(Ako nije bit će do kraja mandata ove Vlade.)
Iza nas su dva dana, kad smo trebali slaviti 67-godišnjice najsvjetlijih trenutaka hrvatske povijesti Dan oslobođenja grada Zagreba (08. 05. 1945.) i Dan pobjede nad fašizmom (09. 05. 1945.), koji je radi svojeg značaja proglašen i Danom Evrope.
Dan olobođenja Zagreba slavio se kao Dan grada, a Zagreb je imao i svoju ulicu 8. Maja 1945. kao znak sjećanja na sve one Zagrepčane, njih 20-tak tisuća, koji su svoje živote položili za svijet bez fašizma, a koji su dolaskom „antifašiste“ Franje Tuđmana na vlast jednostavno izbrisani, kao da ih nikad nije bilo, kao da u gradu nije bilo nije bilo otpora fašizmu, kako onog bez oružja, kad zagrebačka mladost, kako bi se solidarizirala sa svojim kolegama Židovima i Srbima, na stadionu „Građanskog“ istupa jedinstveno ne dopuštajući da ih fašizam na taj način dijeli. Kao da nije bilo bombaškog napada kod Botaničkog vrta, kojim se jasno dalo do znanja okupatorima i njihovim slugama da nisu dobrodošli u slobodarskom Zagrebu.
„“U suvremenoj hrvatskoj državi nisu na pravi način vrednovani svi aspekti nastanka, postojanja i propadanja NDH. Na neki način je NDH danas sastavni dio hrvatske nacionalne svijesti. Hrvatska nikome nije isplatila ratnu štetu niti se ispričala pogođenim državama i nacijama.”
Ta tvrdnja izrečena je na 13. sjednici Državnog savjeta, slovenskog predstavničkog tijela, koje zastupa socijalne, gospodarske i lokalne interese, na kojoj se raspravljalo o prijedlogu zakona o ratifikaciji protokola o pristupu Hrvatske NATO-u.
Hrvatskim vlastima bi ovo trebala biti zadnja opomena da je koketiranje s ustaštvom najneisplativija kategorija, i da bi prema tom fenomenu u hrvatskom društvu trebao postojati odnos nulte tolerancije.“
http://pollitika.com/tko-ima-pravo-na-cudenje
Eto nas na jučerašnjoj (22. 04. 2012.) komemoraciji u Spomen području Jasenovac povodom 67. godišnjice proboja preživjelih logoraša iz tog koncentracijskog logora vrli predsjednik Republike podučava kako se u hrvatskim školma ne poučava povijest 2. Svjetskog rata na istinit način:
Bivši zaposlenik Kongresne knjižnice Peter TerVeer tvrdi da je dobio otkaz jer je gay. Sve je počelo kada je 'lajkao' sajt koji promiče gay i lezbijske zajednice. Kada je to otkrio njegov šef počelo je maltretiratiranje, a zatim je uslijedio i otkaz .
Gostovanje srbijanskog povjesničara Jovana Pejina u emisiji HTV-a „In medias res“ djelovalo je šokantno na hrvatsku javnost, ali je s jedne strane otkrilo pravu stranu srbijanske politike u suočavanju s bliskom prošlošću, dok je s druge strane raskrinkalo Hrvatsku televiziju kao suučesnika u prikrivanju pravog stanja stvari u susjednoj državi. I što je najvažnije hrvatska politika zasad besramno šuti ne samo o ovom nego i o nizu srbijanskih provokacija prema Hrvatskoj u posljednje vrijeme.
Na ovim je stranicama do sada ispisana gomila teksta o aferi Zamporion, naziv je kovanica Indexa.hr, a također i u dijelu medija koji nisu pod kontrolom Ninoslava Pavića. U šumi informacija, objašnjenja, optužbi i demantija je već doista teško razlučiti bitno od nebitnoga. Odlično je što su kroz raspravu mnogi upoznali sam sustav zaštite autorskih prava i uočili probleme od kojih će se neki vjerojatno i rješavati u narednom periodu. Međutim, kako je riječ o osobi Predsjednika RH, ipak se treba koncentrirati na ono što je kod političara najvažnije, odnosno transparentnost i iskrenost.
