Bez osvrta na ovih prohujalih dvadeset i dvije godine, nije moguće dati suvisli odgovor na vrlo delikatno pitanje – kakvi su odnosi SAD i Hrvatske (diplomatski odnosi uspostavljeni su prije 20 godina!), i zašto Hrvatske ne može iz krize? Zaista, zašto Hrvatska već četiri godine ne može bar zaustaviti negativne trendove ekonomije i politike, ako ne i stvoriti zemlju ugodnu za rad i život?? >strong>Bit dijagnoze: višestranačje je shvaćeno nakaradno, kao naopaka pila, u odnosu na željeno. Hrvatska nekompetentna Milanovićeva vlada zaustavila je dotok investicija, ta vlada malo je učinila na poštovanju prava nacionalnih i vjerskih manjina, ta vlada vrlo slično prethodnima nije izgradila socijalni sustav dostojan čovjeka te snažan obrambeni sustav, nema vizije ni rezultata koji bi ohrabrivali.
Pisao sam ja odmah nakon što su hrvatski fašisti i klerofašisti počeli sa svojim čekičanjima o potrebi preimenovanja “Trga maršala Tita” u Zagrebu:
http://pollitika.com/zasto-se-antifasisti-trebaju-okupiti-13-12-2008-na-...
a o tome zašto ne bi trebalo mijenjati ime tom trgu pisao sam i uoči održavanja sjednice Gradske skupštine koja je na dnevnom redu imala tu temu:
http://pollitika.com/zasto-trg-marsala-tita-treba-ostati
http://pollitika.com/zasto-trg-marsala-tita-treba-ostati-i
http://pollitika.com/zasto-trg-marsala-tita-treba-ostati-ii
Jučer, 05. 05. 2012., su ponovo okupljeni oko “građnke inicijative” “Krug za trg” ruku pod ruku istupili hrvatski fašisti i klerofašisti uz neke vlastitom sudbinom isfrustrirane gadove poput Ive Banca, koji neprestano pokušava poiedinačno pretvoriti u opće, pa onda nasrće na antifšizam nasrtanjem na Tita kao simbol antifašističke borbe i antifašizma.
Značajno je da je prema tvrdnjama izvjestitelja prvi puta službeno u okviru “inicijative” nastupio HHO, kojega danas vode dva neosporna gada, klerofašist Ivan Zvonimir Čičak i već spomenuti Ivo Banac
5. svibnja devastiran je Trg maršala Tita,
4. svibnja umro je Josip Broz Tito,
Hrvat iz Kumrovca,
antiFašistički maršal 2. svjetskog rata,
generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije,
prvi predsjednik republike Jugoslavije nakon monarhije Karađorđevića,
antiStaljinistički prvoBorac protiv hegemonije SSSR-a u socijalističkim državama,
antiBlokovski prvoBorac protiv 2-blokovskog svjetskog poretka,
Tito još uvijek u svijetu je cijenjeni državnik, a tako dugo nakon smrti,
ipak
5. svibnja
1000 ili 3000 tisuće stanovnika,
BEZ suglasnosti 600 tisuća drugih stanovnika Zagreba grubo fašistički devastira Trg maršala Tita, sjetimo se, slično fašistima Mussolinija u fašističkom osvajanju Rima,
Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hho-a za ljudska prava,
penje se po ljestvama i svojom tablom preImenuje Trg maršala Tita...
Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hho-a za ljudska prava,
gle,
uspješno potvrđuje što jesu njegova ljudska prava, a nisu ljudska prava 600 tisuća drugih stanovnika Zagreba,
policija NIJE - zaustavila Ivana Zvonimira Čička,
predsjednika Hho-a za ljudska prava u NE zakonitom preImenovanju Trga maršala Tita,
[Slika]
Domaći navijači za haaško tužiteljstvo tipa Žarko Puhovski, Ivan Zvonimir Čičak, Vesna Teršelić, Damir Kajin itd. uporno, čak i nakon presude generalima, ponavljaju i ponavljaju svoje brojke “žrtava ratnih zločina”, "Srba civila”, navodno ubijenih tijekom i nakon Oluje. Evo jednog od primjera:
Citiram: “…podatci HHO-a, koji govore o 677 ubijenih… Na popisu žrtava … nalaze se isključivo i samo civilne žrtve ubijene poslije službenog okončanja vojno-redarstvene akcije Oluje”, tvrde u HHO-u…”
Dakle 677 (slovima: šest stotina sedamdeset sedam) “civilnih žrtava”, tvrdi HHO. Ali, što piše u haaškoj presudi generalima?
Predlažem da sjednete.
Ukratko: presuda se ukupno bavi slučajevima 86 (slovima: osamdeset šest) ljudskih žrtava.
Jedna stara, meni omiljena, izreka kaže: «Loše je kada se izgubi novac, još je lošije kada se izgubi vrijeme, najlošije je kada se izgubi nada». Eto, promatrajući ovih dana veliku buku koja je stvorena najavom istrage (istragom?) protiv antifašista Josipa - Jože Manolića, Josipa Boljkovca i Rade Bulata moglo bi se ovoj izreci dodati - a olovno najlošije je kada se izgubi - pamet. Za ovaj poduži tekst trebate se naoružati - strpljenjem, ako ga nemate, možda bolje da ga ni ne čitate. Naime, nisam u stanju tu delikatnu temu «obraditi» na manjem broju stranica. Ovaj tekst pišem ipak subjektivno, a vjerujem i vi ćete ga subjektivno doživjeti. Naime, naše su zamalo sve obitelji najmanje nekom porodičnom pričom vezane za Drugi svjetski rat, mada već imamo i ratne priče novijeg datuma.
