Blog se preselio na novu adresu:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
Ovaj upis možete pak naći na ovom linku
Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.
Nadam se da se i dalje čitamo.
Već smo navikli na neuobičajene izjave i postupke premijera Milanovića. Nakon latinskih poslovica, citiranja biblije te posve proizvoljnog podizanja i spuštanja letvice moralnih i etičkih standarda unutar stranke i koalicije koju predvodi, taman kad smo pomislili da smo vidjeli sve i da nas više ničim ne može iznenaditi, ponovno je iznenadio.
Na početku sjednice vlade, Zoran Milanović je najavljujući konferenciju za tisak na kojoj bi predstavio Darka Lorencina, novog ministra turizma koji je zamijenio Veljka Ostojića, rekao i sljedeće:
Nema privatnih stvari kada su u pitanju novinari, dužni smo dati odgovor na svako pitanje - treba još jednom ponoviti i naglasiti jer se u prvom sljedećem njegovom kontaktu s novinarima dogodilo potpuno suprotno. Čim su novinari pokušali iskoristiti pravo na postavljanje pitanja i pokušali doznati ono što javnost doista zanima, naišli su na zid.
Nisam vjerovao prvi puta kada sam čuo u vijestima, ali kada sam istu intervenciju premijera Zorana Milanovića vidio pred uključenim TV kamerama, zgrozio sam se. Dogodilo se jučer kada je sazvana konferencija za medije da bi Zoran Milanović predstavio kandidata za novog ministra turizma Davora Lorenzina, iz kvote IDS-a. Posebna je priča da je odlazeći ministar Veljko Ostojić još na sajmu turističke ponude prije 5-6 dana u Berlinu objašnjavao da ima povjerenje Milanovića, e da bi ga ovaj „odstrijelio“ dan-dva poslije.
Što se to skandaloznoga dogodilo na presici Milanovića i Darka Lorenzina?? Podijeljena je biografija kandidata, a i po starom dobrom običaju, novinari su krenuli s pitanjima, e da bi čuli i glas njegov, iskušali ga na nekim temama iz budućeg djelokruga rada. Predstavljen je kao stručan, kompetentan kandidat, odgovarao na pitanja da bi u presicu intervenirao premijer kod pitanja o tri stambena kredita koje Lorenzin ima vraćati.
ZABRANJENA NOVINARSKA PITANJA
Tri presude koje su označile kraj prošle godine, dakle oslobađajuća generalima Gotovini i Markaču u Haagu, pravomoćna Radimiru Čačiću u Mađarskoj i prvostupanjska bivšem premijeru Ivi Sanaderu sasvim sigurno predstavljaju određenu političko-moralnu prekretnicu u hrvatskoj politici. U taj okvir mogla bi se u širem smislu svrstati i odluka potpredsjednika Istarskog demokratskog sabora i višegodišnjeg zastupnika u hrvatskome saboru Damira Kajina da se uz otvorenu potporu SDP-a i samog premijera Milanovića kandidira na idućim lokalnim izborima u svibnju za istarskog župana.
U malo je emisija Nedjeljom u dva Aleksandar Stanković tako dobro odradio svoj voditeljski i novinarski posao. Malo puta je tako dobro zastupao interes i pravo javnosti da zna. Nikada Stanković nije tako dobro spojio svoju profesiju i sport kojim se amaterski bavi. Damir Kajin je naprosto bio nemoćan i morao je pokleknuti pred serijom vrlo preciznih direkata, lijevih i desnih krošea a ništa se bolje nije obranio ni od iznenadnih aperkata logičnih ali zato još nezgodnijih pitanja. Iako je meč završio oslonjen na konopce i spuštenih ruku, od toga da u dubokoj nesvjesti završi na podu ga je spasila samo dobra izdržljivost koja je posjedica dugogodišnje vježbe u političkom ringu. Da emisija nije išla uživo, vjerojatno bi Kajinov trener u ring bacio ručnik i pokušao spriječiti da se meč uopće prikaže.
Što je moral? Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose. Moralna pravila nisu apsolutno važeća, već se razlikuju i vremenski i prostorno. Utoliko je pojam morala blizak pojmu etosa.
Za razliku od pozitivnih zakona, moralna pravila - kada su prekršena - ne donose političke ili ekonomske sankcije. Kao sankcije nemoralnog ponašanja javljaju se grižnja savjesti, prijekor ili bojkot okoline.
U filozofskom značenju, pojam morala (ili moralne filozofije) istoznačan je s praktičkom filozofskom disciplinom etikom. Glavne su teme moralne filozofije ili etike dobro, ispravno djelovanje, ćudoredan život. (Izvor: Wikipedia)
Iako su gotovo svi čuli za presedan koji se priprema u nedjelju, a to je štrajk novinara Glasa Istre, premalo se o tome govori "priko Učke" pa evo, da napišem par redaka o tome.
