Paralelni izborni stožer Milana Bandića ukotvljen na Kaptolu, bijesan je i razočaran (i) vlastitim neuspjehom usprkos silnoj podršci i korteširanju "moralne vertikale hrvatskog društva", jer se s prodikaonica, putem letaka, a kažu čak i za vrijeme ispovijedi, vjernike pozivalo da glasaju za Bandića.
Nekad je to bilo rečeno uvijeno da se treba glas dati katoličkom vjerniku, a ne agnostiku, jer u Hrvatskoj je 90 % katolika, a drugi puta i najotvorenije, poput mračnog "duhovnog obnovitelja", pozivalo vjernike da svoj glas daju Milanu Bandiću.
Izbori završiše i vidi užasa, favorit KC je poražen, a to nije moglo bez otuđenih centara moći, pa i samog vraga ...
Mjesto gdje se nalazi Andrijin križ označava mjesto obaveznog zaustavljanja.
Odnos ljudi prema religiji je suptilan i ambivalentan. Vjera je ustvari osjećaj, pa kad god se zametnu rasprave o vjeri (tako i vjerskim simbolima, ceremonijama, statusima isl.) stvari skreću prema strastima, a strasti vode u sukobe, pa čak i ratove. Vjerska povijest je puna vjerskih ratova koji su se vodili radi raznih političkih interesa, ali i političkih sukoba koji su se oblačili u vjersko ruho. Najpoznatiji je bio Tridesetogodišnji rat koji je u ime križa i vjere opustošio cijelu Europu.
Ovo nije dnevnik o ustašama i partizanima niti o kadrinalu Alojziju Stepincu i njegovom djelovanju za vrijeme i neposredno poslije II svjetskog rata. Sudski proces koji je vođen protiv njega i sve glasniji zahtjevi za revizijom istoga su samo okvir za propitivanje potrebe, opravdanosti i prvenstveno načina primjene tog instituta u slučajevima presuda izrečenih na temelju zakonodavstva bivše Jugoslavije a neposredan povod je intervju kojeg je uvaženi akademik Dr.Željko Horvatić dao Glasu Koncila. Intervju je svojevrstan nastavak traženja i sudske rehabilitacije kardinala Stepinca koja je ponovno zatražena na jednom skupu u Lepoglavi od nazivom "Kardinal Alojzije Stepinac - svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće".
Opservirajući događanja i odnose snaga u hrvatskom društvu, u najnovijem broju Glasa Koncila komentator Ivan Miklenić uspoređuje položaj vjernika prije i poslije tzv. demokratskih promjena i donosi vrlo zanimljiv zaključak. Suprotno do sada prevladavajućem mišljenju, on zaključuje da je društveni položaj vjernika gotovo nepromijenjen.
Miklenić polazi od toga da se nije promijenio položaj nekad vladajuće elite:
Posebno je to opipljivo po prevladavajućem mentalitetu, povlasticama, odnosu prema prošlosti te po utjecaju i moći koju je zadržao tzv. kadar iz socijalističkog društva.
i analogno tome zaključuje da su vjernici i danas građani drugoga reda:
Ta pojava osobiti je izazov za građane vjernike koji su u razdoblju prije demokratskih promjena (premda su i tada bili apsolutna većina) pretežno bili građani druga reda, a ni danas (premda ih se čak 87 posto spontano deklariralo kao katolici) ne uspijevaju doći ni do ravnopravne zastupljenosti u medijskoj javnosti, a još manje do ravnopravnog sudjelovanja u utjecaju i moći u hrvatskom društvu.
»Nisu doneseni svi provedbeni propisi koji su propisani odredbama Zakona o proračunu.«
Ovako glasi jedna od rečenica iz Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju za 2007.godinu. . Pa što, rekli bi neupućeni, to i nije neki propust kad znamo kakva nam je praksa u odnosu na brdo zakona koji su donijeti. Ipak, propust ima dublje značenje jer se radi o propustu zakonodavca.
Na tom tragu promišlja i Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila. On u svom komentaru pod naslovom „Nekažnjeno bezakonje“ problematizira našu ukupnu političku elitu.
Drugim riječima, zakon je nešto odredio i propisao, a netko, tko se smatra da je iznad zakona, ne želi i ne donosi provedbene propise!
On ide i dalje pa zaključuje da je to „evidentan primjer izigravanja zakona a da za to svjesno i namjerno izigravanje nitko ne odgovara“ i da se na to mora upozoriti najšira javnost. Slažem se.
Izborna groznica još nije gotova i punom snagom trese političare, medije, političke analitičare i komentatore raznih vrsta. U takvoj situaciji nije preveliko čudo kad neki mijenjaju ocjene i ranije izrečene stavove. Ipak, neke bi stvari trebale biti konstanta, primjerice opće dobro. O tome što predstavlja nas je još nedavno u jednom od svojih komentara poučio Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila (temu sam obradio u postu Opće dobro i ima li koga (čega) iznad Hrvatskog sabora?).
Njegov najnoviji komentar Novi povodi za zabrinutost me je potaknuo da ponovno razmislim o općem dobru.
Podugačkom serijom komentara se glavni urednik i kolumnist Glasa Koncila Ivan Miklenić već duže vrijeme obrušava na sve izvan svoje organizacije. Tako su svoje dobili Hrvatski sabor, saborski zastupnici i političke stranke, a ni mediji nisu ostali pošteđeni. Kako je krenuo, opravdano je zapitati se što je ili tko je sljedeći na redu. Da li je u pitanju epidemija predizborne groznice ili što drugo, samo Bog će znati.
O tome što MIklenić zamjera Hrvatskom saboru sam već pisao u članku o općem dobru.
Evo što zamjera medijima:
Parlamentarnu demokraciju obično tumačimo kao politički sustav u kojem najvišu zakonodavnu vlast u državi obnaša parlament (u našem slučaju Sabor). On donosi Ustav i zakone prema kojima se imaju ravnati svi građani odnosne zemlje.
Ustavom se definiraju i štite najviše društvene vrednote, u našem slučaju sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.
Kao sastavni dio društvene scene u Hrvatskoj, Katolička je Crkva prisutna u medijima koji izvještavaju o njoj i njenom djelovanju. Osim specijaliziranih, u većoj ili manjoj mjeri, o Crkvenim aktivnostima izvještavaju i drugi mediji. Pri tome se podrazumijeva i redovna je pojava da različiti mediji o istom događaju izvijeste na različit način. Profesionalna je obveza i minimum novinarske korektnosti poštivanje činjenica dok je interpretacija istih stvar slobode svakog izvjestitelja. No, da li je tomu uvijek tako?
Izvještavajući o misama održanim povodom Velike Gospe, možda i najveću pažnju izazvale su sljedeće riječi Krčkog biskupa Valtera Župana:
Statistike pokazuju da je komunizam urodio sa 100 milijuna mrtvih, Hitler sa 20.900.000 mrtvih. Radi se o ljudima, a ne brojkama. Ni Tito nije daleko od toga sa 1.129.000 mrtvih.
Neovisni, ali ne i neutralni