi mogla biti potvrda teze da se nešto krupno događa unutar najveće i do sada monolitne stranke.
Obraćajući se prije svega onima koji za sobom još nisu čvrsto zatvorili vrata dva najveća politička tabora, želim ovdje iznijeti svoje gledanje na aktualnu političku scenu i razloge zbog kojih sam definitivno napustio jedan od njih. Dakako, i onima koji su me naveli da vlastiti birački potencijal ovoga puta povjerim trećima. Namjerno ne kažem "glas" jer smatram da svaki od birača osim glasa ima i mogućnost aktivnije utjecati na rezultate izbora. Pogotovo se to odnosi na one birače koji su informiraniji i koji bolje od prosjeka razumiju politička, društvena i ekonomska zbivanja u zemlji i šire. Kako su ovdje većinom takvi, želim potaknuti raspravu o tome postoji li i kolika je doista snaga trećih, te može li itko izvan "Kukuriku" i "Kukulele" tabora značajnije utjecati na upravljanje zemljom. Do prije nekoliko godina sam i ja bio uvjeren kako samo najveći ili oni koji okupljaju i vode većinu imaju tu snagu. Međutim, najviše zbog toga što je vremenom postala sve manje uočljiva razlika u politikama najvećih stranaka, promijenio sam mišljenje.
Ovo NEVJEROJATNO priopćenje Radimira Čačića (1949.) zahtjeva maksimalnu koncentraciju kod čitanja:
--------------------------------------------------------------------------------
„ Gledao sam proteklih dana, točno, u srijedu 24.08.2011., televizijski izvještaj s posljednjeg ispraćaja para poginulih nautičara iz crkve u Padovi, žrtava pomorske nesreće, koju je, po svim informacijama koje su dostupne javnosti, uzrokovao Tomo Horvatinčić. Otkako se ta nesreća dogodila, s dvoje smrtno stradalih, podsjeća me na prometnu nesreću prije oko godinu dana i devet mjeseci u Mađarskoj, koje sam bio sudionik, a koja još nije okončana sudskim pravorijekom. Prvo ročište zakazano je za mjesec rujan 2011. i obvezan sam tom ročištu nazočiti.
Kako je na mene djelovala moja nesreća, a sada me šokirala i ova nesreća Tome Horvatinčića, posebno njeni odjeci u javnosti, ODLUČIO SAM PODNIJETI NEOPOZIVU OSTAVKU NA MJESTO PREDSJEDNIKA HRVATSKE NARODNE STRANKE!
Danas 5.9.2011. godine većina svjetskih agencija prenijela je vijest da je bivši austrijski kancelar izjavio da će odustati od svog zastupničkog mandata zbog optužbi da je umiješan u korupcijske skandale povezane s telekomunikacijskim operaterom Telekom Austrija.
U regiji vijest su danas prenjeli mediji u Bosni i Hercegovini i Sloveniji, ali vijest nije prenijeta u Hrvatskoj i Srbiji.