Instant zvijezda hrvatske politike, aktualni Predsjednik, u svojoj uspješnoj predsjedničkoj kampanji obećavao nam je pravednu budućnost. Na adrese stotina tisuća građana Republike Hrvatske slao je pisma u kojima je pozivao građane „koji se kao i on ne žele pomiriti s činjenicom da je korupcija sastavni dio pravosuđa“ da glasaju za njega jer on neće dozvoliti „korumpiranim moćnicima da budu stupovi društva te se tako rugaju zdravom razumu i svim poštenim građanima“.
Još otkako se počelo odmatati klupko korupcijskih afera, poglavito onih iz vremena vladavine Ive Sanadera, politički analitičari i novinari, zajedno s građanima ove zemlje pokušavaju shvatiti kako je uopće bilo moguće da se dogode tolike afere bez da nadležna tijela barem detektitraju kriminal i korupciju tolikih razmjera a demokratska javnost ostane gotovo nijema usprkos tome što je za mnogo toga ipak znala. S vremena na vrijeme su pojedini političari, pojedini mediji i pojedine osobe uključene u određena zbivanja, svako iz svojih razloga, u javnost iznosili neka svoja saznanja koja su ne samo mogla već i trebala biti signal za uzbunu. Da se reagiralo na vrijeme i da se reagiralo kako treba, vrlo je vjerojatno da bi ukupna šteta bila manja i da Hrvatska danas ne bi bila u situaciji u kojoj se nalazi.
Već više od tjedan dana se u javnost intenzivno šalju signali da se u postupku ostvarivanja autorskih prava događaju neke, u najmanju ruku, vrlo čudne stvari i da u cijeloj toj priči određenu ulogu ima Ivo Josipović, aktualni predsjednik države. Javnosti nije nepoznato da se on osim pravom bavi i glazbom, u predsjedničkoj kampanji mu je to čak bio veliki plus, i da je kroz Hrvatsko društvo skladatelja bio vrlo aktivan ne samo u zakonskom uređivanju autorskih prava već, prvo kao glavni tajnik a poslije član predsjedništva, i operacionalizaciji cijelog postupka. Najnovije sumnje se vežu upravo uz ovo zadnje.
„Nova pravednost“ kojom je predsjednik Ivo Josipović predizborno najavljivao neku novu eru morala, korektnosti i poštenja u hrvatskom napaćenom političkom životu, ovih dana je i sama doživjela svoje duboko moralno urušavanje s obzirom da je sam predsjednik Ivo Josipović javno optužen da je kao jedna od najvažnijih karika kriminalnog lanca godinama (od 2003g) sudjelovao u ogranizaciji korupcije i kriminala koji se provodi preko HDS (Hrvatsko društvo skladatelja) ZAMP-a i privatnog poduzeća „Emporion“!
Prošlu sedmicu je hrvatski portal Index.hr objavio niz članaka koji duboko kompromitiraju predsjednika Josipovića u toj korupcijskoj aferi vezanoj za isplatu milijunskih poslova privatnom poduzeću njegovog obiteljskog prijatelja Marka Vojkovića koji po svom (milijunskom!) iznosu jasno ukazuju da je protivno Zakonu o zaštiti autorskih prava i ostalih srodnih prava ( kojeg je autor upravo Ivo Josipović!), stvarni posao naplate tih prava prebačeno na privatno poduzeće koje bez odobrenja Državnog zavoda za zaštitu intelektualnog vlasništva i suprotno Zakonu, ubire i raspolaže tim novcem.
Kada se ustaško znakovlje pojavljuje na pučkoj veselici koja se u povodu Dana pobjede odvija u Čavoglavama ili u ljetnim danaima na beliburškom polju, prigodom obilježavanja partizanskih zločina nad ustašama i domobranima , ili pak kada masa na koncertima ili utakmicama skandira ustaški pozdrav „Za dom spremni“, „U-sta-nak! U-sta-nak!“, „U boj, u boj za narod svoj“, ili kad navijači formiraju svojim tijelima kukasti križ - sramite li se i vi? Sramite li se zato jer to rade unatoč tomu što time krše odredbe zakona koji zabranjuje nositi obilježja koja pozivaju na bilo koji oblik nesnošljivosti? Ili se sramite zbog njihova neznanja o zločinima na kojima je zasnovana ideologija kojoj se klanjaju i zbog njihove zablude da su u pravu, budući da ovo ukazuje da je zakazala politička socijalizacija koje su škola i mediji glavni mehanizmi? Ili smatrate da je osuda takvog ideološkog izražavanja stavova isforsirana, jer su takvo ponašanje i stavovi dio vrijednosno-ideološkog koda pravih patriota?