POGUBLJENJE BEZ SUĐENJA - ZLOČIN
Polazište je da je svaki pogubljen čovjek u toku rata, pa i u poraću, žrtva ukoliko je život izgubio bez pravednog suđenja.
Mali prilog današnjim prosvjedima ZA Varšavsku kroz Čičkovo pero od prije gotovo četrdeset godina.
Teško je biti prorok na domaćem ognjištu
Studenti! Beskućnici!
Posljednji pjesnici nemirna života što svoju pjesmu živite! Obraćam se vama, kao jedinim ostacima ovog manipuliranog svijeta koji nije zgrabljen uništavajućim žrvnjem zaglupljivanja. Vama koji niste još dokrajčeni jezivim mentalitetom sitne kruhoboračke svakidašnjice. Prijatelji, mi neimamo svojih domova jer svijet je naš dom! Naš su svijet, svaka studentska soba u kojoj ima mjesta za ilegalca, svaka podstanarska i podrumska sobica u koju stane čovjek, njegove skripte, veliko mu mlado srce i duša, te vječno nemirna misao.
Tko smo mi, beskućnićka braćo, da nas svijet toliko mrzi, odbacuje i prezire. Zar smo najgora od svih podvrsti zoon politikona; mi koji bismo danas-sutra trebali postati vodstvo ovoga naroda, njegova misao i duh, intelekt i čin.
Centar političkog eksponiranja svih važnijih političkih faca u Hrvata bio je zadnjih dana u Dubrovniku. U kulturnom pogledu Dubrovnik je najljepše lice Hrvatske okrenuto k svijetu, a skoro u potpunosti je djelo hrvatskih ruku. U državotvornom smislu, Dubrovnik je od raspada srednjevjekovne hrvatske države bio jedinim kontinuitetom hrvatske državotvorne misli. U civilizacijskom smislu Dubrovnik predstavlja kontinuitet kršćanstva kao hrvatskog svjetonazorskog opredjeljenja ka univerzalnosti - jer su dubrovačkim zaštitnikom prije više od tisuću godina odabrali armenskog biskupa iz Anadolije. Ova proslava možda jest religijska po ishodištu, ali u praksi je to ponajmanje. Jučer su ovdje formalno završene tradicionalne. tisuću i trideset osme svetkovine Svetog Vlaha (Saint Blasiusa ili svetog Blaža) koje predstavljaju premoštavanje vremenski, plemenskih i civilizacijskih razlika među ljudima.
Dr. Ivo Josipović tek će l8.veljače ove godine, po tradiciji, na Markovu trgu, biti ustoličen za trećeg predsjednika RH. Očekivao sam još neke analize poslije izborne pobjede (ne samo rasprave o izboru tjelohranitelja i savjetnika), pogotovo stoga što je počeo proces čerečenja dr. Josipovića u koji se uključilo ono što je desno (što je razumljivo), ali i ono što je blizu centra ili pak onoga što se zove «hrvatski intelektualci» ili pak borci za ljudska prava (što je manje razumljivo). I zaista mi nije namjera biti advocatus diaboli i popeti se i sebi i drugima na glavu, temom dr. Ivo Josipović, ali kako nema reagiranja, evo, i ovaj puta nekoliko napomena koje će, nadam se, izazvati konstruktivnu raspravu.
Na reagiranja me ponukao najnoviji broj «Hrvatskog lista» (4.2.20l0), TV razgovor Branimira Bilića s Ivanom Zvonimirom Čičkom i dr. Slavenom Leticom te analiza koju je Mladen Schwartz uputio na veći broj mail - adresa, tekst koji će vjerojatno biti objavljen u Glasniku Hrvatskog uljudbenog pokreta.
Što kažu Hrvatski list i dr. Lang?
Ono što posljednjih dana i tjedana zastrašuje i grozi jest činjenica da je cijela Hrvatska uvučena u „nekrofilske igre bez granica“, u čemu svjesno ili nesvjesno, učestvuju mnogi ljudi i institucije. Bilo bi pametno se priupitati koji i kakvi sve ciljevi i interesi stoje iza takvih nehumanih i neciviliziranih aktivnosti. I radi prevencije istražiti tu pojavu prije nego stvari izmaknu kontroli, a to bi se moglo dogoditi jer je gospodarska kriza već strahovito nagrizla društvenu strukturu i infrastrukturu, kvaliteta življenja se spustila ispod kritičnih razina, a ulazimo u završni dio izbornih aktivnosti (istina na lokalnim razinama) čiji bi se rezultati sigurno mogli reflektirati na nacionalnu razinu. Očito je da kod nekih ovakve perspektive šire neviđenu paniku, budući da ne prežu od nekrofilskih perverzija koje podižu na nacionalnu razinu. Erich Fromm je u svom poznatom djelu „Autoritet i porodica“ opisao pojavu nekrofilskog karaktera sljedećim riječima:)
Cijeli članak Čička je ovdje
a najvažniji dio prenosim:
