zbunjen sam. totalno sam zbunjen. a vjeruj te mi, kolegice i kolege, to nije lako postići. o tome vam mogu posvjedočiti neki od mojih poznanika i prijatelja koji sudjeluju u raspravama na pollitika.com. nisam rođen početkom 1950.tih da bih mogao svjedočiti o „zlatnim“ danima planske ekonomije i dogovornog gospodarstva, ali sam čuo nešto o tome i „uživao“ blagodatima posljedica tih „zlatnih“ vremena. sjećam se šverca kave u zemlju. i to nepržene, u zrnu. sjećam se parne i neparne vožnje automobila. sjećam se i točkica bez kojih se nije moglo do praška za rublje i masu drugih, nužno potrebnih, artikala iz trgovina robom široke potrošnje. iako nisam kužio o čemu je riječ, sjećam se i vremena galopirajuće inflacije. neki će se, možda, pitati koliko sam star da se toliko stvari sjećam. odgovor je jednostavan, jako dobro pamtim.