Potpuno pogrešno procijenivši vlastitu moć i situaciju unutar SDP-a grada Zagreba, Zoran Milanović, Ivo Jelušić i skupina savjetnika s Iblerovog trga su, pokazalo se, pravili račun bez krčmara. U drugom krugu izbora za predsjednika gradske organizacije je premoćno pobijedio Davor Bernardić, osoba iz sjene koju gotovo nitko nije smatrao ozbiljnim kandidatom. Sedam dana između prvog i drugog izbornog kruga je bilo premalo za ispravljanje ranijih pogrešaka. Umjesto ispravljanja, činjene su nove. Zbog toga su zagrebački SDP-ovci Zoranu Milanoviću, Ivi Jelušiću i Jurici Meiću opalili zvonku pljusku.
Upravo je završila tematska emisija na 101.-ici (101 special?) posvećena troje glavnih kandidata za preuzimanje vodstva gradskog SDP-a.
Imho HoTo je odličan lakmus papir za glavonje koji bi nam (i našim potomcima) ubuduće kreirali sadašnjicu. I ako mislite da niste član sdepeja pa vas se ovo kao ne dotikuje, u krivu ste: svaki od gore navedenih je ovdje sa neskrivenom namjerom da nam se instalira kao isključivi gospodar naše svakodnevnice, koji će bolje od nas samih interpretirati i artikulirati ono što mi u stvari želimo.
Evo subjektivnog sažetka kako su se izjasnili oko HoTo gradnje na Cvjetnom trgu:
Jučer se u mom kvartu održalo sučeljavanje kandidata za predsjednika / predsjednicu zagrebačkog SDP-a. Članovima stranke, koji će za desetak dana svojim glasovima odlučivati o novom predsjedniku ili predsjednici, predstavila su se četiri kandidata: Željka Antunović, Ivo Jelušić, Davor Bernardić i Slavko Tečić. Odmah da naglasim – ja sam se već odlučio, i svoj izbor javno obrazložio, tako da ni sa ovim tekstom nemam pretenziju za objektivnim, “novinarskim” izvještajem, već iznosim svoje viđenje. Koliko se onome što napišem može vjerovati, ostaje na svakom čitatelju da procijeni sam.
Usprkos tome što je HDZ kao stranka oduvijek vođen krajnje autoritarno i u njemu bilo nezamislivo da članovi učine išta protivno volji „velikog vođe“, na sastanak koji je kasnije ocijenjen pučističkim se na Sanaderov poziv ipak odazvalo dvadesetak saborskih zastupnika. Bez obzira što su kasnije listom svi izmišljali benigne razloge kojima bi opravdali prisutnost, uglavnom naivnost i neznanje o čemu se stvarno radi, i distancirali se od Sanadera, činjenica je da strah od odmazde Jadranke Kosor nije bio dovoljan za automatsko otklanjanje poziva.
Danas prije podne je s početkom u 11.00 sati u Tribinama grada Zagreba održano predstavljanje Željke Antunović kao kandidatkinje za funkciju predsjednice zagrebačke gradske organizacije SDP-a. U prepunoj se dvorani, mlađi članovi su prepustili sjedeća mjesta starijima, nije moglo zamijetiti niti jedno jedino lice „uglednijih“ SDP-ovaca. Nije bilo ni članova Predsjedništva, ni saborskih zastupnika niti bilo koga, osim jedne časne iznimke, iz sastava Glavnog odbora ili pak osoblja s inače prenapučenog Iblerovog trga.
Razlika je očita.
Odmah na početku želim naglasiti da ovo nije dnevnik o liku i djelu zagrebačkog gradonačelnika niti je isti komentar stanja u zagrebačkoj skupštini ili skorašnjih izbora za čelnika zagrebačkog SDP-a. Dnevnik je nastavak serije ranijih pod nazivom „Lokalni izbori 2009 - …" koji su imali za cilj ukazati na nedorečenost i nelogičnosti zakona o lokalnoj (regionalnoj) samoupravi i neposrednom izboru čelnika lokalne izvršne vlasti.
Podsjetimo se, Zakon o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika grada Zagreba (NN 109/07) je pri donošenju predstavljen kao snažan iskorak na putu demokratizacije izbornog procesa u Hrvatskoj jer da će o čelnicima lokalne izvršne vlasti umjesto političkih stranaka neposredno odlučivati građani. Bio je to rezultat višegodišnjih inicijativa, kako političkih stranaka tako i pojedinih udruga civilnog društva. Iako je donesen skoro dvije godine prije prvih idućih lokalnih izbora i usprkos upozorenjima pojedinaca s iskustvom u lokalnoj samoupravi da sam zakon nije dovoljan i da bi zbog nedorečenosti moglo doći do sukoba nadležnosti i problema u funkcioniranju lokalne vlasti , to vrijeme nažalost nije iskorišteno da se problem riješi.
