Kažu da će Đorđe Balašević imati koncert u Zagrebu (prvi nakon pet godina), pa mi nekako dobro dođe njegova pjesma sa stihom kojeg sam upotrijebio za gornji naslov.
Prvo da se riješimo pacova. Ne znam da li ste primjetili (vladajući definitivno jesu), kako se Ivica Mudrinić (to je onaj iz T-Com-a) postavio "vrlo kritično" prema vladi Ive Sanadera u intervjuu business.hr-u (šteta intervju nije dostupan), taj razgovor je ocijenjen kao jedan od najkritičnijih istupa nekog gospodarstvenika prema Vladi u posljednje vrijeme. Malo je nejasna poanta priče, naime neko se vrijeme govorilo kako će Mudrinić u vladu kako bi zamijenio rumenog Polančeca (koji polako gubi nit), pa je to Sanader, kako samo on to zna raditi, odlučno opovrgnuo tako nešto. Možda je Mudrinić sada malo uvrijeđen pa vraća udarac, možda se regrupira radi neke druge političke ambicije, a možda ipak samo napušta brod.
Nakon odluke Premijer da sam sebe savjetuje preko Ekonomskog vijeća, koje je sam izabrao, imenovao i kojem se stavio na ćelo, shvatio sam da je djelomično u pravu. Građani trebaju stegnuti remen i štedjeti, ali ne preko svojih plaća, već preko plaća onih koji su preplaćeni. Koji u mjesec dana primaju više nego što radnik može uštedjeti u svom radnom vijeku.
Sanaderovo Ekonomsko vijeće je nakon svoje prve sjednice donijelo “senzacionalne” odluke. Skoro jednoglasno su prihvatili sve što je Sanaderova vlada predlagala kao rješenja krize: nulta stopa proračunskog deficita i zamrzavanje plaća svima koji rade a ne upravljaju. Ta “orginalna, empirijska” rješenja zastupaju vlada i poslodavci. Pa pogledajmo zašto?
Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.
Hrvatska je zemlja koja je zahvaćena korupcijom. Ta činjenica poznata je hrvatskoj kao i svjetskoj javnosti. Politika pritisnuta uvjetima koje treba ispuniti za pristup Europskoj uniji, glumata borbu protiv korupcije. Svako malo pojave se hrvatski “autoriteti” i odlučno objavljuju velike akcije i mizerne rezultate u borbi protiv korupcije. Tako smo već zaboravili na: maestre, hardvere, softvere, hamere, gruntovčane, vikinge i još hrpu drugih akcija glupih naziva. Nesposobno odvjetništvo, nespretna i po građane i svoje djelatnike, opasna policija samo evidentiraju kriminal. Oni po narudžbi pokrenu istragu nakon otkrivanja nekih od kriminalnih radnji, a krivac za kriminal, umjesto da završi u zatvoru, bahato javnosti na upit o kriminalu poručuje “pustimo pravnu državu da učini svoje”.
Ono što je trebalo biti pravna država i učini svoje: mlitavi, mulja, laže, prikriva i čeka da se zaboravi. Model je isproban i zahvaljujući njemu u hrvatskom cirkusu i dalje nastupaju zvijezde predvođene: premijerom, ministrima, gradonačelnicima, zastupnicima, stranačkim vođama i inim mutnim tipovima.
Proteklih tjedana nekih desetak posto građana ove zemlje uspjelo je profitirati nekoliko tisuća kuna kupovinom povlaštenih paketa dionica tvrtke T-HT, kojoj je na čelu Ivica Mudrinić. No tko je u biti Ivica Mudrinić i kako se on našao na čelu T-HT? Nacional je krajem 2006. objavio intervju s Ivicom Mudrinićem u kojemu donosi i kratki pregled njegove biografije u kojemu nećete naći ništa posebno. Mudrinić s 11 godina odlazi u Kanadu, tamo se školuje gdje i diplomira, pa se zaposli, počne čitati hrvatski tisak, hvata ga nostalgija, s promjenom vlasti vraća se kao veliki domoljub, bla bla bla…
Ovdje ćemo se baviti stvarima o kojima Ivica Mudrinić rado šuti.
Svi koji su kupili dionice HT-a vrlo brzo će shvatiti kako novopečeno dioničarstvo nije nimalo lagano, zabavno kako izgleda na filmovima. Naime, dionice treba registrirati kod brokera ali i kada se želi prodati, a pritom uspjeti dobiti brokersku kuću jer će se sustavi koji opslužuju telekomunikacije i informatički koji opslužuju SAD i burzi pokazati sad na djelu kada svi u petak navale prodavati.
Mnogima je vjerojatno zastala knedla u grlu kad su u Prospektu T-HT-a vidjeli milijunske iznose koje godišnje zarađuju Ivica Mudrinić i njegovi kolege / Poslodavci pretjeranima ocjenjuju sindikalne prijedloge za minimalac od 2700 i 2800 kuna / Stampedo za dionice T-HT-a govori u prilog tezi da građani uzimaju mrvice sa stola koje im u predizborno vrijeme baca država / Sanader svjesno baca prašinu u oči biračima tvrdnjom kako bi oporezivanje kapitalne dobiti negativno utjecalo na tržište kapitala / Jurčićev popravak izjavom kako bi oporezivao samo zaradu iznad 50 tisuća kuna dolazi prekasno, jer štetu si je već učinio.
Veliki gazda hrvatskog telekoma, ako se on uoće može nazvati hrvatskim i dalje harači jadnom nam i napaćenom telekomunikacijskom zemljom. Nitko ga ne može smijeniti, maknuti, jer ima podršku i DT-a kao većinskog vlasnika i hrvatske Vlade i osobno premijera Ive sanadera, ostaje tu, ubire milijunske plaće, premije, bonuse, samo su su prošle godine u upravi za 200 tisuca korisnika DSL-a podijelili 90 tisuca eura nagrade.
Pokušavalo ga se smijeniti 2003 i 2004 godine, dokumentacija je tek sad izašla na vidjelo.
Hrvatska još uvijek čeka rasplet telekomunikacijske trakavice zvane DTK (distributivna telekomunikacijska kanalizacija) koju bi navodno trebali razrijesiti strani konzultanti koji su placeno stotinama tisuca eura, a nalaz im bas i nije povoljan za T-HT.
Veliki gazda telekoma Ivica Mudrinić dat će sve od sebe da zaštiti svoje strane vlasnike, jer to mu ja ipak i posao, no pritom izbacit će na cestu još koju stotinu radnika, smanjiti troškove i vlasnicima, dakle i državi i ministru financija povećati prihod u proračun.
Mudrinića nazivaju i euronom, dakle europskim poltronom, odnosno poltronom Deustche Telekoma koji je uspio zahvaljujući HDZ-u i SDP-u doći do većinskog vlasništva nad jednom od najvrednijih infrastruktura od strateškog državnog interesa i nikako da prizna javno poraz kada je riječ o DTK-u.
