Temu o Milasu najavio sam još pred godinu i pol u dnevniku „Život je pjesma“, ovdje na Pollitici. Kilu mozga po dvije marke početkom devedesetih „prodavao“ je taj famozni Ivan Milas, čuvar državnog pečata i bečki gostioničar u čijem sam „Agram grillu“ na bečkom Gürtlu jednom (već nakon zatvaranja) slučajno i sam bio. Bilo je to otužno prazno bivše okupljalište hrvatskih gastarbajtera i nacionalista s obaveznim kariranim stolnjacima.
No, iako će Milasa povijest najviše pamtiti po toj „bisernoj“ izjavi i čuvanju državnog pečata, što god to bilo, Milas je ipak bio više od toga. Završio je pravni fakultet, a u Beču se silom prilika našao zbog bijega pred jugoslavenskim pravosuđem koje ga je osudilo zbog nacionalizma. Odležao je prethodno 6 mjeseci u istražnom zatvoru.
Sjećate se Ivana Milasa koji je izjavio da mozak vrijedi 2 marke? Nekoć davno, tamo mračnih devedesetih Milas je bio saborski zastupnik i nosioc izmišljene funkcije čuvara državnog pečata. U današnjem članku u Jutarnjem listu opet nailazimo na ime Ivana Milasa, ali ovog puta u ulozi kočničara stranih ulaganja u Hrvatsku. Ukratko, katarski emir htio je u dugogodišnju koncesiju dva hrvatska otoka, uložio bi u njihovo uređenje, infrastrukturu, zaposlio nekoliko stotina lokalnih ljudi. Davor Štern i tadašnji premijer Zlatko Mateša krenuli su pripremati teren za prvu takvu investiciju u Hrvatskoj, izradu zakona koji bi to omogućavao, ali onda se upleo Ivan Milas i sve je palo u vodu.