Ovih je dana završio kandidacijski postupak u zagrebačkom SDP-u i uskoro slijedi održavanje unutarstranačkih izbora. Novost ovih izbora, ne samo na stranačkoj razini, jest to da će po prvi puta velik broj članova (pravo glasa na ovim izborima ima više od pet tisuća članova) po principu "jedan član jedan glas" birati čelnog čovjeka.
Nakon provedenog kandidacijskog postupka, pred članovima SDP-a će se naći četiri kandidata: Željka Antunović, Davor Bernardić, Ivo Jelušić i Slavko Tečić. U ovom dnevniku želim napisati zašto sam odlučio svoj glas dati Željki.
Osim parlamentarnih i predsjedničkih, malo je izbora koji pobuđuju toliku pažnju javnosti. Prvi put nakon smrti Ivice Račana i sada kad treba izabrati osobu koja će nakon Milana Bandića upravljati gradskom organizacijom, zbivanja u SDP-u su predmet pojačanog interesa javnosti. To se može razumjeti jer radi se o najjačoj opozicijskoj stranci a u okviru nje, o najbrojnijoj organizaciji koja uz to djeluje u glavnom gradu Hrvatske. Kandidata je više a neizvjesnost stvarna jer se predsjednika bira izravno i to glasovima svih članova gradske organizacije.
Koliko god se nekada i moglo utjecati na konačan ishod izbora, prije svega određivanjem delegata sklonih kandidatu poželjnom vodstvu stranke, ovaj puta je doista sve u rukama običnih članova. Zbog toga se već duže vrijeme i unutar stranke vode prave predizborne kampanje. Prave ne samo po oblicima djelovanja i sredstvima koja se koriste već i po spremnosti nekih na sve ne bi li došli do cilja.
Cilj kandidata je jasan, oni žele pobijediti. Cilj vodstva stranke također, ono želi pobjedu kandidata koji će mu biti lojalan, na kojeg će moći utjecati ili općenito, s kojim neće imati problema.
Međutim, malo ili nikako se govori o tome koji je cilj članova stranke, onih običnih, „malih“, koji u ovome slučaju jedini imaju pravo odlučivati.
Pa, što to želi zagrebački SDP?
Prošli tjedan (u četvrtak ako se ne varam) gradska organizacija SDPa raspisala je unutarstranačke izbore za predsjednika GO Zagreb (aka. Bandićevog nasljednika) te za sva ostala tijela koja jedna stranačka organizacija mora imati. Kao što vjerojatno znate iz medija, postoje tri kandidata i središnjica stranke puno toga polaže na rezultate izbora u Zagrebu.
Posljednji istupi nekolicine SDP-ovih čelnika na temu izbora u zagrebačkoj gradskoj organizaciji te stranke otkrili su sav sjaj i bijedu unutarstranačke demokracije na hrvatskoj političkoj sceni
Zasigurno nema političke stranke u Hrvatskoj koja se neće pohvaliti najvišim stupnjem unutarstranačke demokracije, odnosno, nema stranačkog čelnika koji će priznati vlastitu sklonost k autoritarnome načinu odlučivanja. Pozivati će se na statut i stranačka pravila a ako bi u njima i postojalo nešto sporno, reći će da je učlanjenjem svaki član prihvatio baš ta i takva pravila. Dakle diskusije nema, po njima, vlada demokracija i točka.
Glavni odbor SDP-a je sukladno ranijim najavama danas isključio nekolicinu članova koji su pružali aktivnu potporu i bili oslonac izbornoj kampanji Milana Bandića. Ovakva je odluka bila očekivana, sukladna je Statutu SDP-a i ne može joj se prigovoriti. Nema stranke na političkoj sceni koja bi tolerirala rad u izbornom stožeru protukandidata.
Međutim, Glavni je odbor odlučio raspustiti i tri mjesne organizacije (Novi Zagreb Zapad, Brezovica i Sesvete) zbog „nedovoljne aktivnosti u kampanji predsjedničkog kandidata Josipovića“ te tri mjesna ogranka (Gornja Dubrava, Podsljeme i Pešćenica) zbog „podrške Milanu Bandiću“. Raspuštene organizacije zajedno imaju oko 2500 članova kojima će danom pravomoćnosti ove odluke prestati članstvo u stranci (čl.15. Statuta). Zahvati li val „raščišćavanja“ i lokalne organizacije diljem zemlje, SDP će biti i više nego desetkovan.