Istra je već drugo desetljeće IDS-ova prćija. Budući je HDZ-u jasno da tu nema što tražiti, prepustio je taj teritorij vječitom "oporbenjaku" koji županiju vodi na potpuno jednak način kako je Sanader vodio Hrvatsku. Razlika je samo u novčanom kumulativu koji se "okreće".
I mi imamo svoju Fimi Mediju, PR agenciju Alphera kojoj istarski portal ipress tepa kao "najsjajnijoj zvijezdi istarskog PR neba".
Tvrtka se, prema pisanju tog portala, smjestila u neposrednoj blizini poslovnih prostora "viđenijih" tvrtki čiji su vlasnici u izvrsnim odnosima sa lokalnim (gradskim) i županijskim vlastima. Agencija je to koja je angažirana na promociji gotovo svih istarskih manifestacija.
Šefica Alphere je Karmen Radetikio, a u njemu je zaposlena i Jakovčićeva snaha, baš kao i dio ekipe koja je radila na IDS-ovom propagandnom žurnalu zvanom Istra News Tedija Chiavalona, aktualnog glavnog tajnika IDS-a.
Evo još jednog dnevnika koji je nastao kad je komentar metastazirao u svojoj kilometraži.
Počeo sam pisati neke svoje misli na sm-ov dnevnik Kako nakon Milanovićevog izbora u stranci „ništa nije ostalo isto“, a bilo bi bolje da je - koliko mu još treba do ostavke? i eto dnevnika.
Misao koja je potakla ovaj tekst je tužna slika koji SDP i šarmantni mu šef danas pružaju. Nažalost ta tužna slika se ne odnosi samo na SDP i vodstvo ili oporbu već se odnosi se na sve stranke u RH i pripadno im vodstvo. Najpreciznije rečeno, pravi poticaj za ovaj tekst su tuga i očaj prosječnog birača kad pogleda birački listić i ekipu koja je tamo popisana.
Dakle kakva je politička ponuda danas? Krenimo dakle od onih koji personaliziraju pojedine stranke u logici "stranka sam ja", stranačkih šefova:
Odmah je uočljiva jedna podudarnost u svim strankama bez obzira na deklariranu političku opciju a to je da svi šefovi stranaka sjede u svojim foteljama kako nekakvi neprikosnoveni faraoni pretplaćeni na vječnost i odgovorni (eventulano) samo Bogu. Politički mentalitet jednostavno ima sustav koji svoje kadrove miče samo prema gore, a kad netko postane šef stranke sljedeća stepenica je još uvijek isključivo ona prema gore, ona prema vječnim biralištima, i tu je samo biologija dovoljno moćna za taj posljednji najveći korak.
Ajmo pogledati tko danas vlada najvećim strankama u RH:
PREPISIVANJE (ni)JE DOZVOLJENO
Tijekom predizborne kampanje za župana 2009g., Plinio Cuccurin je tvrdio da je Ivan Jakovčić prepisao njegov predizborni program za župana. Ivan Jakovčić je tvrdio da je Plinio Cuccurin zapisao u svoj program sve ono što ON već odavno, vrlo uspješno Ivan Jakovčić realizira, jer ON ima najbolju i najstručniju ekipu u Istri!
I evo, u utorak 02.veljače 2010. čitam iPress, čitam i razmišljam o lokalnoj samoupravi, o socijalizm, kapitalizmu, robovlasništvu, a bog'me i o feudalističkoj praksi!!
POLA SATA (demo)KRACIJE
Jakovčić je POZVAO svoje podanike, načelnike općina i gradova, održao im slovo ... i samozadovoljno zaključio da je obavio posao '''KOORDINACIJE JLS'''
Forma je odrađena, a sadržaj naravno nije, jer Feudalac se nema što razgovarati sa lokalnim Šerifima (koji su tu da odrade posao prema napucima, a ne da misle i daju prijedloge)!
Ustanem i odustanem od gledanja dalekovidnice sinoć u 23 sata i 23 minute, povjerujem u onu da netko sada razmišlja o meni, a prije mi prihvatljivije zvuči da se radi o tome da će se sutra neka nevolja dogoditi. Odem u krevet, ne mogu oka sklopiti iako sam tri dana prije toga bio na nogama i nisam spavao sve skupa pet sati. U ponoća se sjetim da je danas 3. siječnja, desetljeće od kada je Hrvatska postala prihvatljiva i demokratska zemlja. Deset godina od kada nas je Europa počela cijeniti.
