„Izvršna vlast nije se upletala u sudski postupak koji je vođen protiv Branimira Glavaša, ali sudstvo se s obzirom na termin izricanja presude, izravno uključilo u izbornu kampanju“, kazao je premijer Sanader.
Evo dokaza da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad, pa je ovo ogledni primjer radikalne izjave iz proeuropske vlasti.
Da postoji Feral Tribune ova izjava bi završila u nominaciji za „Shit of the year 2009" ,no te novine više ne izlaze, pa nema ni nominacije.
U vremenu kada pravosuđe treba pokazati svoju punu sposobnost i neovisnost, a vlast pokazati snagu pravne države potrebne za ulazak u EU, pukne optužba iz samog vrha izvršne vlasti da se sudstvo uključilo u predizbornu kampanju.
Čudno je da u državi u kojoj se svi zaklinju na vladavinu prava izvršna vlast drhti od datuma izricanja presude.
Pitam se u kojoj to pravno uređenoj državi sudbena vlast mora pratiti političku kampanju i brinuti da ne naruši eventualno nečiji izborni rezultat.
Ovo izjava vrha izvršne vlasti vrlo je opasna za daljnji razvoj neovisnosti pravosuđa.
Sudovi bi trebali donosude presude u ime RH, nažalost to se ne primjenjuje, barem što se tiče suca Domagoja Franje Frnrića iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Taj sudac nije uspio jednostavan radni spor riješiti od travnja 2003. godine do danas. U tom vremenu donio je dvije presude, jednu je u cijelosti poništio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a drugu, koja još nije pravomoćna vjerojatno očekuje ista sudbina. U toj drugoj presudi Frntić ponovo pogrešno primjenjuje materijalna prava čime, šteti tužitelju a pogoduje tuženiku. Drsko, sudac ne priznaje status sindikalnog povjerenika. Povjerenika koji je prijavio kriminal i zbog te prijave dobio otkaz i zlostavljanje..
Deložacija: tri starice izbačene iz stana
Stogodišnjakinja iz Varoša, zajedno sa sestrom i kćeri, sudski je deložirana iz stana, usprkos zaštiti Centra za razvoj demokracije iz Splita. Semina Lončar najavljuje internacionalizaciju slučaja
piše petar dorić
Tri starice iz Varoša, Jelenka (99) i Spasenka (69) Vrandečić, te Milenka Orlandini (92), u četvrtak su sudski deložirane iz stana u Križevoj ulici, po presudi splitskog Općinskog suda, a po tužbi Josipa i Marijana Udovičića. Riječ je o slučaju ovrhe stana u kojemu je stanarsko pravo imala Jelenka Vrandečić, a koje su Udovičići sudski pobili kao vlasnici predmetnog stana.
Oštra kritika
Ovaj je slučaj nedavno dospio u javnost oštrom kritikom pravosuđa od splitske nevladine udruge CERD, koju predvodi mr. Semina Lončar. U priopćenju CERD-a stoji: ”Ovršni sud (Općinski sud) je zadržao žalbu izjavljenu protiv ovršnog rješenja i niti nakon mjesec dana je nije proslijedio na nadležni županijski sud koji bi odlučivao o žalbi.
Povodom održavanja Okruglog stola "Sloboda medija u Republici Hrvatskoj - je li Internet slobodan medij?" i činjenice da će Hrvatska uskoro biti jedina zemlja u Europi u kojoj blogeri idu u zatvor, Hrvatska blogerska organizacija upućuje
Otvoreno pismo ministru pravosuđa prof.dr.sc. Ivanu Šimonoviću i ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku
Hrvatska blogerska organizacija uznemirena je i zabrinuta zbog učestalog policijskog i sudskog progona građana koji su, bilo kao blogeri, bilo kao građani-novinari, bilo kao pružatelji internetskih sadržaja ili kao korisnici socijalnih mreža, aktivni na internetu. Mi u HBO uvjereni smo da su razlozi ovih nemilih pojava u nedovoljnom obrazovanju zaposlenih u policiji i pravosuđu o specifičnim obilježjima i funkcioniranju novih medija kakav je internet, zatim u domaćem zakonopravnom vakuumu u kojem se internet nalazi, a nije zanemariva ni pojava zlouporabe ovlasti i službenog položaja u pokušajima da se ograniči sloboda izražavanja i ugrozi privatnost građana na internetu. Obraćamo Vam se kao nositelju javne vlasti i odgovornoj osobi za problematiku koju adresiramo i na koju želimo skrenuti Vašu pažnju u ovom otvorenom pismu.
I Bog uzme Adamovo rebro, pa s malo blata zamiješa Evu i reče mu: „Adame izaberi ženu!“
Slične stvari čitam ovih dana u nekim člancima Web izdanja Jutarnjeg lista, koja istovremeno otvaraju mnoštvo dodatnih pitanja:
Najprije o bivšoj ministrici pravosuđa - stranačkoj pravovjernici:
Kao jedan od svih posljednjih ministarskih poteza, Šimonovićeva prethodnica Ana Lovrin raspisala je natječaj za suca zadarskog općinskog suda. Njezina kćer prijavila se i dobila posao odlukom Državnog sudbenog vijeća, koje djeluje inače u krnjem sastavu još od 2007.
Hrvatska je od nove godine bogatija za još jedan zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije. Tim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije... Tako piše u prvom stavku prvog članka zakona. Ma da čovjeku krenu suze na oči, ali ne suze radosnice već suze od jada i bijesa.
Zakon je predložila Vlada a prihvatio ga Sabor Republike Hrvatske. I jedni i drugi ne poštuju Ustavnu odredbu o jednakosti. Država je prepletena kriminalom, korupcijom i nepotizmom. Javna je tajna da se mitom kupuju: radna mjesta, liječenje, sudske odluke, policijske istrage.
U ponedjeljak, 15. prosinca 2008. posljednjeg dana zasjedanja Sabora u ovoj godini (na kojoj nisam bio prisutan zbog smrtnog slučaja u obitelji) usvojena su dva značajna zakona. Prvo, dopunjen je Kazneni zakon (članak 82.) kojim se sada omogućava oduzimanje imovine pripadnicima organiziranog kriminala. Rješenja koja su unijeta u zakon, za razliku od dosadašnjeg, polaze od toga da je SVA imovina koju posjeduje osumljičeni pripadnik organiziranog kriminala (definicija o tome u Zakonu o USKOK-u) (ili je ona prenesena u stvarno ili fiktivno vlasništvu članova obitelji) stećena počinjenjem kaznenog djela. U raspravi sam ministra Šimonovića upozorio da će i Zakon o USKOK-u trebati dopuniti jer taj zakon omogućava pokretanja postupka sudske privremene zabrane raspolaganja imovinom koja traje do pravomoćne presude o uduzimanju imovine. Problem je u tome što Zakon o USKOK-u daje pravo zahtjevanja privremene zabrane raspolaganja imovinom za koju se sumnja da je stećena počinjenjem konkretnog kaznenog djela za koje se vodi postupak dok Kazneni zakon daje osnova za sumnju da je SVA imovina stećena počinjenjem toga ili drugih kaznenih djela.
KAKO SU JEDNAKI POSTALI JEDNAKIJI
ili
BILO JEDNOM U HRVATSKOJ
Je li George Orwell imao na umu, kao tvorac Velikog brata i mogući futurist, da će se sadržaj njegove Životinjske farme odigravati i na našim prostorima? Je li u svojim futurističkim fantazijama vidio i građane Hrvatske kao glavne protagoniste svoga bezvremenog romana?
To pitanje će ostati samo pitanje, jer odgovor je pisac odnio sa sobom, ali svaka sličnost s našom zbiljom navodi nas na to da su pitanja u redu, jer je, bilo kako bilo, literatura samo neka vrst preslika života. Moj bi prijatelj rekao – ljepša strana života.
Pa krenimo s našom pričom, imajući, negdje u podsvijesti, Životinjsku farmu kao predložak.
I unatoč podsvijesti koja traje od stoljeća sedmog, mi smo svoj prvi pravi Ustav, i to onaj koji nazivamo Božićnim Ustavom, dobili tek nedavne 1990. godine.
Sve ustavne odredbe su jasne i vrlo precizne. Nema tumačenja ovo/ono. Točno je samo ono što piše, a ne ono što se nekome čini da piše. Budući da ja obožavam i poštujem Ustav nije mi ni na kraj pameti tumačiti precizne odredbe na koje se pozivam u ovome tekstu.
Članak 3.
Ovaj dnevnik je prvenstveno inspiriran događajima koje je Mrak opisao u svom blogu Zašto se Ivo Sanader boji Nikše Klečaka?. Također, velik dio materijala koje sam iskoristio plod je pisanja nekolicine blogera, u prvom redu smogismogija i DeVeT-a. U biti radi se o svojevrsnoj rekapitucaciji napisanog, no nisam mogao izdržati - ovo je moralo ići na papir (ekran).
Dakle, za neupućene - priča je započela kada sam u petak navečer pročitao Mrakov blog. Nisam mogao vjerovati. Otprilike u isto vrijeme se informacija pojavila i na index.hr, a potom i na ostalim portalima. Prenosim najavažniji dio:
Vijest je kako su Karamarko i Šimunović imali svoje ukazivanje u Saboru RH sa svojim pojašnjenjima što će, kad će i kako učinuti ili su već napravili.
U oči mi je bljesnuo Šimunović sa izjavom kako nam ".....u borbi protiv organiziranog kriminala nije potrebna sablja, ali ni aspirin, već skalpel koji reže duboko i precizno...". Potom slijedi govorni traktat pun diplomatskih naziva, epiteta i atributa kao što su: ozbiljno, brzo, energično, bekompromisno, sustavno........ a završava neozbiljnom, sporom, neenergičnom, kompromisnom i nesustavnom činjenicom (koju je sam iznio)-najava kako će na snagu stupiti novi sudski i zatvorski poslovnik i, ono o čemu sam već pisao, osnivanje uskočkih ureda u ZG, RI, OS i ST tj. puko povećanje državne administracije koja se očito nije iskazala dosadašnjim planiranjem, organiziranjem i djelovanjem. Jer da je tako ne bi se našli u situaciji koju imamo, te nam ne bi trebao skalpel. Skalpel uklanja bolesno tkivo, a ovako smo u već oboljeli organizam ubacili još tkiva koje će se zaraziti i metastazirati sa već postojećim tumorom. Tako ispada!
